/ 14
6571
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Da se gramofonske ploče u digitalnom vremenu ne daju baš tako lako pokazuju podaci o velikom povratku gramofona i ploča, ne samo u svijetu nego i u Hrvatskoj. Upravo protekle godine, nakon dužeg vremena, prodano je više ploča nego CD-ova. Vječne „vinilke" ne popuštaju digitalnoj glazbi jer pravi glazbeni znalci, zaljubljenici u glazbu i njihovi kolekcionari tvrde kako slušanje glazbe s ploča stvara potpuno drugačiji osjećaj.
Zna to dobro i Brođanin Mladen Wagner-Waga, jedan od ponajvećih kolekcionara, s oko šest tisuća „vinilki" koje je prikupio te koje čuva i pazi s posebnom pozornošću i ljubavlju.
- Ja sam uvijek bio zaljubljenik. - kaže Mladen koji je prvu ploču dobio kao desetogodišnjak prije gotovo pola stoljeća od bratića Tončija Šarića koji je svirao u „Marsonima". - U stvari poklonio je meni i bratu Miri po jednu singlicu Beatlesa i grupe Bread i to je bio početak kolekcije. Moj prvi LP je također bio od Beatlesa. - prisjeća se Mladen koji je već prvi džeparac skupljao i čuvao za kupovinu ploče dok je brat bio skloniji sportu. U Robnoj kući Vesna kupovao je singlice po dva i pol dinara i nije to bilo skupo. Malo po malo, skupljao ih je, a o novostima u svijetu glazbe saznavao je od tadašnjih gimnazijalaca.
- Upućivali su nas mlađe što je dobro a što ne, posuđivali nam ploče da poslušamo. Uhvatilo me to u pravom smislu riječi, a pogotovo kad sam nabavio neku adresu u Engleskoj odakle sam mogao naručivati ploče. U kuverti smo slali novce i bila je to lutrija… hoće li netko otvorit i uzeti ih, ali nije mi se to nikad dogodilo. Ploče su stizale, jedna do dvije mjesečno. - prisjeća se Waga.
Otpočetka je preferirao američke bendove, zvuk San Francisca…
- Imao sam veliko društvo, netko je slušao country netko rock… pa smo se dogovarali što tko kupuje da ne bismo duplo kupili jer ipak je to bilo teško nabaviti. - dodaje.
No, 80-ih godina, kada se otvorila mogućnost kupnje u Trstu, sreći nije bilo kraja.
- Odlazio sam u Trst zbog jedne ploče. Sjednem na bus, uđem u trgovinu po ploču i ukrcam se na prvi bus nazad. Navečer smo je već slušali. Ploče su se i „šetale korzom". S novom pločom pod rukom, bio si glavni. - opisuje Waga.
A kad dođe nova ploča u „Vesnu" gdje je dolazio ograničen broj primjeraka, nastala bi prava strka po školi, tko će prije do svog komada.
- Sjećam se kad je stigla nova ploča Pink Floyda… koja je to frka nastala, brzo žicamo novce pogotovo od vlakaša samo da skupimo dovoljno i da ne propustimo priliku. - s posebnim žarom prepričava ovaj kolekcionar.
- Nikad neću zaboraviti kada su mi iz Engleske poslali ponudu da kupim u pretplati peterostruki live album Bruce Springsteena. Kad je došao album… uzbuđenju nije bilo kraja. Osim ploča tu je i knjižica s tekstovima, a onda na opće iznenađenje na albumu je pisalo „printed in Yugoton". - kazuje.
Prisjetio se i putovanja kod tetke u Englesku kada je sav novac potrošio u trgovini ploča u kojoj se moglo nabaviti apsolutno sve od glazbe.
Svaku svoju ploču točno „poznaje" ,kao što ljudi poznaju dijete.
- Točno znam gdje sam je i kada kupio, od koga. U svako doba dana i noći znao bih točno gdje se nalazi.
A onda stavi ploču na svoj stari ali prvoklasni gramofon koji je izradio Kuzma iz Slovenije (i trenutno je na „remontu") pa sreći nema kraja.
Naravno da danas sluša i CD-ove, no „vinilke" nemaju premca.
