UZ Brođane i žitelje županije Brodsko posavske vjerojatno su sve strukovne škole u Hrvatskoj upoznale Vladu Prskala, čelnog čovjeka nekadašnje škole na kraju grada, slavonskobrodske Poljoprivredne škole, kasnije Srednje škole Matija Antun Relković, koja je upravo zahvaljujući njemu, ravnatelju s vizijom, kroz godine prerasla u respektabilan centar izvrsnosti s kojim se ponosi ovaj Grad. Već samo zbog toga Vlado Prskalo je ostavio duboki trag u strukovnom obrazovanju Slavonskog Broda i puno, puno šire pa zaslužuje mjesto među zaslužnim Brođanima.

O svom izvrsnom modelu 'čarobiranja' u brodskoj školi, koja je prerasla sva nekadašnja očekivanja i postala dobar primjer ostalima, jednom je kazao kako želi da isti model zaživi na državnoj razini da bi učenici nakon završene škole postajali novi poduzetnici. Zato je nakon tri desetljeća na čelu iste škole, svoje znanje i iskustvo vezano uz strukovno obrazovanje i osposobljavanje, kao pomoćnik ministrice obrazovanja Blaženke Divjak, želio proširiti i na ostale strukovne škole u Hrvatskoj, kroz reformske mjere i promjenu zakonskih akata.

Zanimalo me koliki je to bio izazov, kako se prije svega osjećao ulaskom u visoku politiku i koliko uopće politika treba imati veze s obrazovanjem?

Škola kao drugi dom

- Ta odluka o odlasku iz škole meni nije bila jednostavna ni ugodna. Školu sam vodio, volio i osjećao kao svoj drugi dom. Dugi niz godina u školi stvarano je ugodno okruženje za sve učenike i sve nastavnike. Drago mi je da smo u tome imali uspjeha. Moja stalna želja za poboljšanjem ishoda učenja u radu škole nije bilo samo pitanje spašavanja radnih mjesta postojećih nastavnika, što se uglavnom radi i danas po svim školama na štetu učenika i gospodarstva, nego je trebalo uvesti stvarnu reformsku mjeru u sustav strukovnog obrazovanja. Takva mjera se nije mogla uvesti iz pozicije jednog ravnatelja škole ili slične pozicije. To je zahtijevalo uključivanje u obrazovni sustav i mogućnost utjecaja na političku složenost i oblikovanje reforme strukovnog obrazovanja. U tadašnjem viđenju strukovnog obrazovanja oslanjao sam se na kvantitativne i kvalitativne podatke na razini visoko razvijenih zemalja za proučavanje sistemskih čimbenika koji doprinose poboljšanju učenja ili uzrocima njegovog pada. - kazao je Vlado, prisjećajući se kako su pokazatelji za Republiku Hrvatsku bili više nego porazni.

- Škole su radile na način kako bi zadržale postojeće stanje, koje je tada već vrijeme odavno pregazilo, vrlo slično su se prema promjenama u školama postavljali i osnivači škola, Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) je uglavnom sve to samo pokrivalo, nije bilo volje za potrebnim promjenama, koje je već tada tražilo konkurentno gospodarstvo. Nastojao sam u svom radu odmaknuti politiku od upisa u škole, smanjiti utjecaj politike na zapošljavanja kvalitetnih nastavnika u škole, poticao sam nizom aktivnosti i uvedenih mjera u Srednju školu M. A. Relković stvarati interes kod učenika za strukovno obrazovanje, kao i za rad izvrsnih nastavnika u takvim školama. - odgovorio je bivši pomoćnik ministrice.

Pokrenute reformske mjere su procesi koji će trajati

A kako je svoj mandat svojevoljno skratio, pitala sam ga što se dogodilo, kakvi su danas rezultati njegovih nastojanja za promjenama, je li izgledna primjena nekog novog modela obrazovanja i osposobljavanja u skoroj budućnosti?

