Čini se da da je Đuro Đaković već desetljeće ili dva u iščekivanju novog, velikog epskog posla koji će riješiti sve probleme. Tako se unazad nekoliko godina priča o ogromnom poslu u Kuvajtu. Hoće li što biti od toga?

„Iznošenje" Đure Đakovića na izvozna tržišta rezultiralo je značajnijim padom prihoda Grupe, ali svjesno smo ušli u gubitak, sačuvali ljude, a oni će to 'ne odrađeno' stići u budućem razdoblju. To ne bismo mogli da nije bilo suglasja s ozbiljnim predstavnicima radnika koji su takve krize preživjeli nekoliko puta. 

Osim spomenute divizije Obrana, u tržišnom smo repozicioniranju Grupe naglasili još 4 divizije: Transport s već prepoznatljivim programom teretnih vagona, zatim diviziju Industrija i energetika koja je osnažena novim ljudima, programima pa i poslovima koje smo ugovorili od postrojenja za petrokemijsku industriju, spremnika za naftu, plin ali i postrojenja za šećerane, uljare, cementare... Formirali smo uz spomenute tri i dvije nove divizije; Obnovljivi izvori energije te Graditeljstvo i infrastruktura. Kroz Graditeljstvo i inftrastrukturu vratili smo se u program mostogradnje u ovom trenutku simbolično kroz projekt Vrbovsko te u projekte izgradnje željezničke infrastrukture i pružnih građevina kroz projekt Buzin. To je tek početak i tu imamo sa svojim parterima ozbilne ambicije, ne samo u Republici Hrvatskoj. Što se tiče Obnovljivih izvora energije, tu je prije svega fokus na dva područja vjetar i kogeneraciju na biomasu. Postrojenje koje je razvijano nekoliko godina vlastitom Đurinom pameću, sada je spremno za tržište. Što se tiče vjetra daleko smo odmaknuli u pregovorima za ulazak u prve projekte proizvodnju komponenti vjetroturbina i tu nam se otvaraju ozbiljne mogučnosti.Mi radimo na dobivanju posla u Kuvajtu kao i na drugim izvoznim tržištima. Valja znati da je Đuro Đaković 1991. godine izvezao 150 tenkova u Kuvajt te da je to odlična referenca za nove poslove i za modernizaciju tih tenkova ali i prodaju borbenih vozila. Poznato je da je Đuro Đaković u suradnji s Patriom usvojio tehnologiju proizvodnje vrhunskih borbenih vozila i mi smo, sukladno potrebama kuvajtske vojske, krenuli u osvajanje tog atraktivnog tržišta i s borbenim oklopnim vozilom.

Na taj potencijalni posao u Upravi trošimo značajni dio vremena, međutim, bitno je naglasiti da se takvi veliki poslovi događaju jednom u mandatu jedne uprave i može se reći da je to veliki uspjeh. Radi se naime o poslovima od više stotina milijuna eura. Danas se objektivno u pogonima Specijalnih vozila proizvodi najbolje borbeno oklopno vozilo na svijetu, to ne kažemo mi već rezultati neovisnih testiranja i to je činjenica, no isto tako je i činjenica da se na tom tržištu susrećemo s onima koji imaju prihode veće nekoliko puta od proračna RH. Znamo svoje šanse i načine i optmisti smo. No, takvi poslovi pretpostavljaju mogući diskontinuitet, a mi ćemo ulagati i nadalje s jedne strane velike napore da dobijemo poslove u segmentu Obrane, ali istovremeno želimo izgraditi Đuru koji neće ovisiti samo o takvim poslovima.

U Hrvatskoj se vrlo često mogu pročitati kako je neka tvrtka dobila ovaj ili onaj veliki posao. Međutim, samo dobijanje posla ne znači da će on donijeti profite. U kojim segmentima poslovanja imate najviše marže? Gdje vidite perspektivu?

Đuro Đaković 25 godina nije ulagao u opremu.  

