SLAVONSKI BROD - Nakon strašne tragedije koja se nedavno dogodila u Andraševcu kod Oroslavlja kada je u privatnom Domu za starije i nemoćne osobe izgorjelo šestero korisnika Doma „Zelena oaza", još uvijek se najviše razaznaje prebacivanje odgovornosti, od onih najbližih u Domu do inspekcijskih službi i resornog ministarstva. No, za obitelji koje su izgubile svoje drage, to ništa ne znači. A kao što znamo, nije to jedina teška nesreća u domovima za starije, (slična se dogodila u Bjelovaru prije devet godina, kada je zbog nemara države stradalo 11 osoba). Često smo mogli pratiti i vijesti o zanemarivanju, raznoraznom maltretiranju, izgladnjivanju starih i nemoćnih koji su povjereni na čuvanje i brigu uz ne tako mala izdvajanja novca.

Sveukupno je na području Brodsko posavske županije, u 30 raznih objekata koji pružaju uslugu skrbi o starijim i nemoćnim osobama, smješten je 921 korisnik. 

Uznemirujuće je to posebice za potencijalne korisnike istih takvih prostora u kojima će jednoga dana mnogi završiti, bez obzira na platežne mogućnosti. Kako smo, naime, već desetljećima u Hrvatskoj dobno sve starija nacija u potpuno novom vremenu u kojemu su mladi ljudi sve više fokusirani na sebe i svoje potrebe ili su u potrazi za boljim životom iselili daleko iz ove zemlje, a posao ovih koji su ostali više ne završava do 15 ili 16 sati, starije osobe su prepuštene same sebi. Najgore dolazi kada se više ne mogu sami poslužiti, otići do trgovine i liječnika pa nastaje muka kako za njih tako i za mlađe članove obitelji, kamo ih smjestiti, u neki od javnih domova za starije, ako su se na vrijeme upisali, ili pak u privatne domove čiji broj je svaki dan u porastu, ali je i dalje nedostatan potrebama te za većinu preskup.

Gdje mogu biti zbrinuti stariji na području Brodsko-posavske županije

Kakva je situacija na brodsko-posavskom području, koliko je takvih pružatelja usluga uglavnom korisnicima treće životne dobi, ali i onima koji su mlađi, no nesposobni sami voditi brigu o sebi te kako sve funkcionira, pokušali smo doznati u županijskom Upravnom odjelu za zdravstvo, socijalnu skrb i branitelje, nadležnom za izdavanje dozvola, kao i u ustanovama koje skrbe o starijima i nemoćnima.

„Zbog nedavnog stupanja na dužnost privremenog pročelnika, u postupku sam upoznavanja trenutnih uvjeta, kapaciteta i funkcioniranja domova. Nakon što budem imao konkretne i točne podatke, naknadno ću upotpuniti odgovor", odgovorio je SBplus-u privremeni pročelnik Upravnog odjela Branko Sabo, šaljući listu objekata koji pružaju usluge starijima i nemoćnima na ovom području.

Tako navodi 23 obiteljska doma koja skrbe za ukupno 403 korisnika. Smještaj starijih i nemoćnih moguć je i u četiri trgovačka društva, dva u Slavonskom Brodu, Novoj Gradiški i Štivici te tri ustanove od kojih je najveća slavonskobrodski Dom za starije i nemoćne. Sveukupno je na području Brodsko posavske županije u 30 raznih objekata koji pružaju uslugu skrbi o starijim i nemoćnim osobama smješten 921 korisnik.

Žitelji Županije nemaju novca za privatne domove, a red na državne ne dočekaju

Zanimalo nas je i je li županijski Upravni odjel u kontaktu s inspekcijskim službama, koliko često te raspolažu li podacima o funkcioniranju domova, kao i to jesu li kapaciteti zadovoljavajući, no odgovore nismo dobili pa ćemo ih kada stignu, naknadno objaviti.

Temeljem podataka koje su stigli mogli bismo zaključiti kako je na brodskoposavskom području, jednako kao i u ostatku Hrvatske, mali postotak umirovljenih i starih osoba smješteno u ustanove u kojima netko o njima vodi brigu.