- U Ministarstvu znanosti i obrazovanja (MZO) sam proveo 3,5 godine kao pomoćnik ministrice Divjak, a u tom vremenu pokrenute su potrebne reformske mjere u strukovnom obrazovanju kao što su; Uspostave Regionalnih Centara Kompetencije u RH , (25 centara u pet pod-sektora), izrađen je i uveden u obrazovni sustav model Dualnog obrazovanja, pokrenut je projekt „Modernizacija sustava strukovnog obrazovanja", kao i projekt ”Modernizacija sustava stručnog usavršavanja nastavnika strukovnih predmeta" te projekt „Promocija učeničkih kompetencija i strukovnog obrazovanja kroz strukovna natjecanja i učeničke smotre”, a također je izrađen i uveden u sustav Nacionalni Kurikulum za strukovno obrazovanje (NkzSO). Nakon što su pokrenute navedene reformske mjere i mjere koje se ne mogu i ne smiju zaustaviti, nisam više vidio potrebu da sjedim u Ministarstvu i da mi vrijeme prolazi. Sve te mjere koje se uvode i moraju uvesti imaju svoju vremensku agendu kada i koliko dugo se uvode. To su procesi koji su započeli i oni će trajati. Financijski okvir ovih mjera je oko 2,2 milijarde kuna, a provođenjem tih mjera RH će imati potrebno i usklađeno strukovno obrazovanje sa potrebama tržišta rada i interesima učenika.

Nema povratka na staro

Po završetku svoje uloge u resornom ministarstvu najavljivao je povratak u svoju matičnu, brodsku školu. No to se nije dogodilo. Zanimalo me zašto nije i čime se trenutno bavi?

'Tadašnji moj plan je bio, u vremenu nakon završenih poslova u MZO, završiti sve potrebne radnje oko konačne uspostave Regionalnog biotehnološkog centra, kao razvojnog, istraživačkog, edukacijskog, poslovnog Regionalnog centra i pustiti ga u puni rad. Nažalost, sadašnje aktivnosti Regionalnog biotehnološkog centra u školi nisu onakve kakve smo projektom planirali ostvariti, ali nadam se da će se i to uskoro dogoditi.'

- Kad sam odlazio iz škole 2017. godine u MZO, dogovor sa Školskim odborom škole. M. A. Relković bio je da se vraćam u školu nakon odrađenog posla u MZO, jer moj mandat ravnatelja traje do 2022. godine. Tadašnji moj plan je bio, u vremenu nakon završenih poslova u MZO, završiti sve potrebne radnje oko konačne uspostave Regionalnog biotehnološkog centra, kao razvojnog, istraživačkog, edukacijskog, poslovnog Regionalnog centra i pustiti ga u puni rad. Nažalost, sadašnje aktivnosti Regionalnog biotehnološkog centra u školi nisu onakve kakve smo projektom planirali ostvariti, ali nadam se da će se i to uskoro dogoditi. U međuvremenu je u školi postavljena nova uprava, kojoj sam ostavio mogućnost i priliku da unesu svježe ideje i napravi potrebne iskorake u kvaliteti rada S.Š. M. A. Relković, u pružanju i davanju potrebne podrške razvoju poljoprivrede na ovim prostorima RH i šire. Nakon mog odlaska iz MZO, radim kao konzultant i savjetnik vezano za EU projekte te na izradi strateških dokumenata za strukovno obrazovanje.

Umor ili nezadovoljstvo postojećim stanjem?

Kada smo se sreli u Brodu, stekla sam dojam da je umoran od svega. A sjećam se Vlade, kao mladog profesora fizike, u spomenutoj Školi gdje smo jedno vrijeme, osamdesetih godina, zajedno radili. I tada je pokazivao energiju kakvu ostali u kolektivu nisu imali jer je osim podučavanja za učenike uglavnom teškog predmeta, htio razviti i potrebu za fizičkim osnaživanjem, vodeći, kao nositelj crnog pojasa u karateu, tečaj za one koji su bili zainteresirani. Ali i još štošta za što drugi nisu imali interesa.

