NIJE tako neobična stvar da riječi pojedinih pjesama koje slušamo godinama, zapravo, krivo čujemo, a potom i pogrešno interpretiramo u svojim 'solo-izvedbama'. No, upit na društvenim mrežama o tomu koje su stihove poznatih hitova, sasvim slučajno, ljudi 'ponešto' izmijenili, rezultirao je stotinama komentara od kojih neki, naprosto, tjeraju suze na oči. Od smijeha, dakako.

Našle su se tu i uobičajene pogreške koje je činilo jako puno ljudi pa se, primjerice, pokazalo kako nije rijetkost da su Grašine stihove „godine prolaze, dvadeseti vijek", mnogi čuli kao „godine prolaze dvadeset i dvije". Ništa drukčije nije ni s čestom pogreškom u Merlinovoj pjesmi koja kaže „Ostalo je još malo kremena, u ovom mom starom upaljaču", dok su neki to interpretirali na svoj način „Ostalo je još malo vremena…". I omiljena Škorina slavonska pjesma „Mata" često se pjevala „braća konje spojila", umjesto „vraća konje s pojila", a Harisova „Dajte vina, hoću lom" kao „Dajte vina ocu mom".

No, pojedini su stihovi uistinu doživjeli osebujnu individualnu preobrazbu. Tako su stihovi pjesme Klape Intrade „Zora bila" začas bili shvaćeni kao „moja mati u snu laje", a greška u razmacima (i razumijevanju teksta) vidljiva je samo 'napismeno' jer original kaže: „moja mati usnula je".

Primjera je još puno; „jedno drugom šaputali" postalo je „jedno drugom šapu dali", „od mora do mora kraj brodskog motora" neki su čuli kao „od dvora do dvora, kraj gradskog vodova", dok je poznati Pejakovićev stih „Ako odem prijatelji, na grobu mi pjevajte vi", zazvučao bolje u verziji „Ako umrem prijatelji, na krovu mi pjevajte vi".

U komentarima smo pronašli i slučajeve za koje se čini da je samo ritam pjesme ostao isti dok su riječi u cijelosti promijenjene. Vesna Pisarović tako je, prema mišljenju nekih pjevala „hladna rijeka perilica", umjesto, „slana rijeka pere lica suza suzu sustiže", dok je Severina pjevala „vidjela sam slijepu Maju", a ne „vidjela sam snijeg u maju", a Nina Badrić „ja poznam takve kao ti, šarene neodoljive" umjesto „šarmere neodoljive".

Pogriješili su neki i pjevajući stihove „naoružan sam k'o snješko, hodam ja kroz grad, zvona zvone nedjelja je, gdje ja pripadam" („naoružan samo smiješkom, hodam ja kroz grad"), „baš ti lijepo stoje suze, ali nemoj plakati, zašto bik sere u blato noćas bacaš ti" („zašto bisere niz blato noćas bacaš ti"), „bacila je svemir zeku" („bacila je sve niz rijeku"), „opraštam ti slatki morski stvore („opraštam ti zlatiborske zore"), „izgledaš mi kao lutkica bez prsta" („izgledaš mi kao lutkica iz Trsta"), „djevojko u sukobu s Titom" („djevojko u sutonu tihom"), „ma nek' ti oči sevaju kovanice" (nek' ti oči sevaju k'o varnice), „a sada majmuna pita gdje je utjeha" („a sada mamurna pita gdje je utjeha"), „moje je srce pilo vina što ga diraš kad ne znaš da sviraš („moje je srce violina, što je diraš kad ne znaš da sviraš"), „ovi zidovi, uši imaju veće nego ti" („ovi zidovi, duše imaju, više nego ti").

Poznata je i transformacija Šabanovog hita „srce moje deli se na pre i poslije nje" u „srce moje, Denise,...". Začudo, puno je ljudi umjesto Azrinih stihova „kada ode djevojka na koju bacam oči", pjevalo, potpuno besmisleno, „kada ode djevojka na konju, bacam oči". U svakom slučaju, onaj tko je mislio kako pogreške činimo pjevajući samo strane pjesme, grdno se prevario. Svatko glazbu, a očigledno i stihove, čuje i doživljava na svoj način. U tomu je, valjda, veselje pjesama i ljepota navedenih, dobro poznatih, hitova - svatko misli da su te riječi napisane baš njemu te se odnose na konkretnu situaciju iz njegova života.