SLAVONSKI BROD - Proteklo je šest desetljeća od prvih terenskih istraživanja endemske nefropatije u selima brodskog Posavlja Riječ je o bolesti "sušenja bubrega" koja je godinama širila strah i trepet u Slavonskom Kobašu, Bebrini, Kaniži, Dubočcu, Šumeću...Kada su prvi rezultati 1958. godine pokazali da u tim selima postoji puno više bolesnih ljudi nego što je bilo ranije to je zaintrigiralo liječnike i znanost pa se  krenulo u sistematska ispitivanja ljudi kako bi se otkrio uzročnik.Teorije su bile beskonačne, od olova, kadmija, vode, virusa, plijesni, raznih trava...no falilo je tehnologije i novih medicinskih  znanja, genetike, genomike i finih istraživanja koja bi rekla što uzrokuje endemsku nefropatiju, poznatu "kobašku" bolest zbog koje su ljudi bili stigmatizirani.

"Iako broj oboljelih pada, bolesnika će još uvijek biti, broj bolesnika s karcinomima još uvijek je podjednako visok  i broj bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti još neko vrijeme će iz tih krajeva biti veći tako da će uvijek trebati na to obraćati pozornost." 

Niz istraživanja na međunarodnoj razini i napredak tehnologije pomicali su kotačić spoznaje do konačno velikih postignuća i otkrića da je biljka Aristolochia clematitis ili vučja stopa, vučja šapa, uzročnik bolesti.

Sve je to bio i povod dvodnevnog znanstvenog skupa, jučer u Zagrebu i danas u brodskoj bolnici, uz sudjelovanje  znanstvenika i liječnika koji se bave istom problematikom.

Skup je održan uz potporu HAZU i KBC Rebra, pruživši priliku stručnjacima da prezentiraju svoje znanje iz kojega svi mogu izvući benefit. "Naša bolnica time predstavlja najbolje što ima, a to su njezini  ljudi i njihovo znanje. Na području nefrologije s pravom mogu reći da smo jedni od vodećih u svijetu dijelom i zbog toga što nam je u blizini endemsko  područje, ali prije svega zahvaljujući liječnicima poput dr. Čeovića, dr. Medved, dr. Leke, dr. Jelakovića...koji su uspjeli prikazati ovaj entitet u znanstvenom svjetu na najvišem nivou" kazao je ravnatelj bolnice, Josip Samardžić.

Cilj brodskog skupa je pokazati što su brodski liječnici, u otkrivanju uzroka nekada zastrašujuće bolesti, doprinijeli. 

O povijesti endemske nefropatije uvodno je govorio nefrolog Ninoslav Leko koji je godinama uključen u istraživanja. "Sve je počelo  prije  60 godina s entuzijastima, ljudima koji su gledali i tražili uzrok da bi sve  na kraju završilo s predivnom pričom kako je to istraživanje  danas jedna lokomotiva u hrvatskoj znanosti. U više nivoa dokazano je da je vučja stopa uzročnik endemske nefropatije. Ona daje svoj specifični  potpis u genu. Sedam godina smo to pokušali dokazati i konačno uspjeli 2014. godine.Već  2008. u Americi su studenti učili kako je vučja stopa uzročnik te bolesti koja nije više endemska, vezana uz jednu lokaciju, ona je širom svijeta što dokazuju slučajevi i u dalekoj Kini, na Tajvanu u SAD-u Južnoj Americi...Teorija je prošla sva znanstvena stručna preispitivanja i sa sigurnošću to možemo potvrditi" navodi dr. Leko.  

Na današnjim predavanjima još jednom su, kaže, prošli sve a moglo se čuti i novih saznanja, jer se većina predavanja odnosila na istraživanja koja su nastala nakon rješenja enigme endemske nefropatije, a naslonjena je na dokaze koje su iznjedrili rezultati njezina istraživanja. "Sada se već radi o genetici, već radimo s genomikom, masa mladih doktora znanosti je uključena u taj projekt i naših Brođana, prati nas KBC Rebro, a možda ćemo jednog dana imati specifične lijekove baš za endemsku  nefropatiju" ističe Leko.

Na žalost, na područjima sa više oboljelih od nefropatije, povećan je  broj karcinoma gornjeg urinarnog trakta, jer ova bolest u svojoj  karaktersitici nosi upravo to. Tako je pojavnost istih karcinoma u općoj populaciji  pet posto od svih karcinoma bubrega, dok se kod bolesnika koji boluju od endemske  nefropatije taj  postotak (i prema europskim te svjetskim mjerilima), penje do 65 posto, navodi dr. Samardžić. Tako primjerice žitelj Kaniže ima 55 puta veću vjerojatnost za tumor bubrega od stanovnika Zagreba, Čakovca, Varaždina... A u brodskom Posavlju riječ je o naseljima s ukupno 11 tisuća ljudi gdje je 10 posto bilo oboljelih od endemske nefropatije. Zbog toga stručnjaci i dalje "reflektore" upiru prema toj bolesti, dodaje dr. Leko. 

Zahvaljujući istraživanjima brodskih i ostalih liječnika, endemska nefropatija polako nestaje i kroz naredna desetljeća će isčeznuti kao rezultat napretka tehnologije žetve, separiranja i pročišćavanja žita od sjemenki vučje stope, zbog miješanja brašna...

"Iako broj oboljelih pada, bolesnika će još uvijek biti, broj bolesnika s karcinomima još uvijek je podjednako visok  i broj bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti još neko vrijeme će iz tih krajeva biti veći tako da će uvijek trebati na to obraćati pozornost. No, veći problem će na ovom području biti probir bolesnika za karcinome prijelaznog epitela mokraćnog sustava. To će  se trebati raditi u kućama i obiteljima s rizikom (koji su već imali oboljele) te onih članova koji su se iz tih kuća odselili u neke druge, jer je u biti važan boravak u određenom  kućanstvu u kojem je živio prije dvadesetak godina" rekao je prof. dr. sc. Bojan Jelaković, prof.na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, koji dugi niz godina sudjeluje u istaraživanjima endemske nefropatije.

Što se  tiče znanstvenog dijela, Jelaković smatra da se nekako došlo do kraja. "Ali ono što će biti od koristi i puno šire, odnosi se na nefrologiju općenito. Istraživanja  endemske nefropatije, naime, mogu biti dobar model drugim istraživanjima u nefrologiji pa i šire. Mi ćemo to nastojati primjenjivati i na drugim bolestima, naglašava Jelaković,  tako da  kroz nekoliko godina sigurno ponovo  možemo očekivati još zanimljivih rezultata.

Simpozij je posvećen dvojici velikana istraživanja endemske nefropatije, profesorima Milovanu Radoniću i Milenku Iviću,koji su, uz ostale, utrli put mlađim generacijama liječnika pridonoseći zajedno ukupnom uspjehu na istraživanju endemske nefropatije.