SLAVONSKI BROD -  Premda je i Slavonski Brod zahvatio dio "polarne" hladnoće, to sinoć nije spriječilo dolazak u Gradsku knjižnicu zaljubljenika prirode i štovatelja jednog od članova legendarne ekspedicije  "Vlaji na Himalaji", glumca i penjača Vedrana Mlikotu, koji je na poziv županijske Lige za borbu protiv raka, održao  dvosatnu zanimljivu prezentaciju o  usponu na najvišu planinu svijeta.

Povratkom s Himalaje, osjećaju se boljim ljudima. Na to ih je naveo i susret s domaćim siromašnim ljudima koji žive  u malim  potleušicama, doslovno od kartona , limova...ali iz kojih izvire  sreća i produhovljenost  "Čovjek se posrami kada shvati što su naši problemi, imamo li vikendicu, dva auta,  dok oni  razmišljaju hoće li moći dnevno pojesti jedan ili dva tanjura riže. Nosači koji  žive od toga heroji su Himalaja koji često nose terete i  dva puta teže od njih samih. Kada sve to ljudi s ovih prostora vide,ako su  normalni moraju se vratiti kao bolji ljudi."

Mlikotu s Brodom veže dugogodišnje prijateljstvo, posebice kroz Visoku vinsku akademiju, te neke članove Lige protiv raka koja je ovu godinu posvetila borbi protiv raka pluća.  

Svoju  zanimljivu priču o pravoj avanturi, pohodu na veličanstvenu planinu prvi put 2015.godine pa o potonjem usponu na 6476 metara visoki Mera Peak, o provedenom vremenu, naporima, teškoćama ali i nezaboravnoj čaroliji, Mlikota je započeo pričom o  djetinjstvu, kada je kao klinac iz svog dvorišta u Zagvozdu promatrao Biokovo i vrh Sv.Jure što su i bili njegovi prvi planinarski pohodi i početak ljubavi prema prirodi.

Tu je prvi puta  sreo legendarnog Stipu Božića na čiji se nagovor i odlučio za velike alpinističke pothvate. Prvo iskustvo 2015. s Božićem, koji je prošao 5 te slovenskim alpinistom Viki Grošeljom koji je ispenjao 10  od ukupno 14 osamtisućnjaka na svijetu, te s još nekoliko slovenskih alpinista na Himalaju, i susret s nepreglednim lancem zastrašujućih a istovremeno prekrasnih planina koje ostavljaju bez daha, naprosto ga je začarao. Morao je to ponoviti, a to se i ostvarilo u rujnu prošle godine kada je ukupno 12  Zagvožđana krenulo u pohod na  vrh Mera Peak.

Nizom fotografija, kratkih filmića, pričom, duhovitim opaskama...pokazao je Mlikota svu ljepotu putovanja upoznavanja usputnih mjesta, ljudi i običaja kao i težinu puta, provalija, hladnoće, penjanja u navezu po ledu... No koliko god teško bilo ljepotu izlaska sunca na Himalaji, kaže,  nemoguće je opisati. Ipak priznaje, put prema vrhu bio je dug i naporan, a  nakon 15 dana penjanja i spuštanja po Himalaji, 29.rujna krenuli su iz Kharea (4950m), zadnjeg naseljenog mjesta ispod Mera Peaka, prema visinskom logoru u planini, na visinu od 5760m. Nekolicina je Vlaja zbog raznih problema već tada odustala od uspona na vrh dok su ostali u zoru s punom opremom (dereze, cepini, karabineri, vreće za spavanje, hrana,voda...)za tri dana,krenuli na uspon.   I premda su prizori veličanstvene planine bili fascinantni penjači su dolazili na rub snaga.  

"Za svaki napravljeni korak iznad 5000 metara visine pitali smo se što nam je ovo trebalo jer je bilo stvarno dosta naporno i teško iako smo se dobro pripremili. Imali smo vrhunsku opremu i ljude koji su nas vodili, Stipu Božića i Viki Grošelja, ali toliko je bilo teško zbog niza razloga, zbog hladnoće, nedostatka kisika kojega je  na tim visinama samo 40 posto, zbog napora jer se tijelo umara tri puta više nego na normalnim visinama. Međutim nismo se mogli vratiti u Zagvozd ili Hrvatsku bez da osvojimo vrh ili da damo sve od sebe da ga osvojimo" kazao je Mlikota. 

Samo međusobnim bodrenjem stigli su do visinskog logora na 5900 metara, a zadnju dionicu uspona od 600 metara penjali su, veli osam i pol sati, Od ukupno 15 avanturista, 12 je uspjelo "osvojiti" vrh a među njima 8 Zagvožđana, zbog čega Mlikota ne krije ponos."To je životna avantura kojom smo mi, malo planinarsko društvo, uspjeli Zagvozd ucrtati u alpinističku kartu i kao jedno od rijetkih mjesta možemo se pohvaliti kako imamo 11 Himalajaca".

 Pritom je njihova avantura imala  znanstvenu te humanitarnu notu (skupili  su 4000 dolara i pomogli izgradnju kuće za za obitelj "šerpe"  koji je poginuo pri silasku s Mont Everesta gdje je bio sa Stipom Božićem) do   ekspedicionizma.

Povratkom s Himalaje, osjećaju se boljim ljudima. Na to ih je naveo i susret s domaćim siromašnim ljudima koji žive  u malim  potleušicama, doslovno od kartona , limova...ali iz kojih izvire  sreća i produhovljenost  "Čovjek se posrami kada shvati što su naši problemi, imamo li vikendicu, dva auta,  dok oni  razmišljaju hoće li moći dnevno pojesti jedan ili dva tanjura riže. Nosači koji  žive od toga heroji su Himalaja koji često nose terete i  dva puta teže od njih samih. Kada sve to ljudi s ovih prostora vide,ako su  normalni moraju se vratiti kao bolji ljudi."