U Domu postoji i lista prioriteta. Ona se odnosi na starije od 90 godina, ratne vojne invalide, civilne žrtve rata, hrvatske branitelje i obitelj poginulih branitelja, osobe koje su upućene preko Centra za socijalnu skrb i slične slučajeve.

Najveća takva ustanova u Slavonskom Brodu je Dom za starije i nemoćne koji funkcionira preko tri desetljeća u ulici Kraljice Jelene u čijem je sastavu i dislocirani objekt u Novoj Kapeli. Ukupan broj korisnika je, prema riječima ravnateljice Marije Fadljević, 272 od čega je većina (241) korisnika u brodskom, matičnom Domu, a njih 31 u Kapeli. No, lista čekanja je prilično dugačka pa 2025 zainteresiranih čeka svoj red za ulazak u ovu ustanovu i do desetak godina.

„To, ustvari, nije prava brojka jer događa se da upisani dođu na red pa kad ih obavijestimo o tome, oni odbiju i kažu da će još neko vrijeme provesti kod kuće", za SBplus objašnjava ravnateljica situaciju koja je i u ostalim ustanovama te vrste netransparentna jer se, primjerice, događa da se iste osobe upišu na čekanje u više domova.

Naravno, u Domu postoji i lista prioriteta. „Ona se odnosi na starije od 90 godina, ratne vojne invalide, civilne žrtve rata, hrvatske branitelje i obitelj poginulih branitelja, osobe koje su upućene preko Centra za socijalnu skrb i slično." navodi ravnateljica.

Cijene smještaja su različite i uz sufinanciranje države od 50 posto, iznose 2920 kuna za jednokrevetnu te 2150 kuna za dvokrevetnu sobu, dok je cijena za apartman s jednim krevetom 3660, a dvokrevetne apartmane korisnici plaćaju 3280 kuna. Smještaj u stacionaru, pak, iznosi 2680 kuna. Dom nema registriranu palijativnu skrb premda ima takvih bolesnika koji su smješteni u stacionaru.

Za razliku od ustanova u koje spadaju i privatni domovi, obiteljski su obrt i ne podliježu istim kriterijima. Tako, primjerice, nisu obavezni zapošljavati stručno osoblje, za medicinsku pomoć i slično.

Svu brigu o korisnicima vodi 94-ero zaposlenih među kojima je tridesetak stručnih osoba, medicinskih sestara, njegovateljica, socijalni radnik, radni terapeut, fizioterapeut. Svi oni se, prema riječima ravnateljice, trude učiniti korisnicima vrijeme u Domu što primjerenijim. „Svaki dan imaju neke aktivnosti; tjelovježbu, ples, pjevanje, uređenje okoliša i druge sadržaje prema njihovim interesima."

No problem je, kao i u ostatku Hrvatske, nedostatak kapaciteta. I ovaj Dom je, naime, pripremio projekt nadogradnje postojećeg brodskog Doma i izgradnju novoga u Novoj Kapeli, no uz svu pripremljenu dokumentaciju i ishodovane građevinske dozvole, u Državi nema sredstava za gradnju, a trenutno nema ni natječaja za europska sredstva.

Uz sve ranije primjedbe i prozivke prema reakcijama građana, čini se kako država nije puno naučila i nije povećala broj ustanova koje bi skrbile o starima i nemoćnima kojih je sve više, kao što nije pojačala obećanu kontrolu i sustav nadzora koji je neminovan, a što potvrđuju i zadnji tragični događaji.

U plaćanju privatnih domova, moraju pomoći djeca

Uz ovaj, najpoznatiji Dom za starije u Slavonskom Brodu, na čiji rad proteklih nekoliko godina nema značajnijih primjedbi (a bilo je prije sedam godina zbog neprimjerenog smještaja u Kapeli), popriličan je broj privatnih domova za iste namjene, kako u gradu tako i u selima.

Primjerice, u središnjoj gradskoj Zrinskoj ulici već četiri godine funkcionira nešto veći Dom „Jadranka" s 55 korisnika i 23 zaposlene osobe.