I dok smo se zajednički prisjećali vremena provedenog u tada najmanje priželjkivanoj školi u ovome Gradu, upitala sam ga kako je uopće po završetku fakulteta stigao baš u ovu školu, koja, kao da mu je po kasnijim rezultatima, bila suđena.

- Nisam umoran, više nezadovoljan sadašnjim stanjem u Slavonskom Brodu i Županiji. Slavonski Brod je divan grad, zaslužuje bolje i može bolje. No, brojke su neumoljive, vidim što se tu događa, smanjuje se broj novorođene djece, mladi i sposobni odlaze iz Broda i Slavonije, zatvaraju se obrti, nema potrebnog zapošljavanja za mlade ljude, nema potrebnog razvoja, susrećem bivše učenike iz Broda po zemljama EU, rade najteže i najslabije plaćene poslove… Ne tako davno slavonskobrodski vrtići, osnovne i srednje škole bile su pune mladosti, djece, danas je sve poluprazno, susrećem ljude koji su postali beskućnici, veliki broj građana s minimalnim mirovinama , građane koji primaju socijalnu pomoć, veliki broj zaposlenika koji su na minimalcu. To je ono što ovaj grad i Slavonija nisu zaslužili. U nekadašnju Poljoprivrednu školu sam došao sasvim slučajno. U to vrijeme bio sam apsolvent fizike na Pedagoškom fakultetu u Rijeci i dobio posao nastavnika fizike jer nitko nije želio raditi u toj školi, svi su željeli raditi u boljim školama u Slavonskom Brodu. Meni se svidjela skromnost te škole i ogroman potencijal za moguće promjene što me je trajno uz nju i vezalo.

Od škole na kraju grada do centra izvrsnosti

Sjećam se vremena kada su svi novinari pohodili školu koja je prerasla u centar izvrsnosti, suvremenu novu školu sa suvremenom tehnologijom i gotovo tisuću učenika u 12 usmjerenja, s temeljnim ciljem - obrazovanje učenika sukladno potrebama gospodarstva, što je Prskalo od početka apostrofirao. I nije to govorio na pamet. Da bi realizirao dugoročni razvoj svoje škole iznalazio je načine kako doći do europskih sredstava za izgradnju i opremu nove škole kao i ostale projekte - poput IPA fonda za projekt Centra za biotehnologiju - u kojem su se primjenjivale najsuvremenije i najkvalitetnije metode u proizvodnji biljaka, koji je trebao postati izvrsna potpora malom i srednjem poduzetništvu za cijelu regiju..

Sve te vijesti uvijek su bile iskorak ove škole među školama strukovnog obrazovanja ne samo u Slavoniji nego i u Hrvatskoj, a sve je pretpostavljam zahtijevalo puno truda i odricanja, pa pitam Vladu kako sada s odmakom od nekoliko desetljeća gleda na izrastanje ove škole među neke respektabilne europske.

- Obrazovanje sam uvijek vidio i smatrao društvenim dobrom, osnovnim pravom i kao kamen temeljac za širi društveni i ekonomski razvoj pojedinca i zajednice. Kvalitetno obrazovanje pokazuje i bolje pokazatelje gospodarskog rasta u svakoj državi koja vodi računa o svom opstanku i prosperitetu. Mnogi učenici u Hrvatskoj pohađaju strukovne škole, ali ne uspijevaju steći potrebne vještine i kompetencije za vlastite potrebe i za zapošljavanje u lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i globalnoj konkurenciji. Dakle, poboljšanje rezultata obrazovanja zahtijeva veće usklađivanje dionika obrazovanja i ciljeva učenja, kao i veće koherentnosti između različitih elemenata obrazovnog sustava. To je ONO zašto sam sa svojim suradnicima radio ovaj Regionalni centar u S. Š. M. A. Relković, Slavonski Brod. - naglašava Prskalo.

