SLAVONSKI BROD - Nakon što je u travnju 2018. godine Slavonski Brod postao novi dom prve tri izbjegličke obitelji iz Sirije, početkom ovog tjedna, točnije 18. veljače, svoje je nove adrese u gradu na Savi pronašlo još četrnaestero ljudi teških životnih sudbina.

Peteročlana obitelj migranata, prezimena Nasu i deveteročlana obitelj Sido u slavonskobrodska naselja Šestinac i Janiševac stigle su iz kutinskog Prihvatilišta za tražitelje azila u kojemu su boravili tri mjeseca, a do kojega su iz Turske putovali oko šezdeset dana. Članovi tih obitelji koji inače pripadaju sirijskim Kurdima, u turskom su Istanbulu proveli šest odnosno pet godina i to nakon bijega iz rodnog Afrina koji se nalazi u sjeverozapadnoj Siriji, na granici s Turskom.

Svoje su nove sugrađane jučer obišli glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Slavonskom Brodu, Husret ef. Hasanović, kao i Brođanin Mesut Fidani koji je rado prihvatio ulogu prevoditelja s turskog jezika, kako bi komunikacija bila lakša.

Zyn Al Abidin i njegova žena Nazira, 18-godišnji Mohammad, 16-godišnja Sidra i 13-godišnja Shireen, posjetitelje su na prvom katu kuće, u kojoj im je utočište pružila vlasnica Ljiljana Jelić, dočekali najbolje što znaju i mogu - uz posluženo voće na stolu te topli čaj. Odbiti bilo što od toga, za njih bi bila uvreda. Mada imaju malo, rado to dijele s drugima.

- Sporazumijevamo se rukama i nogama, ali uspijevamo nekako poslati poruku jedni drugima. Dok se malo smjeste, pokazat ću im grad i odvesti ih na tržnicu. Dosta im je daleko pa ih moram najprije naučiti gdje je što. Tek su došli pa im po cijele dane pomažem i družimo se. Bitno je da se osjećaju 'domaće'. Država im plaća stan, kao i prijašnjoj obitelji koja je boravila kod mene. Nisu to problematični ljudi, vjerujem da će se brzo snaći. Sidra voli šminku i lakove za nokte, samo spominje 'make-up', a voljela bi učiti neki zanat, samo nije sigurna što. Jezici joj idu odlično pa je nagovaram neka bude prevoditeljica. Tako će pomoći svom narodu koji se našao u dalekoj zemlji, ali i sebi. - kazala je suosjećajna gospođa Jelić, stanodavka obitelj Nasu koja boravi u istoj kući, ali u prizemlju.

Šesnaestogodišnja Sidra žarko želi u školu kako bi se družila sa svojim vršnjacima. Jutros je prvi put u klupe slavonskobrodske Osnovne škole „Blaž Tadijanović" ispratila sestru Shireen pa se nada kako će i sama uskoro imati razlog odlazak 'među ljude'.

- Ljiljanu već volimo, jako je dobra prema nama i stalno je kod nas. Puno nam pomaže. Naučila je mamu mijesiti kruh koji nam se jako svidio. Sretni smo ovdje i voljeli bismo ostati. Sviđa nam se Slavonski Brod. Engleski ne znam, ali dobro sam naučila turski. Sobu dijelim sa sestrom i lijepo smo je uredile. - kazala je otvorena Sidra Nasu, očigledno odmalena naviknula na komunikaciju sa strancima i stalno seljenje. Svojim je roditeljima 'prozor u svijet', a iako je odavno predstavnik obitelji zbog snalaženja s jezicima te borac za njihova prava, neprestano iskazuje male znakove poštovanja prema svojim majci i ocu čije mišljenje i odluke uvijek stavlja na prvo mjesto.

Težnja da konačno postanu dio cjeline, ali i strah te očajna želja da se članovima te nove sredine svide, jasan je pokazatelj kako su ovi ljudi spremni izaći iz svoje 'sigurne zone', suprotno mišljenju većeg dijela Europe da se teško uklapaju u novo okruženje, odbacujući mogućnost prilagodbe i nespremni na promjene.

- Cilj je da se djeca, ali i roditelji u potpunosti integriraju u zajednicu, a ne da žive izdvojeno. Ako se djeca žele baviti plesom ili nekim drugim hobijima, pomoći ćemo da se to ostvari kako bi se što više družili s mladima, učili jezik i kulturu te se prilagodili novoj sredini. Što više vremena trebaju provoditi izvan kuće, a ne samo boraviti jedni s drugima. Njihov smještaj nešto je dalje od centra grada, što im malo otežava svakodnevicu, ali to je isključivo iz razloga što su obitelji mnogobrojne, a braća i sestre ne mogu boraviti u istim sobama, tako da su nužne ovakve veće kuće jer stanovi u blizini centra to ne omogućavaju. - pojasnio je efendija Hasanović, kazavši kako je, neovisno o vjeri kojoj pripadaju novi stanovnici Slavonskog Broda, spreman pružiti im pomoć u ime Islamske zajednice.

U Kutini se obitelj Nasu često družila sa članovima obitelji Sido koju čine otac Issam, majka Farida Issa te djeca dobi od 22 do dvije godine - Sheikho, Hanife, Rashid, Medya, Shevin, Amina i Ramazan. Istog su dana stigli u Slavonski Brod. Postali su, govore nam, prijatelji. I dok su mlađi muški članovi, ljubitelji nogometa, spremni zaigrati za neki od domaćih klubova, ponosni jer su u 'Mandžinom gradu', djevojčice jedva čekaju polazak u školu. I njima je danas prvi dan.

- Krajolik je prekrasan. Brod je najljepši grad u kojemu smo dosad boravili. No, dosta smo udaljeni od škole i grada. Najmanji sin, dvogodišnji Ramazan, rođen je u izbjeglištvu u Istanbulu. Pomalo razumijem engleski. Meni je sada najviše potreban zubar, a suprugu liječnička pomoć. Djeca su, nasreću, zdrava i uskoro kreću u školu. Šesnaestogodišnji sin želi igrati nogomet, a najstariji naučiti raditi i zaraditi svojim rukama.- kazala je Farida Issa, majka sedmero djece.

Četiri prekrasne djevojčice, na poticaj svojih gostiju, sastavile su popis želja i onoga što im je prijeko potrebno. Pokazale su njime kako se ne razlikuju od drugih djevojčica svoje dobi. Zaželjele su novu modernu odjeću i obuću, peglu za kosu, bilo kakav laptop ili tablet, veći televizor i sve što je mami potrebno da im u novoj kuhinji pripremi ukusan obrok.

Mada je jasno kako niti jednoj od obitelji koja stigne u Hrvatsku, to nije krajnje niti željeno odredište, bilo bi lijepo kada bi dobrodošlicom i otvorenim srcem, Brođani svoj grad učinili najpoželjnijim na svijetu i pokazali kako su voljni prihvatiti različitost uz uzajamno poštovanje i razumijevanje. Tada bi možda i ljudi ovakvih sudbina konačno mogli predahnuti, bez potrebe da još jednom pokušaju pronaći svoje 'mjesto pod suncem'.