SLAVONSKI BROD - Status hrvatskog nagrađivanog dokumentarnog fotografa i snimatelja Zorana Marinovića, u kojem poziva hrvatske građane da "isključe internet i uključe mozak" prije nego se kamenom bace na svakog migranta izazvao je podijeljena mišljenja. I dok ga jedni u potpunosti podržavaju, drugi ustraju u mišljenju kako je riječ o budućim teroristima kojima ne treba dozvoliti bijeg iz ratom zahvaćenih područja. 

Evo dijela onoga što je ovaj autor brojnih fotografija, reportaža i dokumentarnih filmova iz Iraka, Sirije, Ukrajine, Afganistana, Konga poručio onima koji u svojim komentarima na društvenim mrežama tako olako, bez razmišljanja i analiziranja, spremno osuđuju migrante i one koji razumiju njihovu patnju.

"Shvati. Lako je, ljudi bježe sa spaljene zemlje, od nevolje i nesreće, i traže komadić neba. Negdje. Bilo gdje. Igdje. Isto onako kako bi to napravio svatko od nas. I ti. I ja."

'Isključi internet, uključi mozak'

"Dok gledam komentare, koji iz dana u dan, preplavljuju mreže o tim pedofilima, silovateljima, koljačima, zapravo sve sam uvjereniji u besmisao posla kojim se bavim. Svaki dan proveden u Aleppu, Homsu, Mosulu, Rakki, Sinjaru, Falluji, bio je uzaludan. Svaki prelazak preko crte, svaki metak iznad glave bio je besmislen. Sve nagrade i tapšanja po ramenima obično su sranje. Tek malo hrane za vlastiti unesrećeni ego. 

Svaka ta fotka samo je beznačajana kap u oceanu lažnih vijesti, netrpeljivosti i osuda koje kao naplavine smeća nezaustavljivo isplivaju na obalu....

Opet o njima? Koljačima, pedofilima, silovateljima, lopovima. O da. Među njima ima i takvih. Nema sumnje. Zamisli sebe ili mene, nakon godina bombardiranja, mjesecima lutaš po planinama, dan ti počinje huškanjem policijskih pasa i pretrpanim kombijima, pokraden, prevaren i ostavljen. Reci mi što bi ti, ili ja, postao? Isti? Netko bolji? Bi li s djetetom u rukama pokušao probiti policijski kordon?

Koliko tisuća ljudi je tu prošlo, jedno jaje nije ukradeno. To je istina. U svakom žitu ima kukulja. Ali moramo li zato biti licemjerni da kuhamo kruh od kukolja u kojem bude i pokoje zrno. Zrno humanosti. Dok podvaljujemo kukavičja jaja. 

Jebote. S kauča, iz toplog dnevnog boravka isključi mrežu. Uključi mozak. A naši problemi? Pogledaj opet govor Ćaće i ekipe, na splitskoj rivi. Nadana u lovu. Ivicu i Maricu. SMSove. Zbog takvih trebamo palit križeve u šumi. Dizat šatore i postavljat plinske boce. Što nam djeca uče po programu iz austrougarske. To su naši silovatelji. Ti su nam pokrali jaja. I kokoši. I kokošar. Za te smo se mi borili. Krvavih gaća. A ne za ove jadnike. 

Shvati. Lako je, ljudi bježe sa spaljene zemlje, od nevolje i nesreće, i traže komadić neba. Negdje. Bilo gdje. Igdje. Isto onako kako bi to napravio svatko od nas. I ti. I ja. 

Budi s njima jedan dan. Sa ovim promrzlim rukama koje u izbjegličkom kampu čekaju jebeni komad kruha. Smo jedan dan. Pa mi pričaj o terorizmu, zavjerama, džihadu, koljačima. Njima, nama. Pogledaj u oči klinca kojem geler raznese pola glave. Pa mi pričaj. Objasni mi, dok ispijaš toplu 3 u 1 Nesicu, na novom kauču od Ikee. Sačekaj da netko od njih prvi baci kamen, pa reci ... evo ga."

Zamislite na granici sebe sa svojim djetetom u naručju

I zaista, upitajmo se prije optužbi koliko su zla migranti, kojih je na tisuće prošlo i kroz Slavonski Brod i zimski kamp koji je bio smješten na Bjelišu (a prve je migrante primio na današnji dan 2015. godine), napravilo nereda, silovanja, pljački. A bilo je priča svakakvih. Jer skloni optužbama, zaboravljajući svoje proživljeno, osjećajući se vrjednijima od njih mnogi su i tada pričali i napadali bez osnova. Ovih dana polemiku o migrantima vode i večernjakov kolumnist Nino Raspudić i Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi. 

Nesporno je kako će među migrantima biti onih koji će iskoristiti situaciju za svoje kriminalne radnje. Ali, kako reče Marinović, u kojem to žitu nema kukolja? Pa bilo ga je čak među hrvatskom svetinjom - hrvatskim braniteljima pa takvima tražimo alibije, a ovdje nismo spremni niti razmisliti o tome da je možda žita puno više od kukolja. Potrebno je provoditi kontrolu, uspostaviti sustav koji će to omogućiti. I da, i tada će se provući oni koji nemaju dobre namjere. Ali, poanta je da pisanjem protiv migranata, optužbama bez dokaza, osudama bez razmišljanja dajemo zeleno svijetlo uništavanju života tisuća ljudi koji su kao i mi. Samo žele živjeti i raditi u miru. Idući puta prije nego li budete spremni osuditi 'sve u đuture' i kažete "zatvorite im granice", probajte vizualizirati sliku: zamislite da vi stojite s one strane granice i da vam netko bez razmišljanja i bez dublje analize, potkovan tek masom lažnih vijesti, netrpeljivosti i osuda, poruči kako vi ne trebate živjeti u miru nego vas gurne u smrt. Zamislite sebe sa svojim djetetom u naručju.

Uključite mozak, kako kaže Marinović. Uključite i srce, ljudskost, humanost...Tek se onda, ako možete, bacite kamenjem na njih. A ako i tada bude više onih koji su protiv ovih ljudi koji bježe od rata, onda ovom svijetu teško da ima spasa. Onda je možda povratak u ratnu zonu i gotovo sigurna smrt bolji izbor od svijeta u kojem žive licemjerni vjernici koji pred oltarom mole i naoko žive vjeru koja poziva na pomoć drugome u nevolji, poziva na ljubav, na prihvaćanje,... A onda odmah nakon svete mise spremno osuđuju odbijajući i pomisliti na pružanje pomoći ljudima u nevolji.