SLAVONSKI BROD - I daleko veći gradovi od Slavonskog Broda izazovna su sredina za ljude narušenog psihičkog zdravlja te one s mentalnim bolestima i poremećajima. Prema drugačijima je i društvo uvijek drugačije, a diskriminacija i stigma prate većinu onih koji potraže pomoć psihologa ili psihijatra.

Ipak, među tim ljudima ima puno hrabrih i snažnih ličnosti koje se, kada je u pitanju stanje u kojemu se nalaze, usude iskoračiti. Sve to kako bi svom gradu i sugrađanima, pokazali kako su - u suštini - baš poput njih.

Terapijska funkcija radija

Prostor svima onima koji žele progovoriti o onomu protiv čega se bore pruža i slavonskobrodski Radio 92FM koji u suradnji s jednom od uspješnijih udruga za unaprjeđenje mentalnog zdravlja snima različite emisije na temu mentalnog zdravlja.

- Suradnja s „Vrapčićima" traje već duže vrijeme, a intenzivirali smo je projektom „Zajednica bez granica". Psihologinja Josipa Erdeši to izvrsno organizira i spona je između članova Udruge „Vrapčići" i Radija. Uvijek razmišljam o radijskoj minutaži pa sam prije same realizacije pomišljala kako će ljudima biti teško 15 minuta govoriti o sebi i svojim problemima. Mislila sam da će se teško otvoriti tako javno, posebno kada su u pitanju mentalne bolesti. Činjenica je da mi još uvijek teško govorimo i o osobama s invaliditetom i o samoj multiploj sklerozi, a ovo je još osjetljivije područje. No, uvijek me iznenadi koliko radio djeluje terapijski. Ljudi se otvaraju pa emisije traju i po pola sata jer ne možemo izaći iz studija. Hvala tim ljudima koji se za nas otvore jer će tako bolje doprijeti do slušatelja i netko će se prepoznati u njihovoj priči pa se, možda, potom obratiti nekoj udruzi, liječniku i tako pomoći samome sebi. - kazala je Irena Vukas, glavna urednica Radija 92FM.

Iskrenim ispovijestima do razbijanja predrasuda

Brođanka s dijagnozom bipolarnog poremećaja, za portal SBplus jednako je otvoreno progovorila o svojoj životnoj priči, kao što je to učinila i u radijskom eteru. Cilj joj je, kaže, potaknuti druge da ne ostanu začahureni u borbi koja se vodi unutar njih, nego da od svijeta zatraže pomoć.

- Majka sam troje djece, imam jednog veselog razigranog unuka i udana sam žena. Dakle, početak moje priče sličan je mnogim drugima. No, odlučila sam javno progovoriti i o onom dijelu kojeg mnogi skrivaju. U mom je slučaju to dijagnoza bipolarnog poremećaja. U mladosti sam se razboljela, već s 19 godina kada sam rodila prvog sina. Dugo mi se bolest vodila kao depresija. Upadala sam u tužna stanja pa mi je odjednom bilo povišeno raspoloženje. Ukratko, mijenjalo se. Prije i nakon rođenja trećeg sina imala sam pretporođajnu i postporođajnu depresiju, a pogoršalo se nakon dva mjeseca. Završila sam u bolnici na Jankomiru. Naišla sam na dobrog doktora koji mi je pogodio terapiju i kada sam došla kući sve je funkcioniralo normalno. Pila sam terapiju i bilo mi je dobro 16 godina. Kada mi se dogodio jedan veliki životni stres, to je bio okidač za pogoršanje situacije. Dvoumila sam se trebam li opet progovoriti o onomu što me muči. Zbog te šutnje sam se opet razboljela i ponovno završila u bolnici. Sada idem u Udrugu „Vrapčići", čiji sam bila i zaposlenik pola godine. Tamo imam jako dobre radne kolege. Svi smo tamo pozitivni i dobri, pričamo otvoreno o svojim bolestima i prihvaćeni smo. Razgovor sa stručnjacima uvijek pomogne, članove obitelji često ne želimo opterećivati mislima koje nas obuzmu i jednostavno nam ne dopuštaju nastaviti dalje dok ih se ne riješimo. Zato su tu za nas prekrasna psihologinja Josipa, iznimno pozitivna osoba. Kako nemam svojih roditelja, nekad i svoju doktoricu Lidiju Tomičević doživljavam kao drugu mamu. Kad s njima popričam bude lakše, a one me potiču i da svoje probleme dijelim s drugima. - kazala je Brođanka Ranka Ljekaj koja redovito uzima svoju terapiju.

'Imamo probleme baš kao i svi drugi ljudi'

Nerazumijevanje okoline Ranka je osjetila i na svojoj koži, ali to ju nije obeshrabrilo, nego čak štoviše, potaknulo da javno govori o nečemu što može zadesiti bilo koga od nas.

