DONJI ANDRIJEVCI - Na zabačenoj plaži Karikari nasukalo se čak 58 kitova. Samo dvadesetak kilometara daleko od luksuznih hotela u mjestu Karikari, u Peninsula na Novom Zelandu. Bila je to, nedavno, jedna od vijesti koje su obišle svijet.

Krasna plaža, krasni hoteli, ali ni blizu kao krasotica Stephanie Karikari, koja je, tijekom izbora za Miss svijeta, 6. studenog 2011. u Londonu, kao Miss Gane, osvojila nagradu u kategoriji "Ljepota sa svrhom", u kojoj natjecateljice predstavljaju humanitarne projekte.

Neobično je kada stariji dođu mlađima u posjet, umjesto obrnuto.

To su prvi nalazi za riječ 'karikari', ako ju tražite na Googleu. Međutim, 'karikari' je riječ koju nećete naći na Hrvatskom jezičnom portalu, a tako se često koristi na ovim prostorima. I pritom, ne misli se ni na zabačenu plažu u Peninsula na Novom Zelandu niti na krasoticu iz Gane.

Misli se na 'nabiguzice' sklone 'nabiguzluku'. Misli se na 'busiju' ili 'pendžeraše'. Misli se na nezvane goste na nekakvoj proslavi - najčešće svadbama. Dakle, prema ovdašnjem poimanju te riječi, karikari su nabiguzice koji na nečije slavlje dolaze nezvani.

Badnjak je dan kada se, između ostalog, priprema jelo za Božić i 'usput' kuha fiš te peku šarani na ražnju, koji se jedu taj dan. Jer, post je. Jede se nemrsno. Ništa neobično za Slavoniju u kojoj ima i 'pečenke' i šarana. Ništa neobično da se ovi specijaliteti spravljaju na otvorenom, uz dobru kapljicu i prijatelje.

Neobično je, mutim, kada stariji dođu mlađima u posjet, umjesto obrnuto. Normalno je da, tih dana, djeca obilaze roditelje, čestitaju blagdane te nešto popiju i pojedu 'mukte'. Dapače, i doma ponesu 'milost' u 'torbici'. Poznato je kako djeca iz Zagreba dolaze u Slavoniju spuštenih auto svjetala i podignutih prtljažnika, a kada se u Zagreb vraćaju, policija ih - malo, malo - zaustavlja, jer svjetla im gledaju u nebo, a prtljažnik se vuče po cesti.

Poznati andrijevački ex roker, tamburaš slavonskog, hrvatskog i svjetskog glasa, čak; službeno, već četrdesetak godina, glazbeni pedagog u brodskoj glazbenoj školi, a, u stvari, od Gundinaca do Oriovca, učitelj virtuoznog micanja prstima po tamburi stotine i stotine, prvo slavonske djece, a potom slavonskih bećara - tamburaša, Nenad Seletković Neno - prekinuo je običaj, došavši zetu u posjet kako bi 'bacio noge pod stol'.

Što je došao on, još i Bože pomozi, ali, poveo je i prijatelje - predsjednika andrijevačkog parlamenta Stanka Ćorić Bajicu, poznatog i kao Džems Bond te 'Đurinog' inženjera Stipu Spajića. I, 'dernek' kod uglednog zeta i još uglednijeg domaćeg obrtnika - tapetara Borisa Franjića, mogao je početi.

Sve to promatrali smo iz susjednog dvorišta gdje je Josip Marić Tate, za prijatelja Vladu Kovačevića i potpisnika ovih redaka, također pekao pečenke i šarane na ražnju, dok se u kotliću krčkao fiš. Dakle, i da smo htjeli, gore navedenu činjenicu o prekidu tradicije, ignorirati nismo mogli. Uzgred, i sami smo tu bili, 'vina pili i brke omrsili' - službeno, dakako.