Đuro Đaković nije ulagao u opremu 25 godina. Ne ulazim u razloge, ali jednostavno, treba reći, da je 90 posto našeg programa, osim proizvodnje borbenih vozila, u najboljem slučaju na granici profitabilnosti. To je bio razlog zašto je Đuro Đaković zadnjih godina bio na granici gubitka ili u gubitku. Posao s HV-om za 126 borbenih vozila stvara sliku koja može zavarati. Taj je program profitabilan i iza njega su se sakrili tehnološki zastarjeli i skuplji načini proizvodnje naših drugih programa. Svjesni smo kao nova Uprava da bez ozbiljnog investicijskog ciklusa dugoročno nemamo šanse za konkurentnu borbu na globalnom tržištu u svim područjima odnosno Divizijama u kojima smo disperzirali rizik ostvarivanja prihoda. Naslijedili smo tvrtku s 90 % posto ostvarenog prihoda 2012. u Hrvatskoj i zasićenm tržištem Republike Hrvatske za naše proizvode. I sada je trebalo u jednoj godini preseliti Đuru Đakovića na izvozna tržišta. Da je lagano, to bi netko odavno prije nas učinio. Ova Uprava će naravno uspjeti i vratiiti Đuru na izvozna globalna tržišta ali to je posao koji će neko vrijeme trajati, a osnovna pretpostavka izlaska na inozemno tržište je tehnološko i kadrovsko osvježavanje. Dok prolazimo kroz to, za sve nas, bolno razdoblje, dok poduzimamo niz različitih aktivnosti otvaranja inozemnih tržišta, istodobno smo osigurali više od 100 milijuna kuna za I fazu obnove strojnog parka svih proizvodnih kompanija iz Grupe.

Meni zvuči da je Đuro Đaković tako velik da bi trebali govoriti o investiranju milijardu kuna.

Idemo prvo kroz faze ulaganja u opremu koja će nam dati najbrži povrat na uloženo. Sada, u ovom trenutku, to je kupnja opreme koja će najviše i najbrže povećati efikasnost i smanjiti troškove proizvodnje po jedinici proizvoda. Ulaganje u opremu i tehnologiju te robotizacija će uz kvalitetu i neprocjenjivo vrijedne vještine naših proizvodnih radnika u svim proizvodnim društvima u Grupi, staviti Đuro Đaković u situaciju da konkurira svojim proizvodima globalnim proizvođačima proizvoda i opreme ali u isto vrijeme omogućit će nam da budemo ozbiljan partner velikim globalnim kompanijama kao dio podugovaračke baze. Ne zaboravite da je danas Republika Hrvatska najkonkurentnije mjesto za industrijsku proizvodnju u EU naravno pod uvjetom da imate i najnoviju tehnologiju.

Hrvatska je najkonkurentnije mjesto za industrijsku proizvodnju u EU, naravno, pod uvjetom da imate i najnoviju tehnologiju. 

To s robotizacijom dobro zvuči...

Ona će doći u drugoj i trećoj fazi našeg investicijskog ciklusa.

Za koliko je to godina?

Procjenjujemo da bi prva faza trebala biti završena do polovine iduće godine. Nakon toga druga i treća značajna faza ulaganja trebala bi biti realizirana do kraja našeg mandata, a to je 2016. godina. Već u prvoj fazi do 6 mjeseca 2014. ćemo instalirati najveći dio nove opreme, a do kraja godine značajno podići razinu produktivnosti i sniziti cijenu koštanja naših proizvoda. Dakle, sada ćemo realizirati oko 60 posto ulaganja, a ostatak do kraja mandata.

Otprilike u isto vrijeme prošli tjedan razgovorao sam s gospodinom Grčićem koji je naglasio da će najznačajnije inveticije ići u HŽ. Oko 3 milijarde. Međutim, čini se da neće baš sve ići sretno i za vašu tvrtku. Primjerice, HŽ Cargo je priča za koju nije sigurno kako će završiti. Hoćete li, kad je u pitanju HŽ, proći dobro ili ste mogli proći bolje?

U tom segmenetu obnove željezničke infrastrukture očekujemo da ćemo svojim odnosom, načinom rada i onim što isporučujemo zaslužiti spomenuti dio tog „kolača" u budućnosti. HŽ Cargo će, koliko imamo informacija iz medija, biti privatiziran te očekujemo da ćemo kao ozbiljan hrvatski proizvođač teretnih vagona u RH i jedini izvoznik vagona iz RH naći zajednički jezik s novim vlasnikom. No mi smo već danas sa svojim vagonima u Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, otvorena je Švedska i to je jedini dio Đure Đakovića koji smo zatekli na EU tržištu i koji je spreman sa svim certifikatma za ozbilne izvozne poslove. Najveći dio gubitka Specijalnih vozila pa i cijele Đuro Đaković Grupe ove godine je podbačaj u prodaji vagona. Naime u istoj se godini paralelno dogodio proces duge privatizacije HŽ Carga i pad, rušenje tržišta EU u vagonogradnji. Naši konkurenti koji su u Poljskoj i Češkoj fokusirani isključivo na vagonogradnju su doslovno na koljenima.