- To je bio strateški cilj, planirana mjera i aktivnost Srednje škole M.A. Relković, koja je započeta 2004. godine da bismo izbjegli ovo današnje stanje u Slavonskom Brodu i Slavoniji. Tada sam bio spreman uhvatiti se u koštac sa svim izazovima i otporima kojih je bilo na pretek i u školi i izvan škole, da se na vrijeme pripremimo za sve tehnološke promjene i tadašnje dolazeće krize koje su se već nazirale u razvijenom svijetu (danas živimo u izazovnom vremenu). Mijenjali smo tada postojeće stanje, od škole koju su upisivali učenici koji se nisu nigdje uspjeli upisati u Slavonskom Brodu i Novoj Gradiški, do poželjne škole, škole koja je imala učenike kojima je to bio prvi ili drugi izbor prilikom svog upisa u srednju strukovnu školu.. No, prema sadašnjem uvidu u druge strukovne škole u Slavonskom Brodu, Slavoniji, Hrvatskoj i Europi, Srednja škola M.A. Reljković će morati dosta učiniti da zadrži postignuti rejting, npr. brojnost učenika, kvalitetne nastavnike i samu kvalitetu nastave koju nudi svojim polaznicima. „ Ne hodati, mora početi trčati". Pandemija, ratovi, ekonomska kriza, demografski negativni trend i druga krizna stanja u društvu će od strukovnog obrazovanja tražiti sve više i teže odgovore - kako sve to preživjeti.

Moj osjećaj, nažalost, je takav da ne vidim kako odgovorni za strukovno obrazovanje na svim razinama o tome razmišljaju, osim nekih izuzetaka, koji vide što nam se, kako se ono kaže, „iza brda valja".

„Zlatna koka" samo ako je u pravim rukama

Preko dva desetljeća putovao je Vlado po europskim zemljama tražeći sličnosti s našim prostorima ali tražeći i proizvode koji bi mogli biti konkurentni na europskom i svjetskom tržištu. Tako je svojevremeno s ponosom najavljivao bezvirusni uzgoj sadnog materijala od ukrasnog bilja, do voća i cvijeća. "Stvaranje Centra izvrsnosti u službi je ljudi koji se bave djelatnostima koje idu kroz školu. Želimo dijeliti sudbinu gospodarstva, ali i doprinijeti da ono bude bolje, što se može jedino educiranim kadrovima" govorio je u to vrijeme Prskalo, silno se zalažući za novi projekt, jedinstven na prostoru Hrvatske. No za to mu je bila važna i potpora lokane zajednice i države. Zanimalo me jeli potpora bila očekivana ili je nailazio na podmetanja koja su usporavala njegovu viziju razvoja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

'Tada je to bio veliki iskorak u strukovnom obrazovanju u Slavonskom Brodu i Hrvatskoj, danas više ne, jer su mnogi fakulteti i instituti u to vrijeme, što je za svaku pohvalu, tu tehnologiju i model preuzeli od slavonskobrodske srednje škole M. A. Relković.'

- Tada je to bio veliki iskorak u strukovnom obrazovanju u Slavonskom Brodu i Hrvatskoj, danas više ne, jer su mnogi fakulteti i instituti u to vrijeme, što je za svaku pohvalu, tu tehnologiju i model preuzeli od slavonskobrodske srednje škole M. A. Relković. To je tada bila, a može još biti 'zlatna koka', ako se stavi u prave ruke. U rad Regionalnog centra treba uključiti pravu i održivu znanost, čega još nema, postaviti menadžment koji će iskoristiti postojeći potencijal škole i centra koji se sada ne koristi, stvoriti brend i na tome graditi pametnu i održivu obrazovnu sastavnicu horizontalne i vertikalne prohodnosti učenika, studenata, poduzetnika u poljoprivredi, uvesti redovno cjeloživotno učenje, kako bi postali zamašnjak u razvoju moderne poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivredna proizvodnja koja sada postoji u Slavoniji nije ni moderna, ni isplativa, ni održiva, ni konkurentna, to se mora mijenjati od strane države, ali koristiti postojeće lokalne i regionalne potencijale iz područja obrazovanja, srednjeg i visokog, uključiti znanost i male i srednje poduzetnike u sve te potrebne promjene. Što se tiče podrške moram reći da podrške za razvojne projekte nikad nije dosta. Bilo je dosta nerazumijevanja i nezainteresiranosti, ali s tim smo uvijek i računali, no to nije bio problem jer smo imali kompetentne suradnike iz Hrvatske i Europe.

