Uzročnik bolesti bugrega i mokraćovoda je korov vučja stopa, a “Kobaška bolest” potvrđena je i u Kini, Francuskoj, Alžiru...
SLAVONSKI BROD- Posljednjih desetak godina intenzivno se istražuje uzrok endemske nefropatije - neizlječive bolesti poznate pod nazivom nefritis (u brodskom Posavlju kobaška bolest), a nakon svih teorija koje su kao uzrok navodile teške metale, vodu, olovo, raznorazne plijesni…, napokon je - i na temelju drugih istraživanja u svijetu - sumnja pala na biljkuAristolochiju clematitis (vučju stopu ili vučju šapu) kao vjerojatnog uzročnika. Rezultat je to zajedničkog američko-hrvatskog znanstvenog projekta kojim je otkrivena povezanost izloženosti vučjoj stopi i endemske nefropatije te karcinoma mokraćovoda, koji je u četrnaest sela brodskog Posavlja (s približno jedanaest tisuća tisuća mještana) pedeset pet puta češći nego u ostatku Hrvatske.
Trenutačno se u brodskoj bolnici s područja Brodsko-posavske županije dijalizira 105 pacijenata u dobi od 48 do 84 godine, a prosječna dob života od početka dijalize pomaknula se na približno 70 godina. U istoj bolnici najduže je dijaliziran pacijent punih 31 godinu, a sada na dijalizu dolazi pacijent 27 godina.
Enigma je napokon riješena u Hrvatskoj, kaže predsjednik Hrvatskog centra za endemsku nefropatiju, dr. Ninoslav Leko, koji je zajedno s prof. Arthurom Grollmanom, farmakologom s američkog instituta Stony Brooke, doc. Bojanom Jelakovićem, doc. Maricom Miletić i brojnim drugim stručnjacima sudjelovao na otkrivanju uzročnika endemske nefropatije.
- Na posljednja dva nefrološka kongresa sa sigurnošću je potvrđeno da je endemska nefropatija prouzročena tim korovom koji raste u žitu. Postavilo se pitanje prijavljivanja sličnih slučajeva i iz drugih dijelova svijeta jer vučja stopa raste svuda. Tako se počelo u Kini, Alžiru, Francuskoj, na Dalekom istoku, u Vijetnamu… pojavljivati i prijavljivati bolesti koje imaju istu sliku kao endemska nefropatija - pojašnjava dr. Leko razloge zbog kojih ubuduće stanovnici brodskog Posavlja "ne moraju biti anatemizirani”.
- Zbog dokazane bolesti i u svijetu, u znanstvenim krugovima nastojimo skinuti pojam "endemska”, a bolest će se zvati nefropatija aristolohične kiseline - pojašnjava Leko.
Znanstvenici vjeruju i kako će u skoroj budućnosti razotkriti gensku predispoziciju za tu bolest, koju netko tko je bio izložen faktoru rizika nosi u sebi "na kraj svijeta”, gdje se ona može razviti i nakon više desetljeća.
- Prije nego što smo počeli istraživanje znalo se za šezdeset tri gena našeg DNK koja određuju funkciju bubrega (njegovo djelovanje, dužinu života, način rada, funkciju…). Nakon istraživanja znamo za oko 145 gena, a vrlo je vjerojatno da njihov razmještaj postaje "dobitna kombinacija” nefritisa. Aristolochia je očito mutirala te gene koji su bili krivi za tumor bubrega i za njihovo zatajenje - kaže Leko.
Ipak, bolest je negdje učestalija iako vučja stopa raste u svim žitnim poljima.
- Biljke je po četvornom metru očito bilo mnogo više u tim mjestima nego drugdje. Osim toga, seljaci su iz Kobaša vozili žito u najbliži Goričića mlin te prerađeno u brašno vraćali kućama. A da su ga vozili u udaljenija mjesta (Stupnik, Podvinje, Ruščica...), ono bi bilo pomiješano s drugim brašnom i Aristolochia bi bila razvodnjena - pojašnjava liječnik.
Srećom, Aristolochije, kao i oboljelih s ovog područja, ima sve manje. U posljednje dvije godine na dijalizu iz brodskog Posavlja stiglo je samo troje novih pacijenata, dok je do prije nekoliko godina dolazilo tri puta više, a najviše oboljelih zabilježeno je osamdesetih godina. Bolest zatajenja bubrega zbog nefropatije tako je, srećom, gotovo nestala, a zdravstvenim mjerama bolesnike se uspjelo dovesti do starije životne dobi. No i dalje ostaje problem tumora mokraćovoda, koji su u dijelovima gdje je češća nefropatija 55 puta učestaliji nego u ostatku države, zbog čega će se perlustracije i dalje provoditi.
