SLAVONSKI BROD - Brođanima dobro znani poduzetnik Ivan Rimac, odnosno, njegova tvrtka RIMC d.o.o., na Trgovačkom sudu u Osijeku - Stalnoj službi u Slavonskom Brodu, tuži Općinu Sibinj i od nje traži gotovo 625 tisuća eura iliti 4,7 milijuna kuna. Konteksta radi, napomenimo kako su općinski proračuni ranijih godina bili 'teški' oko 25 milijuna kuna. No, neovisno o tomu što bi presuda u korist Rimca značila za Sibinj, Općina će biti dužna platiti taj iznos - ako je 2008. godine Rimca dovela u zabludu vezano za općinsko zemljište koje je on kupio na njezinu području.

Danas, trinaest godina kasnije, Ivan Rimac tvrdi kako nije znao da, ispod zemljišta kupljenog u sibinjskoj poslovnoj zoni (kod ulaza s autoceste Slavonski Brod - zapad), prolazi produktovod te kako zbog toga (i navodno nepostojeće infrastrukture) na tom području još uvijek ništa nije izgradio. Zbog plinske mreže, koja će plin voditi iz hrvatske do susjedne države i Rafinerije Brod, Crodux je upisao pravo služnosti, zbog čega vlasnici tih zemljišta, ispod kojih prolazi plinovod, ne smiju graditi niti saditi duž trase plinovoda te po pet metara lijevo i desno od njega. Za Rimca to znači neiskoristivih oko 900 kvadratnih metara na ukupnoj površini od 122 tisuće kvadratnih metara. Zbog toga, od Općine natrag traži cijeli iznos kupoprodajne cijene tog zemljišta.

- Tuženik (op.a. Općina Sibinj) je ugovorom jamčio da su predmetne nekretnine u cijelosti i isključivo vlasništvo prodavatelja, da nisu opterećena pravom zaloga i/ili bilo kojim drugim pravom u korist trećeg/ih te da nije u pravnom sporu s bilo kojom trećom osobom, a iz gore navedenog rješenja kojim se upisuje pravo stvarne služnosti u korist treće osobe na nekretnini tužitelja razvidno je da je tuženik znao za pravni nedostatak koji opterećuje nekretninu. - stoji u tekstu tužbe koju je potpisao odvjetnik Milko Križanović.

Na glavnoj raspravi, koja je zaključena jučer, saslušana su i ispitana tri svjedoka - poduzetnik Ivan Rimac, sadašnji načelnik Općine Sibinj, Josip Pavić te magistar geodezije i geoinformatike, Mario Tomić. Predmet vodi sutkinja Daniela Martini Maoduš.

Pritom, važno je naglasiti kako Ugovor o kupoprodaji zemljišta Općina Sibinj nije sklopila s tvrtkom Rimc, koja sada tuži Općinu, nego s trgovačkim društvom Insido d.o.o. i to 21. veljače 2008. godine.

- U Hrvatsku sam došao 2003. godine iz Njemačke i sa svojim partnerima sam radio na različitim projektima od Vukovara do Dubrovnika. Nakon što smo ranije zbog političkih igara izbačeni iz Osječke ulice, gdje smo pokušali kupiti područje ciglane u čijem smo susjedstvu već otprije imali zemlju, po saznanju o raspisanom natječaju predali smo ponudu za zemljište na drugoj strani grada. Tada nisam znao da ono, zapravo, pripada Općini Sibinj, odnosno, nisam shvatio da je to područje odvojeno od grada. Kada smo bilo što pokušali raditi u Slavonskom Brodu, bili smo blokirani. Imam više firmi, svaka je osnovana za jedan projekt. Prije javljanja na oglas za prodaju zemljišta, nismo nikog kontaktirali. To smo izbjegavali jer se ne želimo petljati s politikom niti utjecati na bilo što. Preživjeli smo prijevaru na istoku pa nismo željeli ponoviti istu grešku. Zato smo na natječaj i išli s nepoznatom tvrtkom, kako bismo ostali anonimni. U tom sam procesu imao pomoć svojih stručnjaka pa i onih pravnih. Nismo vršili nikakvu posebnu provjeru zemljišta, nego samo stanje u gruntovnici i katastru. Utvrdili smo da nema nikakvih zabilježbi. - kazao je na jučerašnjem ispitivanju Ivan Rimac.

