Ljetno i zimsko računanje vremena i dalje se provodi u Hrvatskoj, unatoč sve češćim raspravama o njegovim prednostima, nedostacima i mogućem ukidanju u budućnosti.
POMICANJE kazaljki na satu dvaput godišnje već je desetljećima ustaljena praksa u Hrvatskoj i diljem Europe. Ipak, svake godine odjekuje pitanje - je li ovo posljednje pomicanje sata?
Prema Uredbi Vlade Republike Hrvatske, ljetno računanje vremena u 2025. godini počelo je danas (30. ožujka) u 2 sata ujutro - a završava 26. listopada u tri sata ujutro. Za sljedeću, 2026. godinu predviđeno je da ljetno računanje traje od 29. ožujka do 25 listopada.
Iako su datumi određeni do 2026. godine - Europska unija je još 2019. godine najavila da planira ukinuti ovu praksu - tako su zastupnici Europskog parlamenta izglasali kraj sezonskog pomicanja, no odluka o tome u konačnici je prepuštena svakoj zemlji članici.
Ljetno računanje vremena podrazumijeva pomicanje satova jedan sat unaprijed tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci - kako bi se produžilo dnevno svjetlo u večernjim satima. U jesen se satovi vraćaju na 'standardno', odnosno zimsko vrijeme. Praksa najviše ima smisla u umjerenim geografskim širinama, dok se u tropskim krajevima gotovo i ne koristi jer se trajanje dana kroz godinu gotovo ne mijenja.
Prednosti pomicanja sata često se povezuju s produljenim dnevnim svjetlom. Dulje trajanje dana povećava sigurnost u prometu jer je vožnja po danu sigurnija, a smanjuje se i broj prometnih nesreća.
Osim toga, ljetno računanje vremena pozitivno utječe na gospodarstvo i turizam jer potiče ljude da više vremena provode vani, što povećava potrošnju u trgovinama i ugostiteljskim objektima. Također, više dnevnog svjetla potiče ljude na rekreaciju i aktivnosti na otvorenom, čime se pridonosi zdravijem načinu života.
No, postoje i brojni nedostatci ove prakse. Pomicanje sata narušava prirodni biološki ritam čovjeka - što može dovesti do nesanice, srčanih problema i depresije. U tjednu nakon prelaska sata prema naprijed - često se bilježi smanjena produktivnost na radnom mjestu. Naravno, osim zdravstvenih, javljaju se i gospodarski troškovi - posebno probleme u prometu i tranzitu, usklađivanju vremenskih rasporeda - osobito u međunarodnom prijevozu.
Na Hrvatskom se tlu ljetno računanje vremena prvi put koristilo od 1916. do 1918., za vrijeme austrougarske vladavine, potom za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, te za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. Od 1983. godine u Jugoslaviji, pa tako i u Hrvatskoj, ponovno je uvedeno ljetno računanje vremena, a Hrvatska je tu praksu nastavila i nakon osamostaljenja.
Dok stručnjaci i političari još uvijek raspravljaju o najboljem rješenju, jasno je da će se pitanje ukidanja sezonskog pomicanja vremena ponovno aktualizirati u godinama koje dolaze.