Naša disprezija na druge djelatnosti pomogla nam je da izbjegnemo probleme europske vagonogradnje. Ne tražimo alibi. Ekipa u Specijalnim vozilima i diviziji Transport ima puno povjerenje jer rade ozbiljan posao no previše se izdogađalo loših stvari u ovoj godini. Krenuli smo u potragu za poslom i novim vagonima i izvan EU. Na ta tržišta van EU idemo kroz načine koji su nama snaga, a to je naše znanje u proizvodnji vagona i transfer tehnologije je naš ulog u izvoz na ta tržišta i srednjoročno ćemo na nekom od tih tržišta siguran sam dio svog izvoza vagona realizirati na taj način.

U kojem proizvodnom segmentu vidite najatraktvinije razvojne perspektive?

Svatko može sanjati i pokušavati, može se na nas ljutiti da nismo ovo ili ono učinili no: ako nemaš tehnologiju i konkurentnu cijenu proizvoda, ako nemaš ljude s vještinama i znanjima tj. sa sposobnošću igranja globalne utakmice, ako nemaš proizvode prihvatljive na tržištu, onda nemaš nikakvu šansu. 

U segmentu Obrana koji je uvijek vezan na usku suradnju sa Hrvatskom vojskom osim BOV-a i otvaranja izvoznog tržišta na taj način i obnova i modernizacija tenkova je područje od kojega puno očekujemo. Tu je potpora MORHa ključna jer tenkove koje smo mi izgradili sada je potrebno remontirati, a i MORHu je to potrebno. Ta referenca remonta u RH je ključna. No odgovor na vaše pitanje i ključna riječ je BALANS Između svih pet područja: Obrana, Transport, Industrija i energetika, Obnovljivi izvori energije i Graditeljstvo i infrastruktura ćemo konstantno raditi balans. Do sada nismo imali disperziju niti po tim područjima, niti po odnosu između domaćeg i izvoznih tržišta, niti unutar pojedinog područja između prodaje vlastitih proizvoda i prodaje kapaciteta industrijskim kupcima. Sad imamo konture tih disperzija rizika prihoda i one su, uz investicije u ljude i tehnologiju, nužna pretpostavka za ozbiljno razmišljanje o izvozu, stabilnom prihodu, stabilnom zapošljavanju i rastu malih, premalih plaća. Svatko može sanjati i pokušavati, može se na nas ljutiti da nismo ovo ili ono učinili no ako nemaš tehnologiju i konkurentnu cijenu proizvoda, ako nemaš ljude s vještinama i znanjima tj. sa sposobnošću igranja globalne utakmice, ako nemaš proizvode prihvatljive na tržištu, onda nemaš nikakvu šansu. Mi smo danas na putu da to sve do kraja svog mandata imamo.

U ovih 18 mjeseci koliko smo u Đuri, gasili smo vatru, ugovarali danas za danas. Normalno bi bilo početkom 2014. Imati ugovorenu 2014. početi ju realizirati te početi ugovarati 2015. Mi nismo imali takvu situaciju i to sada polako sustižemo. U studenom 2012. imali smo ugovorenih 100 milijuna kuna borbenih oklopnih vozila za HV koji je završavao u prvom kvartalu 2013. i spremnike za naftu, koji su isto završavali do polugodišta i ništa drugo. Danas imamo što ugovoreno, što ono gdje smo pobijedili na natječajima pa će biti za koji tjedan ugovoreno, oko 400 milijuna kuna za 2014., a do kraja godine ugovorit ćemo sigurno još oko stotinu milijuna kuna. To je ono što je različito, visina ugovorenog ali i potpuno druga poslovna područje u kojem su ugovoreni novi poslovi koji prije godinu dana bili zastupljeni u programima Đure Đakovića samo u jednom manjem dijelu.

Što vam kaže na poslovanje najveći privatni dioničar, gsopodin Bakić? Je li zadovoljan rezultatima?

Mi kao Uprava ne komentiramo vlasnike i volio bih da vi to njega pitate.

