SLAVONSKI BROD / KOLIBE - Admir Mašić rođen je u Slavonskom Brodu, a osnovnu školu pohađao je u Kolibama kao najbolji učenik razrednice Marice Pilipović. Srednju je školu pohađao u Rijeci, a fakultet završio u Torinu. Radio je na Max-Planck-Institutu u Berlinu. Svoju kuću u Kolibama i dalje redovito posjećuje, zajedno sa suprugom Eminom - uspješnom ženom s harvardskom diplomom, porijeklom također iz Koliba. Više o njegovu životnom putu - od izbjeglice do uglednog američkog profesora - saznajte OVDJE.

No, tko je taj čovjek zavidnog životopisa o kojemu posljednjih dana bruji čitava regija?

Danas je on profesor građevinarstva i inženjerstva zaštite okoliša na MIT-u te glavni autor rada objavljenog u časopisu Acience Advances koji otkriva zašto su konstrukcije napravljene od „rimskog“ betona toliko izdržljive.

Analize rimskog betona pokazuju da one sadrže grumenčiće vapna. Neki su ovo smatrali običnim nedostatkom u tehnološkom procesu pravljenja betona, ali činjenica da su se Rimljani čvrsto držali upravo tog procesa govori u prilog tome da su zapravo htjeli ovakva svojstva materijala. - piše Voanews.

Proučavajući uzorke ovog antičkog betona, Mašić i njegov tim utvrdili su da su bijele grudice napravljene od različitih oblika kalcijevog karbonata. Spektroskopsko ispitivanje dalo je naznake da su oni nastali na ekstremnim temperaturama, kao što bi se očekivalo od kemijske reakcije u kojoj se oslobađa toplina prilikom korištenja živog kreča (kalcijev oksid) umjesto gašenog kreča (kalcijev hidroksid) u smjesi. Vruće miješanje, zaključio je tim, zapravo je ključ za super-trajnu prirodu ovog materijala.

Još jedna neobična stvar se događa prilikom ovakvog procesa proizvodnje: te bijele grudice kreča od nekoliko milimetara zapravo će u budućnosti postati rezervoari kalcija pomoću kojih se mogu zatvarati pukotine u materijalu.

Kada se stvori pukotina i kroz nju prođe voda, voda se zasićuje kalcijem iz ovih malih rezervoara, koji se potom u pukotinama kristaliziraju i zacjeljuju materijal. Ovaj kalcij može reagirati i sa silikatom iz vulkanskog pepela koji je također dio smjese i još više učvrstiti materijal. Nešto kao rana koju tijelo samo zacijeli pomoću vlastitog materijala.

- Te grudice kreča se zbog reakcije vode i kalcijevog oksida proširuju, i to proširenje napravi jako porozan materijal i kada voda uđe u tu strukturu, tu postoji jako mnogo površine i voda se automatski zasićuje kalcijem, koji dalje reagira, kristalizira i učvršćuje materijal - objašnjava Mašić.

Mašićev tim je proizveo beton modernim i antičkim metodama i onda su izazivali pukotine u materijalu da testiraju pretpostavku. U uzorcima koji nisu pravljeni pomoću živog kreča, voda je samo tekla i nije dolazilo do zacjeljivanja.

Smisao istraživanja je koristiti saznanja u modernoj gradnji koja je daleko neučinkovitija od one kakvu su primjenjivali drevni Rimljani. - piše Voanews.

Više o Mašićevu istraživanju moguće je saznati i iz članka objavljenog OVDJE.