Sjedim u uredu kao Pale sam na svijetu i ne mogu se oteti potrebi napisati nešto o svemu što se ovih dana događalo na Poloju. Iz dana u dan promatram ponašanje građana. Koliko god me neki ljudi zaista ugodno iznenađuju svojim djelima, jednako još uvijek ne mogu vjerovati kako u tijelu jednog odraslog čovjeka postoji jedan u najmanju ruku drzak i, ovim krajevima, manje više poznat sklop izbjegavanja odgovornosti i pravila. Otkako smo ovdje, pokušavamo ljudima ukazati na red i ponašanje po pravilima ali i kako to nije odraz naše samovolje ili egoizma, nego pravilo svakodnevnog funkcioniranja. I dok neki to potpuno razumiju – drugima, čim se trebaju malo prilagoditi i tako poboljšati sliku sebe i prostora u kojem borave, kao da zavlada totalni kaos u glavi.

...radimo posao koji trebamo raditi, a i dobro je što ima onih što ukazuju na stvari koje se trebaju popraviti ili promijeniti, ali za sve postoji mjesto i način na koji će se to prenijeti.

Ne znam odakle to dolazi. Mogli bi kriviti roditelje, odgoj, školu, sustav, državu ... – no, od toga nemamo ništa. S krivcem se nećemo daleko maknuti s mjesta. Jer, na kraju krajeva, jedini krivci smo mi sami. Naše nepoštivanje i olako shvaćanje tuđeg truda. Konkretno govorim da se ne poštuje ni osnovno, na primjer, ni znakovi za parkiranje. Uvijek postoji parkraljica i kraljeva koji se smatraju Bogom danim izuzecima pa se, gle čuda, znak za zabranjeno parkiranje ne odnosi na njih.

Bilo je i par bisera koji su, na ulazu u parking, prstom upirući u svoja prsa, vikali - znaš li ti tko sam ja? Ha? Ja da ti plaćam parking!?. Drugi su nešto agresivniji, pa u automobilu, neprimjerenom brzinom, projure pored radnika ili izlaze iz automobila radi pet kuna parkinga po danu, kako bi se obračunali s radnicom koja, ponavljam još jednom, samo radi svoj posao.

Nije obranaški

Ne branim ja radnike niti sebe, jer radimo posao koji trebamo raditi, a i dobro je što ima onih što ukazuju na stvari koje se trebaju popraviti ili promijeniti, ali za sve postoji mjesto i način na koji će se to prenijeti. Naravno, još puno toga svi moramo učiti i popraviti na Poloju – pa, ljudi, ovo je prva godina. Imajte strpljenja, doista se svi trudimo i vrlo vjerojatno sve neće biti kako svatko ponaosob želi da bude pa ni nakon 20 godina. Što su vam krivi ljudi koji rade svoj posao . A vjerujte - nitko od njih taj posao ne radi da bi iskaljivao svoje neke zamisli, nego rade po uputama.

Isto tako, ne biste vjerovali, ali s lijeve strane ceste, kad se silazi prema kružnom toku, već odavno je postavljen znak zabranjeno parkiranje i znači upravo to. To što bi neki htjeli dopunski znak ispod ˝osim Ime i Prezime˝, to je druga stvar, ali totalno besmisleno i nedopustivo. A ako neki Pero i Ivan parkiraju na tom nedozvoljenom mjestu - to ne znači da je, zbog toga, postalo dozvoljeno parkirati na tom mjestu. Uostalom, to već svi znamo, samo se nekad napravimo blentavi. Ako je netko nepropisno parkirao, ne moramo mu tapšati po ramenu ili se pozivati na njega kad se i mi parkiramo nepropisno. Obično nam se ljudi žale - pa kako je on tu mogao parkirati, a ja ne mogu? Razlika između mogao i smio je velika. Znači po shvaćanju tih ljudi koji hoće

biti iznimka - ako je nešto zabranjeno i vidim da netko radi kontra - onda znači smijem i ja. Svašta. Pa, ljudi, de malo razmislite - hajdemo biti primjer tim istim ljudima što su nedozvoljeno parkirali. Ako ništa drugo, ti automobili stvarno ružno izgledaju na tom zelenom dijelu Poloja, isto tako i na mjestu namijenjenom za kamp. Ljudskoj drskosti nikad kraja.

Svaka pohvala moralnim građanima, onima koji poštuju pravila i koji se ne pitaju zbog čega je to tako. S njima je ovaj posao lakši i oni su zaista primjer potpore.

Moram reći, ipak, kako se većina građana odlično prilagodila naplaćivanju parkinga i da većina već na samom ulazu pruža 5 kuna, i to sa smiješkom. Tako bi trebalo biti. I zbog tih ljudi je zaista ugodno i lako raditi, kad sve ide manje više glatko.

Nužan je Kućni red

 U tom duhu stavit ćemo i kućni red, jer sad vidimo kako je, uz pozitivne propise, zaista nužan. Svjesni smo kako puno toga još nedostaje, da se parking treba bolje urediti, ali nije nemoguće poštivati tu parking zonu. Uostalom, imamo dosta briga i zadataka samo kad bi stvari funkcionirale kako treba - pa nam neki građani zaista otežavaju posao ...

Događa se da pokidaju znakove, da ljudi počine nuždu na trampolinu, u svlačionici, da razbijaju boce nasred parkinga, namjerno, ili da se goli skidaju i trče po plaži. I to se događa skoro svaki vikend više ili manje. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

I, pobogu, ostavite se blesavih nepotkrijepljenih komentara spasilačke službe i sličnih gluposti, osim ako ne znate činjenice kroz svoju kožu baš u tom trenutku. Dala bih jedan dan svim komentatorima da budu voditelj kupališta ili na bilo kojem radnom mjestu koji uključuje toliki broj ljudi s raznim potrebama i ponašanjem a kao od stijene odvaljenim. Svaka pohvala moralnim građanima, onima koji poštuju pravila i koji se ne pitaju zbog čega je to tako. S njima je ovaj posao lakši i oni su zaista primjer potpore. To puno znači ljudima koji tamo rade. Većina njih zna da je taj red upravo tamo zbog njih, a ne nekog trećeg. Sve što imalo ima smisla, trebalo bi biti tako. I takve se stvari ne preispituju. Gdje bi došli kad bi svakom bajici dopustili preispitivati ama baš svako pravilo ili zakon. Za to postoje kvalificirani ljudi, koji ne trebaju zanemariti glas naroda i u skladu s viđenim djelovati.

Apel 

Ovim člankom apeliram na građane koji se pridržavaju reda neka dojave ono što im se čini sumnjivo i čim prije reagiraju, da budu taj feedback nama koji radimo tamo. A onim vandalima koji iz dana u dan rade spačke nemam što poručiti jer je, bojim se, uzaludno. Uvijek će biti deset posto onih kojima ovo ili ono nikada ne štima. Nismo savršeni, ali se možemo truditi djelovati u tom pravcu. Ne moraliziram, već iznosim činjenice - ono što vidim iz dana u dan. A ovo mjesto je savršeno za ocijeniti kakvi su ljudi inače, kod kuće, s obitelji, djecom ili sami sa sobom.

Budimo primjer onoga što bismo htjeli vidjeti i imajmo strpljena za promjene. Uživajmo na Poloju, i što je najvažnije – volimo ga.