SLAVONSKI BROD - Poznata hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka, prva intendantica u povijesti hrvatskog glumišta, spisateljica Mani Gotovac, sinoć je u okviru projekta „Ženskom stranom književnosti", gostovala u prepunoj slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici u kojoj se tražila stolica više, kao potvrda da unatoč općem sivilu u gradu i državi, još postoji interes za kulturu i pisanu riječ.

"Uvijek kažem da ne pišem knjige nego da one mene pišu pa će me vjerojatno i ta nova ideja koju imam u glavi tjerati da pišem onako kako me to nešto vodi."

A nije ni čudo jer je riječ o prije svega iznimno zanimljivoj često beskompromisnoj, glasnoj, kontroverznoj, radoholičnoj osobi, najupečatljivijoj ženi u kulturi današnjice na hrvatskim prostorima, osobi koja se nerijetko nalazila u konfliktnim situacijama zbog svojih promišljanja i odluka. "Žena s viškom emocija, koja romantičarski vjeruje u ljubav, koju zanima riječ u kazalištu i knjizi, koja o svemu govori sa strašću u svijetu u kojem se iskrenost ne prašta", među ostalim kazala je u najavi voditeljica razgovora, Darija Mataić Agičić, o šarmantnoj gošći koja je i sama iznenađena brojnom publikom za početak zatražila i dobila čašicu slavonske šljivovice.

Projekt knjižnice zamišljen je kroz razgovor s književnicama i bavi se pitanjima o njihovu mjestu unutar korpusa književnosti, njihovu „razotkrivanju", od osobnog i biografskog do povijesnog i univerzalnog. "Projekt sve više zaživljava. Uvjerenja sam da imena koja nešto znače u hrvatskoj kulturi mogu privući ljude, a posjet Mani Gotovac upravo svjedoči o tome" kaže autorica projekta, Mataić Agičić.

Tako je i Mani, odgovarajući na pitanja, progovarala o svom životnom putu u kazalištu, o književnom stvaralaštvu, mjestu u književnosti...i sve protkano zanimljivostima iz njezina privatnog života.

Premda u stilu pisanja postoji muška i ženska strana književnosti, ne postoji ženska i muška književnost. "Književnost ili jest ili nije. Ali postoji žensko pismo koje se može očitavati u pojedinim književnim djelima. Meni se čini da se ono javlja sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Francuskinje su rodonačelnice a puno prije toga je Margaret Diras uspjela probuditi to pitanje tijela žene koje je stoljećima bilo skrivano, izmješteno, zatvoreno... Još od nje i ranije, pojavile su se spisateljice koje nedvojbeno igraju vrlo bitnu ulogu u svjetskoj književnosti danas" kazala je Mani.

U potonjem svom romanu "Ćutim te" progovara o posljedicama destruktivnog društva u kojem živimo. Potaknuta i šokirana najvećim brojem samoubojstava među mladima u Hrvatskoj 2014. godine, odlučila je, kaže, napisati roman, cijelo vrijeme ispitujući sebe i sve likove koji su pogođeni samoubojstvom - što je tome razlog. Glavni lik, inteligentna i pametna 17-godišnja Đoi, nije se bacila pod skupi automobil zbog ljubavi niti zbog problematične obitelji, nego zbog toga što prepoznaje ono što se događa oko nje u društvu, a u takvom društvu ne vidi svoju budućnost, objašnjava autorica.

Naravno time ni u kom slučaju ne podupire suicidalne odluke, svjesna koliko je važan nagon i želja da se živi pa koliko god život bio bolan. Pritom nema pravila, svatko sebi pronalazi tjesnac kroz koji će proći kroz život.

"Najgore što se u životu može dogoditi čovjeku je - ne imati ljubav",  činjenica je koju Mani Gotovac uvijek naglašava, pa su se i pitanja iz publike u dobroj mjeri odnosila na ljubav. Tako na pitanje postoje li dvije vrste ljudi, oni koji vole i oni koji ne vole, odgovorila je; "Ne, ali radim razliku između osobe koja nije doživjela sve strahote i ljepote ljubavi i onih koji jesu. Drugačije osjećam osobu koja je to prošla barem jedan dan".

Vječno tražeći "suosjećajnu prisutnost", piše novu knjigu koja će po svemu sudeći biti aktualna i žestoka kao i ostale do sada.

"Uvijek kažem da ne pišem knjige nego da one mene pišu pa će me vjerojatno i ta nova ideja koju imam u glavi tjerati da pišem onako kako me to nešto vodi. Mislim da imam dobru ideju i nadam se da ću stići. Naslov je simboličan, potječe od Márqueza odnosno iskrivljava Márquezov originalan naslov i glasi "Generalu ima tko pisati". Bit će to još jedna knjiga o ljubavi... a dok ljubavi ima, ima i nade!"