- Pomirila sam se sa svojom bolešću. Svakomu se to može dogoditi, čak i onima koji su danas dobro. Već sutra zbog nekog stresa mogu završiti u bolnici. Pomirila sam se s tim da moram piti tablete. Cilj mi je da moja djeca, suprug i ja budemo sretni. Stručnjaci me potiču na komunikaciju s njima jer sam ranije bila sklona svoje probleme čuvati za sebe, a potom bi na kraju sve završilo hospitalizacijom. Okolina nas gleda i doživljava drugačije, ljudi nisu osviješteni, ali mi smo normalni ljudi kao i svi drugi i imamo probleme jednako kao i svi drugi. S njima se nastojimo boriti i riješiti ih. - dodaje naša hrabra sugovornica.

Slavonskobrodska Udruga „Vrapčići" - udruga za unaprjeđenje mentalnog zdravlja partner je na projektu „Zajednica bez granica" u sklopu kojeg je gospođa Ranka putem radijskih valova poslala svoju priču u svijet. Njezini se voditelji i stručni djelatnici godinama bore promijeniti i unaprijediti stvari - ne samo za one narušenog zdravlja, nego i za njihove obitelji, a u konačnici i za cijelo društvo.

- Snimit ćemo ukupno devet emisija različite tematike; od depresivnih i bipolarnih poremećaja, anksioznih i depresivnih smetnji do mucanja; govorili smo i o paranoidnoj shizofreniji, psihozi te stresnim događajima koji utječu na mentalno zdravlje pojedinca. Govorili smo o cijelom nizu od nešto lakših tegoba u mentalnom zdravlju do onih težih koje zahtijevaju psihijatrijsko praćenje i uzimanje farmakoterapije. Važno je napomenuti da su članovi dobrovoljno pristali na sudjelovanje u radijskim emisijama te im je dana uputa da govore samo ono za što se osjećaju dovoljno ugodno podijeliti to s javnosti. Naše iskustvo je da su pozitivno prihvatili sudjelovanje u snimanju emisija. Osjećali su se zadovoljno, ispunjeno, korisno te su vidjeli smisao u tomu da podijele svoju priču sa slušateljima. Vjeruju da je to njihov doprinos u suzbijanju diskriminacije i stigme prema osobama sa psihosocijalnim teškoćama.  - za SBplus kazala je Josipa Erdeši, psihologinja i stručna voditeljica u Udruzi „Vrapčići".

'Suradnja s medijima iznimno je bitna'

Kroz svoj rad Erdeši upoznaje obje strane - i ljude s problemima i one koji ih promatraju, prosuđuju, ponekad i osuđuju. Ipak, pozitivna je kada je u pitanju smjer u kojemu se kreće društvo.

- Dolazi do pozitivnih promjena, iako je stanje daleko od idealnog. Trebamo još puno raditi na prihvaćanju takvih osoba u zajednici. Iako je pred nama još dug put, treba si priznati ono dobro što zasad činimo. Vjerujem da svi ovi silni napori, pri čemu prvenstveno izdvajam rad Udruge „Vrapčići", dolaze do izražaja te da se predrasude polako smanjuju ili se barem preispituju. Suradnja s medijima pritom je iznimno važna. Bitna je kvalitetna i pripremljena suradnja. Prvenstveno stručnjake treba educirati kako o psihosocijalnim teškoćama govoriti u medijima. Mediji su kao kanal korisni u informiranju stanovništva te pomoć u smanjenju predrasuda i prihvaćanju različitosti koje bi, zapravo, svima trebale biti dozvoljene. - dodala je psihologinja Erdeši.

Priliku da ispričaju svoju priču danas su dobili i oni koji besplatnim radom pomažu funkcioniranju slavonskobrodskih udruga.

- Volontiram u Udruzi Loco-moto, sudjelovao sam u prikupljanju sredstava za Marijine obroke, a svakodnevno sam i s 'Vrapčićima'. Motivacija za volontiranje mi je upoznavanje dobrih ljudi iz šire okoline. Nije mi teško raditi s ljudima koji nemaju baš tako jednostavne životne priče. Radim to s puno volje i srce mi je zbog toga ispunjeno. - za SBplus kazao je Davor Matanović, koji je svojevremeno proglašen i volonterom godine.

Kada bi svi jedni drugima pristupali tako otvorena srca bez predrasuda i etiketa koje smo ponekad prebrzo spremni nalijepiti, svima bi bilo lakše - i onima koji se u životu ponekad teže snalaze od ostalih i društvu kojemu su cilj zdravi i ispunjeni članovi svake veće ili manje zajednice.