- Ploča ima posebnu toplinu zvuka, posebnu draž, sa svim krckanjem i šumom. A CD je automatika, sve je presavršeno ali to nije taj gušt. - uvjeren je Mladen koji je zbog ploča i počeo raditi na Radio Brodu.
- Prvi Božić nakon rata zvali su me jer sam imao božićne glazbe… počeo sam honorarno raditi, a kasnije sam ostao kao prvi glazbeni urednik na Radiju.
Nikada ranije o tome nije ni razmišljao. A uz glazbu i posao koji je radio, neizostavni su bili koncerti koje je pratio s posebnim žarom.
- Dylana sam dva puta gledao, Stonese dva puta, Springsteenasam gledao u Milanu, ali i u Beču gdje je bio sam s akustičnom gitarom i to je bio poseban doživljaj. Naravno gledao sam i Pink Floyd, Santanu, U2, Patti Smith, Ramonese, Iggyja Popa,… no nisam imao prilike vidjeti Beatlese… a oni su mi posebna kategorija… imam sva izdanja.
Sad već dugo ne ide na koncerte, ali uživa u pločama. I ima tu svega i svačega, svih glazbenih pravaca ali najviše rock'n'rola. Osim stranih bendova poprilično mjesto među pločama zauzima i nekadašnji kultni jugoslavenski bend „Bijelo dugme".
- Oni su zakon. Gledao sam ih puno puta, a za prvi koncert u Zagrebu kupio sam kartu od preprodavača. Bila je takva gužva u Domu sportova da se nismo mogli maknuti s mjesta na koje stanemo.
Privlačila ga je i glazba Azre i Haustora, a među domaćim bendovima preferira još Let 3, Majke, Buldožer,…
- Sedam dana za redom sam išao na koncert Azre u Kulušiću. I karte nisu bile skupe. Riječ je o osamdesetim godinama kada je i za koncert Eltona Johna karta bila po cijeni ulaznice za kino.
Mladenov život je u pravom smislu ispunjen glazbom iako nikada ništa nije svirao. A zbog glazbe si je kupio i auto, kaže.
- Bio je prvi koncert Santane u Zagrebu, a kad smo kolega i ja sišli s busa bio je takav prolom oblaka da smo pokisli kao miševi. Mislili smo da će do povratka kiša stati, ali nije. Nazad smo se povezli u autu s Tvrtkom Exlom i tad sam odlučio kupiti si auto samo zbog koncerata.
No dobre glazbe je prije rata bilo i u Slavonskom Brodu, u Omladinskom klubu, gdje su dolazili vrsni bendovi. Tako se Waga prisjeća Ekatarine Velike, Električnog orgazma, Psihomodo popa, mladih sarajevskih bendova poput benda Nikše Bratoša, „Bonton baja" koji su svirali gotovo besplatno pa su spavali po kućama, kod brodskih ljubitelja glazbe, poput njega.
Mladenu je glazba ispunila život i sam kaže da mu je glazba sve. Zbog neke glazbe ne spava cijele noći, poput četvorke od Led Zeppelina ili Lou Reeda jer ga naprosto „odvede u neki drugi svijet", ali ima i glazbu za čitanje. Svaka prava glazba ostavlja trag.
- Zakinuti su ljudi koji ne slušaju glazbu. Koliko smo lijepih trenutaka proveli slušajući je, ali i družeći se raspravljajući o glazbi sa sličnima poput Duška Svilara koji, nažalost, godinama više nije među nama.
Današnja djeca više nisu tako privržena bendovima niti imaju tu strast skupljanja ploča ili CD-ova, a nema ih tko ni naučiti. Ili hodaju sa slušalicama i beskrajnim listama s modernih uređaja ili vise u kafićima s turbo folkom koji „razara" zdrav mozak.
Rijetki su oni koji poput Wage, ljubav i znanje prema glazbi pokušavaju prenijeti na svoje nećake i naučiti ih što je kvaliteta i pravi zvuk s ploča koje doživljava kao djecu i nikada nije ni jednu prodao niti mijenjao. A one, zajedno sa svojim omotima, trajat će zauvijek.