Gotovo tri sata Rimac je odgovarao na pitanja sutkinje te opunomoćenice tužene Općine Sibinj. Pripremljenost potonje za ispitivanje i upoznatost s predmetom te pitanja koja su za Rimca, očigledno, bila neugodna, izazvala su kod njega vidljivu napetost i nervozu koja se, osim preznojavanjem i šetkanjem lijevo-desno po sudnici tijekom odgovaranja, očitovala i u spominjaju portala SBplus 'iz vedra neba'. Odvjetnici koja brani interese Općine Sibinj u nekoliko je navrata sugerirao neka ne reagira na sve što je pročitala na SBplus-u jer „to nije medij", jer je „Zovak budala" te neka ne vjeruje „Jerku koji priča gluposti".

Osim na činjenici da Općina Sibinj s Rimcem nije sklopila ugovor o građenju niti ga je na to obvezala, nego mu je - nažalost - tek prodala zemljište, odvjetnica Bogović obranu je temeljila i na činjenici da je nemoguće tražiti povrat novca za zemljište koje je kupljeno, a potom prodano trećoj osobi. Naime, nakon što je, preko Insida, kupio dio sibinjske 'Zone malog gospodarstva', Rimac je vlastitoj supruzi, Zdenki Rimac, prodao tih 122.538 kvadratnih metara. To je zemljište tada kupila njezina tvrtka Kreusa d.o.o., smještena pod istim krovom kao i Rimčeva tvrtka Rimc - u Svetoj Nedelji. Supruga je suprugu za to platila nešto više od četiri milijuna eura iliti 34,10 eura po kvadratnom metru. Kako je Ivan Rimac, samo deset tjedana prije, isto zemljište, Općini Sibinj platio 5,10 eura po kvadratnom metru, na njemu je već tada zaradio oko 3,5 milijuna eura. Kasnije je tvrtka Rimc pripajanjem s Kreusom opet preuzela zemljište 'na sebe'.

- U ovom slučaju je Rimc d.o.o., u vrijeme podnošenja tužbe stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini od Kreuse d.o.o., putem instituta pripajanja. Dakle, preuzeo je prava, obveze i imovinu od Kreuse d.o.o. S druge strane, Kreusa d.o.o. nikad nije potpisala ugovor s Općinom Sibinj. To znači sljedeće - kada je Rimc d.o.o. od Insida naslijedio nekretninu, on ju je prodao trećoj pravnoj i samostalnoj osobi. Zašto? Zato što osnivač Kreuse nije Rimc nego gospodin Ivan Rimac osobno. Dakle, to su dvije odvojene pravne osobe. On je dvaput zaradio. Ako želite raskinuti ugovor, morate drugoj strani vratiti ono što ste od nje kupili, a ne dvaput otuđiti istu nekretninu, dvaput zaraditi i onda postaviti tužbeni zahtjev. - uporna je bila odvjetnica Općine Sibinj, Ana-Maria Bogović, mada je Ivan Rimac tijekom ispitivanja došetao do njezinog stola i gledao u njezine papire, spominjući više puta kako mu je drago da čita portal SBplus te insinuirajući kako joj je Jerko Zovak, glavni urednik portala SBplus, kazao što treba činiti.

Potpuno ignorirajući te upadice i tvrdnje Rimca, odvjetnica Bogović ga je hladnokrvno nastavila ispitivati.

Nakon Rimca ispitan je i drugi svjedok - magistar geodezije i geoinformatike, Mario Tomić, inače ovlašteni sudski vještak koji je, u listopadu 2019. godine, sudjelovao u očevidu vezanom za vještačenje o trasi plinovoda kojeg je vodio sudac Pavo Garić na mjestu kojim plinovod prolazi sibinjskom poslovnom zonom. Tijekom jučerašnjeg saslušanja, on je potvrdio kako je činjenica o postojanju cijevi položenih ispod predmetnih čestica, svima bila javno dostupna u postojećim prostornim planovima.

- Vezano za plinovod imao sam desetke predmeta zbog upisa prava služnosti. Iz mog nalaza je vidljivo da površina zemljišta pod plinovodom na predmetnom zemljištu iznosi 879 kvadratnih metara. U to je ubrojano i pet metara lijevo i desno od osi plinovoda jer je to potrebno za njegovo održavanje. Samo na toj površini ne smije se graditi niti saditi. To je zaštitni pojas za položenu infrastrukturu. (...) - svjedočio je Tomić, potvrdivši usporedbom dokumentacije, kako je plinovod označen na tom području i upisan u dokumentaciju iz 2003., 2004. i 2007., isti onaj kojeg je vještačio i 2019. godine.

