REGULACIJA rada trgovina nedjeljom u Hrvatskoj je stara politička, ekonomska i društvena tema. Na početku valja upozoriti na dvije stvari, odnosno srodne pogreške koje često u ovu temu unose zbrku.

Prva je da se često upotrebljava termin zabrana, što je netočno jer, kao što je svima poznato, nedjelja je nužno redovni radni dan ne samo za niz službi, poput zdravstva ili policije, nego i druge sektora, kao što su ugostiteljstvo. Zabrana je „apsolutan“ i za ovo pitanje neprecizan termin. Drugo, višedesetljetna debata o (ne)radnoj nedjelji, na polju legislative odnosila se samo na jednu konkretnu djelatnost - trgovinu.

Ovo je pitanje ponovno aktualizirano, i to od strane same Vlade, a ne, primjerice, sindikata ili Crkve, što samo po sebi daje za pravo onima koji u ovoj inicijativi Andreja Plenkovića prepoznaju populizam u predizborne svrhe. No ako ostavimo po strani taj ionako neizostavni sastojak politike, i dalje ostaje zanimljiva polemika, u koju su uključeni ljudi iz različitih područja i iz različitih perspektiva, što je rezultiralo brojim „pro et contra“ argumentima.

To je vjerojatno i razlog zašto se ova tema „povlači“ godinama, i uvijek „sizifovski“ padne na Ustavnom sudu. S obzirom na spomenute argumente, kao i dinamiku rješavanja ovoga pitanja, od Vlade Ivice Račana naovamo, nameće se zaključak da rad nedjeljom i nije neki izolirani „problem“, koji bi se riješio jednim potezom, nego više simptom trenutnog društvenog stanja te nedorađenosti Zakona o radu i srodnih akata kojima se ovo pitanje regulira. Pomaci postoje i tako će se stvari vjerojatno rješavati i ovaj put, dakle postepeno, „evolutivno“, te je izlišno, svaki put kad ova tema dođe na dnevni red, očekivati neko revolucionarno rješenje.

Spomenuti argumenti i „neriješen rezultat“ ove debate posljedica su podijeljenosti, i struke i javnosti, oko ovoga pitanja. Pritom riječ 'podijeljeno' ne treba nipošto shvatiti u dvojnom značenju. Pluralizam mišljenja i „da, ali“ nijansi i ne čudi ako se u obzir uzme niz pitanja i nejasnoća koje su pratile baš svaki pokušaj dorade Zakona o radu i zbog kojih je svaki pokušaj na kraju bio neuspješan. Ni najnovija najava Vlade o izmjeni Zakona o radu nije po tome iznimka.

Nije, na primjer, jasno određeno koliko se rad nedjeljom radnicima u trgovini treba nagraditi. Tako su neki poslodavci ovu formu zadovoljili isplatom tragikomičnih 30-ak kuna „nagrade“.

Još ranije, nisu bili jasno definirani kriteriji kojima se od zabrane rada nedjeljom izuzimaju pojedine trgovine, pa je u praksi ispalo da su neki poslodavci privilegirani.

Više o navedenoj temi možete pročitati OVDJE, a zanimljive primjedbe i argumente OVDJE.