Krajem svibnja, smijenjen je jedan od direktora iz bogate Kukurike kolekcije, Vladimir Kovačević iz Đure Đakovića. Pripadao je HNS-ovoj kvoti. Umjesto njega, imenovan je Tomislav Mazal, dotadašnji član uprave, koji je prvu funkciju u Đuri Đakoviću osvojio 2009., kao glasnogovornik i savjetnik tadašnjeg HDZ-ova ministra gospodarstva Damira Polančeca, postavši predsjednik NO-a tvrtke. Poznanstvo s Ivanom Vrdoljakom pomoglo je pak Vladimiru Kovačeviću, koji nije bio bez iskustva u industriji, da bude imenovan na čelno mjestu u Đuri Đakoviću. Pisalo se da ga je, u vrijeme dok je Vrdoljak bio ministar graditeljstva, preporučio kod tadašnjeg stranačkog šefa Radimira Čačića. Očito se Vrdoljak kao ministar gospodarstva najprije razočarao u Kovačeviću a na kraju i izgubio strpljenje, pa je NO izglasao njegovu smjenu. Vjerojatno je procijenio da je godišnji gubitak Đure od 124 milijuna kuna neobranjiv: ružne brojke isplivale su krajem travnja, a sindikat je postao nestrpljiv pritiskujući Vrdoljaka u strahu da će im, zbog nesposobne uprave, uskoro biti ugrožene plaće. Ili još gore, da bi mogli ostati bez posla.

'Gubici su se povećavali svakog kvartala. Kovačević je obećavao svjetska tržišta, bio je veliki radoholičar, ali nije uspio. I trenera može održati samo dobar rezultat, posve je logično da je NO smijenio ovakvog trenera. Đuro Đaković važan je za cijelu Slavoniju. Nećemo dozvoliti njegovu propast', kazao je za tportal.hr regionalni povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske Antun Štivić. 

Na Burzi je šturo objavljeno samo da je Nadzorni odbor izglasao Kovačevićevu smjenu i odabrao Mazala. Nema tamo mjesta za sočne tračeve, koji kažu da je HNS-ov član odbora napustio sjednicu, a SDP-ov se nije ni pojavio. U Đuri Đakoviću država drži oko 40 posto vlasništva; slijede poznati investitor Nenad Bakić i Lukšić grupa, čije poslove u Hrvatskoj vodi Davor Lukšić, unuk Andronica Lukšića. Tvrtku mogu spasiti samo novi poslovi, jer većinu prihoda ostvarivala je do sada od poslova s državom. Kada su oni presušili, nastali su problemi, ali umjesto novih poslova s inozemstvom, nakon posla s Patrijom, kapaciteti nisu iskorišteni. Đurom su godinama upravljali stranački instalirani šefovi, ljubitelji službenih Mercedesa S-klase, a 'zlatna koka' poduzeća prodana je Nijemcima. Spasila bi ih realizacija deala o proizvodnji vozila Patria za Kuvajt, važnog toliko da ga nazivaju 'poslom stoljeća'. Dubioze su danas takve da Đuri treba ogromna doza svježeg kapitala; planira se dokapitalizacija od 194 milijuna kuna. 

Novinari se novog šefa Đure Đakovića sjećaju kao glasnogovornika nekadašnjeg HDZ-ova predsjednika Vlade Damira Polančeca. Na naše pitanje kako je iz PR svijeta dogurao do predsjednika uprave industrije koja održava tenkove i proizvodi borbena vozila i teretne vagone, objašnjava da je uspješno surađivao s tri različita premijera i stekao razna iskustva. Započeo je u vrijeme SDP-a, koji je i sada na vlasti. No ističe da nikada nije bio član nijedne stranke. 

'Diplomirani sam pravnik i radio sam u službi za odnose s javnošću u vladama premijera Ivice Račana i premijera Ive Sanadera, a kasnije i kao savjetnik ministra gospodarstva u vrijeme ministara Damira Polančeca i Đure Popijača. Odlukama obojice ministara, ujedno sam bio ovlašten obavljati i glasnogovorničke poslove. Kao državni službenik radio sam u državnim tijelima za vrijeme ukupno tri različita premijera. S pozicije savjetnika ministra sudjelovao sam u brojnih projektima iz nadležnosti ministarstva gospodarstva, od inicijalnih javnih ponuda dionica državnih kompanija, restrukturiranja hrvatske brodogradnje i željezara, do projekata vezanih uz poslovanje društva Đuro Đaković Holding d. d. To me je i odvelo u smjeru Slavonskog Broda, gdje sam karijeru nastavio u realnom sektoru, prvo kao predsjednik Nadzornog odbora Đuro Đaković Holdinga, a zatim i kao član uprave', kazao je tportalu.

Kontaktirali smo Damira Polančeca, koji hvali nekadašnjeg bliskog suradnika. Mazal je, podsjetimo,svjedočio u Polančecovu korist u slučaju nepotrebne studije, opisao ga je kao 'dežurnog vatrogasca Sanaderove Vlade koji je rješavao problem radnika srpske nacionalnosti Borova'. Polančeca danas veseli Mazalov karijerni uspon: 'Surađivao sam izuzetno dobro s Tomislavom Mazalom. On je vrlo inteligentan i sposoban čovjek koji voli saslušati drugoga prije no što donose vlastiti sud. Želim mu puno uspjeha i vjerujem da će njegov odabir donijeti dobro Đuri Đakoviću.'

Njegovo imenovanje dovedeno je u vezu i s činjenicom da je njegova supruga nedavno, nakon propalog angažmana sa srpskim premijerom Dačićem, postala savjetnica za gospodarstvo Ive Josipovića: 'Sigurno mu ta činjenica ne može odmoći. Ali Mazal je i sam mlad, ambiciozan. Čekamo njegove prve poteze', rekao nam je Štivić.

Tamara Obradović Mazal, poput supruga, vješto gradi karijeru u državnoj administraciji, uspješno preskačući stranačke, pa čak i državne prepreke. Bila je jedna od ključnih pregovaračica za EU, u državnoj je administraciji radila niz visokih poslova i uspješno je surađivala s četvoro premijera. Nakon odlaska iz Čačićevog tima, trebala je raditi za srpskog premijera Dačića, ali je na kraju odabrala Josipovića.

'Suprugu sam upoznao dok smo oboje, na različitim mjestima, radili u državnoj službi i profesionalni su nam se putovi više puta isprepleli, pri čemu sam na sve što je ona napravila i još uvijek radi izuzetno ponosan. Naše karijere od samog početka do sada nikada nisu imale međusoban utjecaj, pa tako ni kod ovog mog zadnjeg imenovanja, koje je isključivo odluka Nadzornog odbora kompanije. Sve drugo su konstrukcije koje nisu utemeljene u činjenicama', smatra Mazal.

Na pitanje kako će se razlikovati od svog prethodnika Kovačevića, u čijoj je upravi Mazal bio član za vojnu industriju, međunarodna tržišta, marketing i pravne poslove, dakle i sam odgovoran za najgore poslovne rezultate tvrtke u povijesti, pozvao se na poštivanje strogih burzovnih pravila koja nalažu da se o tome treba prvo razgovarati s dioničarima, a tek onda novinarima.