Obrazovanje za bolju i sigurniju budućnost

Puno puta Vlado je kazao kako obrazovanje za koje se zalaže, je ono koje će osiguravati bolju i sigurniju budućnost i koje će imati odgovore na sve izazove. A to je moguće ukoliko i nastavnici i roditelji imaju iskrene i jasne ciljeve što žele od odgoja i obrazovanja jer tek s jasnim ciljevima mogu izvršiti snažan pritisak za promjenama, na vladajuću većinu. Na pitanje o kritičkom razmišljanju navela me Vladina izjava kako „teškom mukom stječemo svoje svjedodžbe, diplome , magisterije, doktorate, razne nagrade….a sve je to uglavnom dobiveno na račun učenog, a ne znanja.

- Da bi razumjeli život koji živimo, to nije jednostavno, teško će ga biti konačno razumjeti i shvatiti, zato nam treba novi obrazovni sustav, koji propitkuje, a ne vjeruje „autoritetima". Obilazeći strukovne škole posebice po Europi, puno toga je vidio i naučio pa ga pitam za dojmove i koja država, po njegovom mišljenju, ima najprihvatljiviji obrazovni model, bili se on mogao u Hrvatskoj samo prekopirati ili su potrebna desetljeća do promjene svijesti nastavnika, roditelja i učenika. Jer nekada je Vlado znao reći „potrebno je samo preslikati situaciju iz zemalja zapadne Europe i tome dati značaj".

'No uspješno obrazovanje se ne može preslikati iz neke države u neku drugu državu. Svaka država i svaki narod ima svoje specifičnosti i povijesne vrijednosti'

- U cjeloživotnom učenju škole imaju ključnu ulogu u stvaranju kritičkog razmišljanja, sagledavanja problema sa više strana i izvora prije donošenja vlastitog stava. Isto tako, ako nam je cilj stvoriti stabilan, odgovoran sustav, potrebno je djelovati kako bi se poboljšala kvaliteta i uspješnost školskog obrazovanja. Znanost propitkuje, provjerava i ništa ne uzima zdravo za gotovo, potrebne su provjerljive potvrde i dokazi. Ako želimo stvarati takvo društvo moramo mijenjati obrazovni sustav. Mogu se identificirati glavni izazovi u smislu izvedbe, pravednosti i odgovornosti učenika i studenata u tom smislu. Postoje određene slabosti u razvoju kompetencija za kritičko razmišljanje na razini školskog obrazovanja. Školsko obrazovanje moglo bi i treba imati jaču ulogu u promicanju društvene pravednosti. Tempo tehnoloških i digitalnih promjena ima dubok učinak na naša gospodarstva i društva što će u sebi svakako nositi i mogućnosti određenih manipulacija - strukovne škole moraju bolje odgovoriti na ovu novu stvarnost. No uspješno obrazovanje se ne može preslikati iz neke države u neku drugu državu. Svaka država i svaki narod ima svoje specifičnosti i povijesne vrijednosti. - naglasio je Prskalo, navodeći neke zajedničke odrednice za svako uspješno strukovno obrazovanje što se osim zapošljivosti svršenih učenika i studenata može mjeriti i drugim parametrima.

- A to jepostojanje jasne svrhe obrazovanja, obrasci uspješne učeničke prakse, izgrađen potreban pravni okvir, motiviranost i predanost obrazovanju, uspješno rukovodstvo, visoke kvalifikacije nastavnika, redovno usavršavanje nastavnika, multidisciplinarnost, partnerstvo i mrežna suradnja nastavnika i učenika i poslodavaca, male grupe za učenje vještina u strukovnom obrazovanju, procjena prema sposobnostima i željama učenika, pristup usmjeren na svakog učenika, individualni planovi učenja, fleksibilnost, horizontalna i vertikalna mogućnost napredovanja učenika, osiguranje kvalitete, praćenje učenika i diplomanta na radnom mjestu… - dodao je.