Što vi kao poslodavac kažete na pitanje koje je pokrenuo gospodin Debljak zahtjevom za 4500 radnih dozvola za strance. Ne sjećam se da neki prijedlog tako jako podijelio i same poslodavce. Jedni snažno podržavaju gospodina Debeljaka, a javljaju nam se neki koji ga žestoko napadaju. S jedne strane, poduzetniku treba omogućiti pristup jeftinijoj radnoj snazi s određenom cijenom i kvalifikacijama, s druge strane činjenica je da u Hrvatskoj imamo ogroman broj nezaposlenih. Kakav je vaš stav o neuobičajenom potezu gospodina Debeljaka?

Povezanost radnika Đure Đakovića i Slavonskog Broda izuzetno je velika. Rijetko koji drugi grad ima tako veliki postotak domaćinstava vezan uz jednu kompaniju.  

Prije nego odgovorim na to pitanje, povezat ću tu situaciju sa situacijom u Đuri Đakoviću i to će biti najbolji odgovor što o tome mislim. Mi, Uprave s jedne strane brinemo o vlasnicima i njihovom kapitalu koji su nam dali na raspolaganje, u isto vrijeme moramo voditi računa o radnicima i zapošljavanju. Đuro Đaković tu je vrlo specifičan. Povezanost radnika Đure Đakovića i Slavonskog Broda izuzetno je velika. Rijetko koji drugi grad ima tako veliki postotak domaćinstava vezan uz jednu kompaniju. Vodimo se, dakle, prije svega ekonomskom logikom, brigom za zaposlenost i zaposlene ali i specifičnim principima naše branše, naše industrije. Naše radnike moramo čuvati kao kap vode na dlanu jer oni ne stiču lagano svoje vještine i traženi su. Ništa nam ne vrijedi ako ih nemamo. U nekim situacijama pribjegavamo srednjoročno i dugoročno najboljim potezima. U ovoj situaciji, a s kojom smo se susreli ove godine kad „prenosimo i iznosimo" Đuru Đakovića na izvozna tržišta i koja je zbog toga, ali i urušavanja nekih tržišta, rezultirala značajnijim padom prihoda Grupe, svjesno smo ušli u gubitak, sačuvali ljude, a oni će to ne odrađeno stići u budućem razdoblju. To ne bismo mogli da nije bilo suglasja s razumnim ljudima predstavnicima radnika koji su takve krize preživjeli nekoliko puta, ja se nadam zadnji puta. Nadalje, u godini i pol unaprijedili smo i dali šansu ljudima iz Đure, doveli smo nekoliko kvalitetnih ljudi sa ozbiljnim životopisima što iz Slavonskog Broda što iz nekoliko iz renomiranih hrvatskih kompanija, i oni svi su nam dali novu vrijednost. Oni su uz postojeće zaposlene dali značajan doprinos okretanju Grupe u novom smjeru, prema izvozu i novim tehnologijama. Zaposlili smo i 43 mlada Brođana i Brođanke koji su netom diplomirali ekonomiju, pravo i strojarstvo. Ovi mladi koje smo zaposlili bili su nam odličan potez jer mnogi od njih već rade vrlo odgovorne poslove i vjerujem da će svatko od njih naći dugoročno perspektivu u Đuri. I to je moj odgovor. Odgovornost svakog menadžera je pronaći posao i zaposliti ljude. Ako su ti ciljevi zadovoljeni, onda možemo razgovarati o drugim stvarima.

Tomislava Debeljaka znam dugi niz godina iz mojih nekih drugih života. On je prije svega otac sedmero djece i to puno o njemu govori. Mislim da se možda radi o nekoj vrsti revolta zbog situacije u kojoj se našao. Tu što frcaju iskre prepoznajem strast i na strani radnika i na strani Debeljaka. To znaći da im je obojima stalo i na tome je moguće dosta toga dobrog izgraditi kada se glave ohlade. Znam da i on sam jednako misli kao i ja. Ne vjerujem da je namjeravao 4500 ljudi u Splitu zamijeniti strancima, pogotovo ne uz ovako veliki broj nezaposlenih. On je vjerujete, zadnji koji bi to želio. Siguran sam da želi zapošljavati prvenstveno hrvatsku radnu snagu i znam da će to raditi u budućnosti. A i mi ćemo nadam se isto tako.