Budale mogu biti i na biciklu, na rolama ili pješke. To su genijalci sa slušalicama u ušima i koji uopće nemaju potrebu osluškivati okolinu i onda kada se kreće sredinom staze po crti moraš nišaniti s koje strane ih zaobići. Pamet ih je vrlo lako zaobišla, ali s bicom pri velikoj brzini je ponekad opasno.
SLAVONSKI BROD - Ponedjeljak, 30. srpnja 2012. - Svako
jutro imam isti ritual. Skidam biciklističke s užeta za veš, uzimam majicu i
idem pedalirati na biciklističku
stazu. U isto vrijeme neke bakice uzimaju svoje štapove za nordijsko hodanje,
čiji su vrhovi zasigurno umočeni u neki najotrovniji otrov i idu provocirati
glupe bicikliste koji se žele voziti po biciklističkoj stazi. Dok se ja
probijam i vozim slalom preko Korza i Starčevićeve izbjegavajući boci koje
pijani balavci nisu imali petlje razbiti od svoju glavu, nego su ih otesli od
pod, bakice dogovaraju formaciju u kojoj će se rasporediti po biciklističkoj
stazi. Korzo, a posebno Starčevićeva u ranojutarnjim satima doista imaju jako puno stakla.
Dok se u bahate balavce možeš zaletjeti, jer im u zadnjem trenu postane jasno da bi blisti susret sa mnom bio kao da su se zabili u kombajn, kod baka ne pali ta fora.
Vjerojatno je DJ pogodio pjesmu, možda ih je u isto vrijeme
pogodila Amorova strelica, samo ih grom nije pogodio, iako kažu da udara u
drvo. U ove balvane neće.
Danas
sam već kukao kako pješak koji brzo hoda stazom nije divljak. Tako ni biciklist
koji brzo vozi biciklističkom stazom nije divljak. Bar se trudim. Osim kolegice
iz županije kojoj obožavam zakočiti na dva metra od nje, uvijek se ponašam
pristojno. Dok obilazim bicikliste, ostavim bar metar razmaka ako slučajno
načini kakvu naglu kretnju. S rolerima je ista stvar, to je i njihova staza i koliko god brzi ili spori bili nema tu
ljutnje. Problem je pješacima i budalama. Budale mogu biti i na biciklu, na
rolama ili pješke. To su genijalci sa slušalicama u ušima i koji uopće nemaju
potrebu osluškivati okolinu i onda kada se kreće sredinom staze po crti moraš
nišaniti s koje strane ih zaobići. Pamet ih je vrlo lako zaobišla, ali s bicom pri velikoj brzini je ponekad
opasno. Sljedeći su šetači pasa koji vodeći se razumom vode psa na povodcu, ali
budući da taj razum ne prevladava rašire se preko obje trake. Kad pas zalaje i
skoči na jureći bicikl samo dobace kako bi se mališan samo igrao. Mališan nakon
pet injekcija za uspavljivanje zakolje tigra s pol snage. Većina ljudi su ipak
normalni vlasnici pasa.
Oni
koju se me nagnali da se danas dotaknem ove teme su bakice s otrovnim
štapovima. Proljetos su mi bile simpatične, jer su tek kretale, hodale su
pješačkom stazom i čak bi mi mahale kada bi ih trčeći obilazio. S vremenom su
se organizirale u veću skupinu i sada siju strah biciklističkom stazom do
Poloja. Dok se u bahate balavce možeš zaletjeti, jer im u zadnjem trenu postane
jasno da bi blisti susret sa mnom bio kao da su se zabili u kombajn, kod baka
ne pali ta fora. Niti vide, niti čuju, ali su glasne. Uvijek su ljute kada se
proleti kraj njih, jer vjerojatno izgube nit u prepričavanja jučerašnje epizode
sapunice. Nekoliko puta sam pri trideset na sat imao iznenadni offroad, ili sam kočio rukama i nogama,
a jednom sam bio i na rubu pada. Dok su se moje reakcije mijenjale od situacije
do situacije, njihov pogled je uvijek bio isti. U čudu su se pitale: „Što ovaj
divljak sad hoće?"
Danas
sam se ošišao na milimetar, samo zbog ovih bakica. Ako ih ni sutra ne
zastrašim, pridružit ću im se i hodati s onim štapovima.
(Preuzeto bez znanja i dozvole vlasnika)
