SLAVONSKI BROD - Priča počinje davne 1930. godine, kada su Antun i Štefica Rumštajn u svom Slavonskom Brodu osnovali putujući artistički teatar, s kojim su nastupali po kinodvoranama i vatrogasnim domovima širom tadašnje Kraljevine Jugoslavije, a nakon rata širom socijalističke Jugoslavije.

S njima su nastupala i njihova djeca, uključujući i kćerku Matildu (po čijem se nadimku lunapark i zove), koja prilikom gostovanja lunaparka u Splitu 1968. godine upoznaje Ivicu Justamenta. Njih dvoje će se vjenčati i od 1974. preuzeti obiteljski posao. S njima je razgovarao Jutarnji list.

Karlo (12), Matija (8), Giuseppe (8), Angelo (7), Petar (5),Chiara (2), Sandi (21), Matilda (19) i Klaudio (18) praunuci su osnivača brodskog putujućeg umjetničkog kazališta. Svi oni pripadaju četvrtoj generaciji obitelji Rumštajn, odnosno Justament, koja se već gotovo devedeset godina bavi zabavnom industrijom. Danas putuju Hrvatskom u lunaparku „Madi".

Njihova baka, Matilda Rumštajn, daleke 1968. kao 16-godišnjakinja je kod ringišpila pala na šarm godinu starijeg klipana Ivice Justamenta iz Zagreba.

Doznajemo da je Ivica u to vrijeme radio kao strojobravar u splitskoj četvrti Brda te je tako i došao u priliku da svoju buduću suprugu upozna baš u Splitu. Njegovom "nemirnom duhu” očito je savršeno odgovaralo da ta mlada ljepotica živi i radi u putujućem lunaparku, pa se i on pridružio tom karavanskom životu.

Od 1974. pa sve do prije nekoliko godina upravo su Ivica i Matilda vodili lunapark, kada ga preuzima sljedeća generacija obitelji: njihov sin Dominik i njegova supruga Tamara. Sandi, Matilda, Karlo i Matija njihova su djeca. Dominik i Tamara su se upoznali na Cresu, gdje Justamentovi imaju kuću za odmor.

Osamnaest članova ove obiteljske karavane koja je potekla iz Slavonskog Broda, danas živi u putujućim kućicama nomadskim životom.

- Imamo mi u Zagrebu i kuću i stan, ali nama je draže ovako u vagonima, u našoj prikolici. Imamo i na Cresu kuću, ali mi dovedemo prikolicu ispred kuće i tamo spavamo. Moji roditelji su cijeli život živjeli u prikolici i umrli u prikolici. - objašnjava Matilda.

Školovanje njihove djece, s obzirom na česte promjene boravišta, nije nimalo lako. U Zagrebu danas imaju matičnu školu u kojoj, zapravo, provode najmanje vremena. Tamara tako opisuje početak školovanja svog prvašića Karla

- Sad je bio u Zagrebu tri mjeseca, pa je trenutno u Splitu, onda će biti dva mjeseca u školi u Šibeniku, pa ćemo u Zadar. Prosječno promijeni četiri-pet škola u jednoj godini. Lani je išao u Samobor. - nabraja.

Iako nam se možda čini kako tom posebnom dječaku iz lunaparka sigurno nije lako jer svako malo mora upoznavati nove školske kolege i privikavati se na nove školske sredine, Karlo se odlično snašao.

- On je sad u istom razredu u Splitu kao i lani – objašnjava nam dječakova majka. – Njegovi prijatelji u Splitu već znaju: dvanaesti mjesec, evo sad će doći Karlo. Sad smo bili drugom sinu drugašiću Matiji na školskoj priredbi i kaže mi otac jednog Tonija da je Toni lani jako plakao kad je Matija odlazio, i da je sada sav sretan što se vratio.

Dominikova i Tamarina 19-godišnja kćer Matilda (koja je ime očito dobila ili po baki ili po lunaparku) ove godine upisala je prvu godinu Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, pa je ostala živjeti i studirati u metropoli. Ovih dana i ona će doći u Split, da se pridruži obitelji preko božićnih i novogodišnjih praznika. Kada stigne, i ona će spavati na Starom placu, u jednoj od sedam obiteljskih prikolica.

Lijepa je to priča o zajedništvu u ove božićne dane koja pokazuje kako dom ne čine materijalne stvari ili prostor u kojem se nalazimo, nego voljeni ljudi s kojima provodimo vrijeme. Ova putujuća obiteljska karavana svoj dom i doslovno nosi sa sobom cijelom Hrvatskom, ali dok su zajedno sve ono što se "običnim" ljudima čini čudnim i napornim, njima je sastavni dio svakodnevice.

Osebujne ljude o kojima piše ovaj članak možete upoznati u video prilogu koji se nalazi na službenoj internetskoj stranici lunaparka "Madi".