- Nastavnici i stručni voditelji u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju su krvotok potrebnih uspješnih promjena u RH, zato moraju imati institucionalno vođenje i izrađenu Strategiju za njihovo vođenje. - naglašava.

Promjene, prema percepciji javnosti, idu apsolutno presporo

Često u svojim izjavama Vlado Prskalo koristi izreku „Ako netko zna da ne zna - poduči ga, ako netko ne zna da zna - probudi ga, ako netko zna da zna - slijedi ga, ako netko ne zna da ne zna - ne slušaj ga „. Pitam ga jeli ju on sam primjenjivao kao ravnatelj škole i u kojoj mjeri. Isto tako, kada je bio u visokoj politici kao zamjenik ministrice obrazovanja Divjak, je li imao problema u pokušaju promjene obrazovnog sustava na bolje, te zašto promjene, prema percepciji javnosti, idu apsolutno presporo?

- Uvijek imate priliku nešto naučiti, učio sam od onih koji su me svojim radom i postignutim rezultatima motivirali da učim i radim na sebi. Osobno nisam imao većih poteškoća u uvođenju reformskih mjera u strukovno obrazovanje kao pomoćnik ministrice Divjak. Imao sam izvrsne stručne suradnike iz svih potrebnih ministarstava, dobar i stručan tim koji može, hoće i zna što treba raditi. Zahvaljujući tome, jesmo u tako kratkom vremenu definirali i odredili strategiju razvoja strukovnog obrazovanja, osigurali potrebna sredstva i promjena je krenula. Obrazovni se sustavi moraju reformirati mnogo brže i kontinuiranije kako bi zadovoljili zahtjeve 21. stoljeća koji se brzo mijenjaju. Za takvu promjenu potrebno je postići politički dogovor da to trebamo i želimo, izraditi strategiju potrebnih promjena, postaviti zakonodavne okvire, odrediti mjere i aktivnosti koje moramo uvesti, osigurati sredstva za tu promjenu, imati osigurane ljudske kapacitete koji znaju i mogu tu promjenu i ostvariti u postojećim uvjetima. - odgovorio je.

Tko želi promjene, mora brže reagirati

Čini mi se da nije dovoljno samo steći neka prava (učenici, nastavnici, roditelji, ravnatelji) nego biti dostojan tih prava. To naravno pretpostavlja promjene, (ali doista promjene a ne samo na papiru), u glavama svakog ponaosob. Jeli to moguće izvesti u Hrvatskoj i koliko je izvjesno da bi se promjene mogle ostvariti u doglednoj budućnosti, upitala sam ga?

'Više ništa nije isto, kriza je sveprisutna, drugi (konkurencija) se brzo mijenjaju, promjene nisu više postepene, one su eksponencijalne , svatko tko želi opstati mora se prilagođavati i uključiti u promjene, bez obzira da li želi ili ne, to diktira globalno tržište. Hrvatska sigurno neće biti pošteđena, mora se uključivati u tržišnu utakmicu i davati svojim učenicima, studentima, odraslim polaznicima znanja i vještine za to dolazeće vrijeme.'

-. Više ništa nije isto, kriza je sveprisutna, drugi (konkurencija) se brzo mijenjaju, promjene nisu više postepene, one su eksponencijalne , svatko tko želi opstati mora se prilagođavati i uključiti u promjene, bez obzira da li želi ili ne, to diktira globalno tržište. Hrvatska sigurno neće biti pošteđena, mora se uključivati u tržišnu utakmicu i davati svojim učenicima, studentima, odraslim polaznicima znanja i vještine za to dolazeće vrijeme. Loša alternativa ovim promjenama je odlazak mladih i obrazovanih u druge države koje nude bolje školovanje i bolji posao, ovisnost o uvozu, nesigurnost postojećeg stanovništva, nekonkurentna i skupa proizvodnja, siromaštvo, …

