SLAVONSKI BROD - Komadić raja slavonskobrodskog liječnika, Vladimira Jerkovića, SBplus već je ranije opisao u rubrici naslova 'Brodski zaslužnici'.

Danas smo imali zadovoljstvo snimiti dio tradicionalne berbe u obiteljskom vinogradu doktora Jerkovića koji tom prigodom okupi i ugosti dvadesetak članova obitelji i prijatelja. Za nešto više od dva sata vrijedne ruke poberu sve bogate grozdove iz kojih će nastati fino domaće vino. Grožđe ovdje dozrijeva s najljepšim pogledom na čitavi Slavonski Brod.

- Berba ne bi išla tako brzo da nam Čole sve to unaprijed ne pripremi. On očisti čokote od trulog lišća i svega suvišnog. Lako je ovako raditi. - kazao nam je vrijedni berač Miki, uživajući u prekrasnom subotnjem prijepodnevu kojega je Brodskom Vinogorju darovalo ovo 'bablje ljeto' i sama završnica rujna.

S obzirom na to da je svako malo vinogradom odjekivalo „Čole! Čole!", prije 'ozbiljnog posla' najprije smo veselo društvo upitali zašto su doktoru Jerkoviću nadjenuli takav nadimak koji nema nikakve veze s njegovim imenom i prezimenom. Spremno su nam ispričali anegdotu iz doktorovih najranijih dana.

- Kad je Čole još bio prilično malen - možda četverogodišnjak - u današnjoj Vrazovoj ulici, nalazio se zatvor. Tamo se emitirao prijenos utakmice, a djeca su bila uz zidove i ogradu kako bi slušala njezin tijek i pratila ishod. Naš prijatelj neumorno je navijao „Čole! Čole! Čole!" za nogometaša koji se prezivao Čolić. I tako je u ranim danima dobio nadimak koji ga je pratio do danas. Početkom sedamdesetih to je mjesto zatvoreno zbog nerentabilnosti. Jednostavno, nije bilo dovoljno kriminalaca. - za SBplus šaljivo je kazao dugogodišnji 'Čoletov' prijatelj.

Idilična lokacija kao da dio svoje mirnoće i prirodnog sklada prenosi na sve posjetitelje pa su svi dobro raspoloženi, spremni za razgovor i pošalice. Tijekom godine, puno se puta sastanu kako bi kušali vino i uživali u pogledu.

- Ovo je jedan gradski vinograd s petstotinjak loza. Svi koji smo ovdje volimo piti vino, možda i više no što bismo trebali. Sama berba traje oko 2 i pol sata i još nam treba nekoliko sati da to pretvorimo u mošt, onda dalje nastavljamo proizvodnju u podrumu. Tamo potom dozrijeva od 600 do tisuću litara vina. Kad nas pitaju prodajemo li to, mi koji smo danas ovdje na okupu govorimo im kako još kupimo onoliko koliko nam nedostaje. - kazao nam je doktor Jerković.

Put do dobroga vina, nažalost, nije tako kratak, a potrebno je imati iskustvo i znanje kako bi bili pogođeni svi omjeri koji kasnije pašu istreniranim nepcima.

- Nakon berbe, grožđe se u kantama nosi gore gdje se odvaja pacika od bobe. Odmah smo proveli pumpu da ide mošt iz te bačve. Poslije ćemo ostatak tiještiti u tiještilici. Kad to završimo, najprije ćemo istaložiti mošt, dodati sumpor te sredstvo za bistar mošt i vino bez taloga. Poslije se dodaju gljivice, hrana za gljivice i kontrolira se svaki dan. - ukratko su nam proces nastanka vina opisali naši sugovornici.

 Cjelogodišnje održavanje vinograda, koliko god zahtjevno bilo, vlasniku ipak daleko više daje no što uzima.

- Održavanje vinograda Sizifov je posao. Tko ga ne voli, ne bi to trebao ni raditi. Kako ja ne znam što bih drugo radio, onda imam to kao svakodnevnu zanimaciju. No, potrebno je tomu posvetiti puno vremena i pažnje. Kruna svega toga je godišnja berba. Svi se, pritom, najviše radujemo onomu što slijedi nakon nje; druženju uz jelo i piće. Uvijek nam bude lijepo. Bude tu puno smijeha i zanimljivih priča. - zaključio je naš domaćin.

S njim su se složili i njegovi najbliži koji svaku berbu jedva dočekaju.

- Ovo je užitak raditi. Odmaramo i dušu i tijelo. Ide toliko brzo da se ne stignemo ni umoriti. Puno je ruku i tako u berbi treba biti, kako bi svi više uživali nego radili. Berba je gušt. Tko to nije probao, ne zna što je pravi gušt. Usput malo jedeš. Grožđe nikad nije slađe nego sad. - kazala nam je iskusna beračica, Đurđica Jurković, kušavši netom ubrani grozd.

U brdu iznad Slavonskog Broda, na ovakav dan, uistinu, „malo za sriću triba".