SLAVONSKI BROD - Mjesec hrvatske knjige u slavonskobrodskoj Gradskoj knjižnici bio je dobra prilika za ugostiti glazbenika Josipa Joea Meixnera koji je večeras publici predstavio svoju knjigu „Glazba kao lijek", progovarajući o blagodatima, ali i štetnim utjecajima glazbe na ljudski organizam.

- Glazba nas može dovesti u sva emocionalna stanja. Postoji pedesetak emocija i emocionalnih situacija. Glazba je jedina koja sve te emocije može prikazati. Ona obuhvaća cijeli spektar - od liječenja do mučenja. Potonje je izuzetno dobro opisano u dokumentarnom filmu o mučenju glazbom na Guantanamu. Puno je informacija o glazbi koje 'normalan' čovjek ne zna. Prilika je ovo da ljudi čuju stvari koje baš i nisu u 'mainstream' medijima. - kazao je Josip Joe Meixner.

Poticaj za sagledavanje glazbe iz 'drugog kuta' došao je iz osobnih situacija autora.

- O utjecaju glazbe na ljudski organizam pisao sam i progovorio najprije kao pijanist po profesiji. Što me na to ponukalo, posebno je pitanje. U određenoj situaciji u mom životu, kada baš nije bilo optimalno i kada mi se zdravstveno stanje nakrivilo, onda sam, osim što sam potražio pomoć na puno strana, uključujući i prestanak pušenja te bavljenje sportom, rekao „Cijeli život sviram klavir, znam puno o glazbi pa zašto ne bih pogledao što se događa u glazbenoj terapiji i medicini." Tako je sve krenulo. Ja nisam glazbeni terapeut, ali se bavim glazbenom medicinom. To je pragmatična nauka koja proučava utjecaj glazbe na ljudski organizam, a tu sam se isto specijalizirao u jednom uskom segmentu za glazbu za duboko opuštanje. - pojasnio je Meixner.

Njegova predavanja, kako sam kaže, ni po čemu nisu normalna, a ovaj osebujni poznavatelj glazbe svoju publiku liječi i iznimno ugodnim glasom.

- Volim kada mi ljudi zaspu na koncertima, ali to su posebne vrste koncerata. Imam i one 'normalne' koji su za druge ipak i dalje abnormalni. Ovi potpuno abnormalni se odvijaju tako da publika leži, nema sjedala, a ja sviram glazbu koju sam komponirao za duboko opuštanje. Između osamdeset i devedeset posto ljudi zaspe na takvim koncertima. - opisao je autor.

Želeći saznati mogu li narodnjaci liječiti ili samo služe mučenju, pokušali smo 'izmusti' kontroverzan odgovor na to vječno pitanje, dilemu i razlog brojnih sukoba mišljenja i stavova, no dobili smo, zapravo - jedini pravi mogući odgovor.

- Ne mogu ukratko odgovoriti na pitanje koja to mene glazba posebno liječi, a koja posebno muči. Radi se o različitim glazbenim parametrima koji imaju poseban utjecaj na organizam. Glazbu ne dijelim prema žanrovima, nego na dobru i lošu, a onaj tko sluša samo jednu vrstu glazbe, taj nije shvatio glazbu. Ima dobre i loše narodne glazbe, dobre i loše klasične ili rock glazbe. Ovisi što glazbom želimo postići. Ako smo u posebnom raspoloženju, potrebna nam je određena vrsta glazbe. Želimo li plesati, nećemo slušati glazbu koja ima 60 otkucaja u minuti, nego onu s najmanje 120 ili možda brže. To je opsežna tema o kojoj se može pričati satima. - poručio je Josip Joe Meixner.

No, svatko ionako najbolje zna sebe i glazbu koja njega osobno liječi, muči, veseli, rastužuje,… Valja, stoga, itekako paziti što, kada i kako slušamo.