Mlade ljude treba zanimati politika

Na žalost u Brodu kao i u Hrvatskoj zaživjela je izgleda ta loša alternativa a nekadašnja česta krilatica koju je isticao ravnatelj Prskalo nije više „in". Vlado je naime naglašavao krilaticu svoje škole "Danas učim sutra radim" pokušavajući nekoliko desetljeća uskladiti obrazovanje s potrebama gospodarstva. No pokazalo se to uzaludnim poslom a u međuvremenu je veliki broj mladih napustio svoju zemlju, farme, neke započete poslove u potrazi za lakšom zaradom u drugim državama. Mlade uglavnom ne zanima politika, pa ga zato pitam treba li se u školama više raditi na tome da mladi zagovaraju promjene zbog kojih bi ostajali na svojim ognjištima?

- Mlade ljude treba zanimati politika, politika mora biti transparentna i odgovorna za sve svoje postupke i donošenje zakona i odluka za opće dobro i dobro pojedinca u tom društvu, jer ta politika određuje njihovu budućnost. Moje djelovanje prema učenicima i mladim ljudima u tom smislu je bilo upućivanje mladih za osiguravanje da održe i osnaže svoja ljudska prava, razvoj potrebnih vještina u svim područjima života kao što su obrazovanje, zdravlje, stanovanje, zapošljavanje, međuljudski odnosi i slično.

Nužna promjena načina rada sadašnjih škola

Lijepo je to sve bivši ravnatelj rekao no u slavonskobrodskim strukovnim školama nekih ranijih zanimanja više nema, poput stolara, jer nema interesa za upis. Pa me zanimalo koliki je inače u Hrvatskoj interes učenika za strukovne programe u odnosu na ostale škole, te zašto bi trebalo motivirati učenike da ih upisuju ako se ne mogu poslije zaposliti. Uslijedilo je pitanje, kakve su po njegovom mišljenju šanse strukovnom obrazovanju u budućnosti?

- Ukratko o strukovnom obrazovanju u školskoj 2021./2022. srednje škole u Republici Hrvatskoj pohađa 143.927 učenika, a od toga strukovne programe pohađa ukupno 97.404 učenika, odnosno 67,6 posto od ukupnog broja učenika. Strukovno obrazovanje prisutno je u 302 srednje škole od ukupno 406 srednjih škola u RH. Od tih 302 srednjih škola 89 posto ih ima 4-godišnje programe, slijede 3-godišnji koje ima 70,7 posto škola, a u svega osam srednjih strukovnih škola postoje strukovni 2-godišnji programi. Od ukupnog broja strukovnih učenika, njih dvije trećine pohađaju četverogodišnje programe, nešto manje trogodišnje programe, a najmanje dvogodišnje. Obrazovanje za zanimanje medicinska sestra/tehničar odvija se u ukupno 25 srednjih škola. Odgovor je vrlo jednostavan, promijeniti način rada sadašnjih škola na način da škole izrade svoju Strategiju promjena koja će obuhvatiti ove prioritete : Poboljšanje relevantnosti SOO u odnosu na tržište rada, lokalnog, regionalnog, nacionalnog i internacionalnog tržišta rada. Poboljšanje kvalitete SOO, novi programi, oprema, prostor, nastavnici. Promicanje izvrsnosti, privlačnosti i uključivosti SOO, Internacionalizacija SOO, poticanje mobilnosti učenika i nastavnika. Navedeni prioriteti naglašavaju važnost povezivanja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja s tržištem rada, treba biti cilj osiguravanje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, tada ćemo imati motivirane učenike za upis i obrazovanje, sve drugo je zadržavanje postojećeg stanja i svaljivanje krivice na učenike, roditelje ili nekog trećeg…

Moram priznati da mi nije jasno, pa pitam tko to sve treba osigurati?

