SLAVONSKI BROD - Mediji i policija, tvrde mnogi, šute o prolasku migranata rutom čiji se dio nalazi i u selima Brodsko-posavske županije. Ponajviše u onima koja su zapadno od Slavonskog Broda. Dio je to koji migranti nastoje brzo proći, na svom putu prema Europi koja se, nakon što baš na tom dijelu pređu Savu iz Bosne i Hercegovine, čini itekako bližom.

Službenih policijskih izvješća o ovim slučajevima nema, a mještani tih sela tvrde kako su migranti u njihovoj blizini, baš kao i policijske marice sa zatamnjenim staklima, postali svakodnevica.

- Vide ih djeca iz školskih autobusa, na svetog Stjepana bile su policijske kontrole. Kod Dubočca neprestano nalazimo napuštene čamce kojima se prebacuju s jedne strane obale na drugu. Za nas je to već postalo normalno, iako vidimo da mediji o tome šute. - za SBplus kazala je mještanka Općine Bebrina, želeći ostati anonimna.

Upravo područje Dubočac-Banovci-Bebrina-Stupnički Kuti, tvrde mještani, dio je 'puta migranata' do razvijenijih europskih zemalja.

- Ponekad se i mi teško snalazimo u vlastitim šumama pa uistinu ne znam kako se ti ljudi orijentiraju noću kada najviše putuju. Znamo da su samo u prolasku, ali strah ipak postoji. Ne vjeruješ svojim ljudima, a kamoli nekomu tko je došao izdaleka. To je razumljivo. Nikad ne znaš na što se netko u očaju može odlučiti. Oni koji ih prevoze preko Save, jednostavno ih ostave na drugoj strani obale da se dalje sami snalaze kroz Hrvatsku. Puno se zarađuje na sudbinama tih ljudi. - nastavlja gospođa s kojom smo razgovarali.

Šume u vlasništvu ljudi koji žive na tom području prepune su smeća, vreća za spavanje, konzervirane hrane i šatora koje migranti ostavljaju nakon što tu odmore nekoliko sati ili dana. Tragove onih koji prolaze nemoguće je zamesti.

- Suprug je jučer obilazio našu šumu koja se nalazi na području između Bebrine i Stupničkih Kuta i naletio je na puno stvari koje pripadaju migrantima koji su tu noćili. Trebao bi pripremati još drva za ogrjev, no više se ne usudimo pustiti ga samog u šumu. Netko od migranata može se uplašiti misleći da je došao po njih pa ne bi trebalo puno da se dogodi zlo. Ali evo, činjenica je da se ne možemo slobodno kretati po svojoj šumi koju smo rado obilazili, održavali, čistili. - zaključuje naša sugovornica.

Strah od nepoznatog je, kažu, ono što nas najviše koči i mještani otvoreno priznaju da ga imaju te se ne bi voljeli s migrantima susresti 'oči u oči'. No, jedan izlazak na otvoreno u ove dane kada oštri vjetar 'prolazi do kostiju', a temperature se noću spuštaju ispod ništice, dovoljan je da probudi barem zrno empatije prema onima koji, iz noći u noć, spavaju na otvorenom - bez vatre, bez dovoljno vode i adekvatne hrane.

Istovremeno, ilegalni prelasci državnih granica nedopustivi su i svatko mora objasniti tko je te odakle dolazi. Naposljetku, ni Hrvati koji su u Europi granicu ne prelaze tek tako. Ipak, stvaranje javne tajne od takvih sudbina te dogovorena šutnja na svim instancama glede aktivne migrantske rute, nikako ne može biti rješenje. Pod velom tih tajni, zarađuju krijumčari ljudi, a mještani kojima migranti, doslovno, prolaze pokraj kuća, žive u strahu i neznanju.