SLAVONSKI BROD - Otkako je „krizne“ 2014. godine otvorena, Caritasova Pučka kuhinja u gradu ne prestaje s radom. Nesretne okolnosti, prvenstveno financijske, i ove su godine navele određeni broj sugrađana da potraže pomoć u vidu besplatnog obroka. Tome je doprinijelo i poskupljenje osnovnih živežnih namirnica, na koje u Hrvatskoj otpada visokih 30 posto tzv. potrošačke košarice (za usporedbu, u EU na hranu se troši 10 posto). Iako su, kako nam je objasnio i vlastitim primjerom posvjedočio jedan posjetitelj, korisnici Pučke kuhinje uglavnom iz starije populacije, naša današnja sugovornica svjedok je da surovi društveni odnosi u veliki problem mogu dovesti i ljude „u najboljim godinama“.

Tridesetšestogodišnju Brođanku zatekli smo dok je vrećice sa zalihama za tri osobe stavljala na bicikl, a društvo joj je pravila sedmogodišnja kći, nasmijana i zaokupljena svojim biciklom, kako i priliči djetetu.

- Ovdje sam tek drugi dan i zasad sam zadovoljna. Hrana je u redu, a osoblje ljubazno. 

Samohrana majka, koja uzdržava još i srednjoškolca, trenutno je nezaposlena, a ranije je radila uglavnom, kako kaže, slabije plaćene poslove, poput šivanja za jednu poznatu tvrtku. No nije to razlog zašto je pokucala na vrata Pučke kuhinje.

- Moj bivši suprug napravio je neke dugove, koji su, nakon rastave, „pali“ na mene jer su bili na moje ime. S malim primanjima otplaćivati ih nisam mogla, a kamate su rasle. U početku se radilo o ovrsi od 120 tisuća kuna, ali je onda dio otpisan, pa sada iznosi 36 tisuća kuna. Propust je učinila i „Fina“ jer u ovrsi nije u obzir uzela činjenicu da sam tada bila na socijali, pa sam se žalila, ali bezuspješno jer su s tim stvarima nemilosrdni. S bivšim suprugom, koji je u međuvremenu završio na psihijatriji, imala sam još neke neriješena financijske probleme jer je tjerao inat. Nas troje sada živimo kao podstanari, što je isto veliki izdatak.

Iako su joj životne tegobe narušile zdravlje, odlučnosti da cijelu stvar „istjera do kraja“ i dalje je tu.

- Nadam se još jednom otpisu duga. Cijelo vrijeme tražim i posao, na crno, da mi „Fina“ ne uzme primanja, a uskoro planiram upisati i tečaj za operatera. Valjda ću nešto pronaći te si i tako pomoći. Ne odustajem, borit ću se i dalje - kazala je staloženo, kakva je bila za cijelog razgovora. Zadovoljna je, kaže, i što je sin upisao ono što je htio i što voli, telekomunikacije, a i kći se u prvom razredu dobro snašla.

Objasnila je da u Pučkoj kuhinji dobije obrok za taj dan, jedino su porcije obilnije petkom jer pokrivaju cijeli vikend.

- Navratim ovdje jednom dnevno, ali tvrdim da ne bi bilo loše kada bi Pučka kuhinja dostavljala hranu i nama. Znam jednu samohranu majku s troje velike djece, koja po hranu već mogu doći sama, ali ne dolaze jer imaju dostavu. Pučka kuhinja tu uslugu vrši samo određenim korisnicima, koji su onda, na neki način, povlašteni. Ali ipak se neću buniti da slučajno ne izgubim pravo. To mi je ipak, u ovoj situaciji, najvažnije.

A to pravo, sudeći po njenu iskustvu, nije teško ostvariti, odnosno vrata kuhinje otvorena su svima koji je trebaju.

- Trebate predati određene papire, ništa posebno. I naravno, objasniti situaciju, navesti razlog zašto trebate pomoć. Tako sam i ja ispričala svoju priču - objasnila je i potom se okrenula nestrpljivoj kćeri, koja ju je dozvala da nastave vožnju biciklima. Da nastave dalje, baš kao što je to sama sebi obećala i ova, vjerujemo, privremena korisnica Caritasove pomoći.