- Moramo se odmaknuti od okvira obrazovanja temeljenog na ocjenama i provesti promjene koje će koristiti učenicima, studentima i cjelokupnom obrazovnom sustavu. Pandemija je prisilila na prijelaz od dosadašnje ustaljene nastave u mnogim područjima kroz rad od kuće, e-učenje, virtualne ispite i tako dalje. Ovakve promjenu treba dobro osmisliti i pripremiti, a trebali bi ih osiguravati svi koji čine sustav odgoja i obrazovanja. Najodgovornija je Vlada RH, ali tu je MZO koje ima kapacitete i znanje, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Agencija za odgoj i obrazovanje, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, ravnatelji škola, stručni aktivi i ostali nastavnici, sindikati…i drugi koji žive od obrazovanih ljudi. Donošenjem izmjene Zakona o strukovnom obrazovanju u mom mandatu, predviđena je ta mogućnost da te promjene mogu i trebaju krenuti iz škola, sa lokalnih i regionalnih razina. Ta promjena u Zakonu o strukovnom obrazovanju je unesena sa ciljem bržeg uvođenja potrebnih promjena u strukovne škole.

'Najodgovornija je Vlada RH, ali tu je MZO koje ima kapacitete i znanje, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Agencija za odgoj i obrazovanje, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, ravnatelji škola, stručni aktivi i ostali nastavnici, sindikati ….i drugi koji žive od obrazovanih ljudi.'

Dualno obrazovanje „duboka brazda"

Može li i u kojoj mjeri pomoći dualno obrazovanje, upisi učenika za ona zanimanja za koja su poslodavci iskazali interes, koliko je to danas u Hrvatskoj zastupljeno?

- Jedna od reformskih mjera koja je uvedena za vrijeme mog mandata je Dualno obrazovanje, to je „duboka brazda" i ozbiljna promjena u strukovnom obrazovanju koju prihvaća većina poslodavaca, ali ne i škole koje se boje da će ostati bez učenika. U Dualnom obrazovanju nema upisa ako nema potreba gospodarstva za tim kadrom. Sadašnja praksa je da se vrše upisi učenika u škole po trenutnim potrebama zaposlenika u školama te se time osiguravaju sati za postojeće zaposlene nastavnike. Još jedna loša praksa prilikom upisa učenika je upis u ona zanimanja koja nikome više ne trebaju, time se stvaraju nepotrebni financijski troškovi učenicima, roditeljima, državi i učenicima gubitak vremena, jer taj isti učenik poslije ide na prekvalifikacije i ponovo ima troškove. Treba vidjeti već spomenute prioritete i to sadašnje stanje u školama mijenjati od zbornica do županija.

Na pitanje jeli zadovoljan svojim dosadašnjim doprinosom u reformi strukovnog obrazovanja, Vlado je kratko odgovorio: „Danas mislim da se je moglo i više i brže, vrijeme će pokazati koliko trebamo biti zadovoljni".

Na kraju razgovora pitam ga čime će se baviti kada odluči da je došlo vrijeme za mirovinu?

'Vrijeme nosi svoje, ali ako budem zdrav i dalje ću se baviti i nekim oblikom obrazovanja, da se deset puta rodim, bio bih učitelj. Ovaj posao koji sam radio bio mi je užitak i sve bih to ponovio.'

- Vrijeme nosi svoje, ali ako budem zdrav i dalje ću se baviti i nekim oblikom obrazovanja, da se deset puta rodim, bio bih učitelj. Ovaj posao koji sam radio bio mi je užitak i sve bih to ponovio".

Što ga, osim obitelji, najviše raduje, ima li neki hobi, šta čita, ide li u kazalište, na koncerte…sportska natjecanja…?

- Imam dva unuka i prijatelje koji me raduju, bavim se rekreativno voćarstvom, rekreativno borilačkim sportovima, jedan dio godine živim na moru pa uživam u moru i plivanju. Vrlo rado idem u kazalište, posjećujem koncerte, izložbe, pratim stručnu literaturu iz područja obrazovanja, čitam trilere, romantiku, putopisne i povijesne knjige, SF. - zaključio je razgovor uz kavicu, u Hrvatskoj upamćeni ravnatelj nekadašnje brodske Poljoprivredne škole, kasnije centra izvrsnosti, Brođanin u duši sad sa novom, zagrebačkom adresom.