Kako u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora, Josip Pavić nije bio na načelničkoj poziciji (prvi mandat osvojio je u studenom 2011. godine), kao zakonski zastupnik Općine Sibinj, na jučerašnjem ispitivanju o sklapanju ugovora nije mogao reći puno. Sutkinja Martini Maoduš, naime, nije pristajala na to da u zapisnik uđu njegove konstatacije o tomu kakvi su ugovori sklopljeni između Općine i kupca zemljišta, nego je inzistirala da rečenice preformulira tako da se one odnose na njegovu „osobnu procjenu" o tomu što je i kako zatekao kada je preuzeo načelničku dužnost.

S obzirom na to da je Rimac u više navrata naglasio kako, već duže od desetljeća, u sibinjskoj poslovnoj zoni ne gradi, između ostalog, i radi nedostatka infrastrukture (mada Općinu Sibinj tuži radi plinovoda), načelnik Pavić očitovao se i na to.

- Otkad sam ja načelnik nitko od njih (op.a. privatni investitori) nije podnosio nikakve zahtjeve prema Općini za izgradnjom dodatne infastrukture. Prometnice u zoni nisu asfaltirane, ali su postavljeni rubnjaci. Ostala infrastruktura postoji. Općina investitorima potpisuje suglasnost za prolazak voda za HEP - tako smo učinili i za halu Čepo - druge obveze u tom smislu nemamo, a sve ostalo je osigurano - mogu se priključiti na vodu i plin, a kanalizacije cijevi su postavljene. Gdje god je zemljište legalizirano, sve se može priključiti. - kazao je načelnik Pavić, kao zakonski zastupnik Općine Sibinj, potvrdivši i kako su sva zemljišta u sibinjskoj zoni malog gospodarstva vrlo brzo prodana i sada su privatna te učinivši time besmislenim pitanje Rimčeve odvjetnice o tomu je li u današnjim ugovorima o kupoprodaji zemljišta na tom području navedeno kako ispod njih prolazi plinovod.

Nakon pitanja o infrastrukturi na području sibinjske poslovne zone, koja je postavljala sutkinja Maoduš, prigovorila je odvjetnica Općine Sibinj.

- Tužbeni je zahtjev pravno nezakonit i Općina nije dužna Rimcu platiti reket. Trebamo raspravljati o ugovoru o kupoprodaji, a ne o imaginarnom ugovoru o građenju koji ne postoji. Predmet postupka je ugovor o kupoprodaji, a ne gradnja infrastrukture. Ovdje se radi o prekoračenju sudskih ovlasti. Sud ne treba postavljati pitanja koja nisu vezana za tužbeni zahtjev. - dodala je u nastavku burne rasprave odvjetnica Bogović.

Tijekom saslušanja, načelnik Pavić je sutkinji potvrdio kako se s Rimcem, u svojim načelničkim mandatima, nikad nije sastao vezano za sporno zemljište. Usprkos tomu što Pavić nije izravno povezan s predmetom tužbe, Rimac se tijekom svog ispitivanja nije libio javno ga prozvati u sudnici.

- Da je bio pametan, mogao je tu već imati poslovnu zonu. - bahato i nadmeno je tijekom ispitivanja Rimac dobacio rečenicu koja se odnosila na načelnika Pavića.

Jedna od mogućnosti jest da je 'poduzetnicima' u njihovu djelovanju ipak više odgovarao 'modus operandi' prijašnjeg načelnika. Izbor novog načelnika i promjena sustava vrijednosti mnogima su, očigledno, poremetili planove.

Podsjetimo, pritom, na to da je 2006. godine država Općini Sibinj poklonila zemljište u svrhu izgradnje Zone malog gospodarstva. Tada je ono bilo procijenjeno na 12 milijuna kuna. Tadašnji načelnik Općine Sibinj, Ivica Batinić, čija je trenutna adresa ona požeške kaznionice, darovano je zemljište na brzinu prodao, ili bolje rečeno - poklonio, privatnicima za 12,3 milijuna kuna, jer je tim novcem gradio infrastrukturu u samoj zoni, o čemu je SBplus pisao OVDJE.

A da o „Aferi Sibinj" nije pisao samo portal SBplus kojeg Rimac optužuje za medijsku hajku, pokazuje i članak Jutarnjeg lista iz 2013. godine u kojemu su objavljeni transkripti USKOK-ovih audiozapisa, iz kojih proizlazi kako je Rimac itekako bio svjestan da kupuje zemlju ispod koje prolazi produktovod. Čak, štoviše, tvrdi Jutarnji, računajući da će je kasnije moći dobro unovčiti, zbog toga ju je i kupio. Članak naslova „Ponudi im onu moju zemlju. Tamo imam cijevi. Zbog toga sam je i kupio, a to nitko ne zna", moguće je pročitati OVDJE.

Objava presude u ovom je slučaju zakazana za 28. siječnja 2022.