„Mi smo ustanova registrirana pri Ministarstvu za demografiju. Radimo prema propisima, što je potvrdio i nalaz inspektorata iz Zagreba nakon obilaska prije godinu i pol dana.", za SBplus kazala je vlasnica Robertina Hodžić.

Korisnici dolaze na preporuku ili po vlastitoj prijavi ako si to mogu priuštiti, a o njima brinu 23 osobe među kojima su i medicinske sestre, njegovatelji, fizioterapeut - baš kao i u javnoj ustanovi. Premda ne voli razgovarati o cijenama, vlasnica ipak navodi kako se one kreću od 4300 kuna na više za smještaj u trokrevetnim sobama i stacionaru.

„Za iste uvjete cijene su i veće u Zagrebu, ali mi gledamo da se prilagodimo financijskim mogućnostima ljudi u siromašnoj Slavoniji", veli 44-godišnja vlasnica, kojoj je u početku posao sa starijima bio stresan, no srodila se, kaže, s korisnicima koji znaju biti duhoviti, veseli te donijeti toplinu i radost. Popunjenost ovoga kao i ostalih privatnih domova za starije potvrđuje, pak, kako ima i onih s većim primanjima koji si mogu priuštiti takav smještaj ili im za njega sredstva dotiraju djeca koja žive i rade izvan zemlje. Obični smrtnici s prosječnom mirovinom od oko 2400 kuna to samostalno nikako ne mogu.

Obiteljski domovi nisu ustanove, nego su registrirani kao obrti

Udomiteljske obitelji posebna su priča i kao što vidimo prema dobivenim podacima iz Županije, njih niti nema na popisu. No, čini se kako je njihov broj puno veći od domova. Za razliku od ustanova u koje spadaju i privatni domovi, obiteljski domovi spadaju u obrt i ne podliježu istim kriterijima. Tako, primjerice, nisu obavezni zapošljavati stručno osoblje, za medicinsku pomoć i slično no veliki dio osoba je smješten upravo u udomiteljskim domovima zbog nemogućnosti plaćanja privatnih ili zbog dugog čekanja u državnim domovima.

Prema informacijama dobivenim od vodećih osoba navedenih ustanova, moglo bi se zaključiti kako sve funkcionira bez greške. Tako je i kod ostalih, no nitko baš ne voli da se novinari „muvaju" po prostoru i ispituju korisnike. Doduše, ni korisnici sigurno ne bi rekli da nešto ne valja jer tu ostaju i to im je sad jedini dom. A i to bi trebali obavljati inspektori kojih je, kao što se moglo čuti ovih dana, premalo, svega desetero na oko 4000 objekata koje trebaju obići u Hrvatskoj. No, njihov nalaz potvrđuje kako domovi ipak ne funkcioniraju jer su od 164 nadzora u prošloj godini kod čak 130 utvrđene nepravilnosti.

Je li bilo pritužbi i na funkcioniranje u domovima na brodsko-posavskom području, pokušali smo doznati u Uredu pučke pravobraniteljice Lore Vidović, no zbog zatrpanosti upitima sa svih strana, odgovor će, obećali su, stići naknadno.

Zbog svih prekršitelja pak, nužno je postrožiti nadzor da bi korisnici dostojno proživjeli dane koji su im preostali izvan vlastitog doma.

A najveći dio starijih (preko 90 posto) ipak do kraja ostaje živjeti u vlastitim stanovima ili s obitelji i država o njima ne skrbi ni na koji način.

Možda će nešto bolju sliku pokazati primjena novog Zakona o socijalnoj skrbi, prema kojem bi sustav morao bolje funkcionirati - većom brigom o starijim osobama, ujednačavanjem kvalitete u javnim i privatnim domovima te većom brigom o obiteljskim domovima, odnosno, strožim sankcioniranjem prekršitelja.

No, zbog nedostatka osoblja (posebice medicinskih sestara i njegovatelja koji su otišli iz Hrvatske u potrazi za većim plaćama) pa i malog broja inspektora koji fizički ne stignu kontrolirati sve koji pružaju ove usluge, teško je povjerovati kako će za tu posebno osjetljivu socijalnu skupinu ljudi – skoro doći ljepši dani.