SLAVONSKI BROD - Mato Hrvojević (73) iz Brodskog Stupnika vjerojatno je jedini izučeni majstor vagar u Hrvat­skoj. Redovito se brine o vagama nekoliko klaonica, mlinara, pe­kara i manjih trgovina. Radi po narudžbama, a za svoje klijente uvijek ima i zamjenske uređaje. U poslu s vagama je već gotovo šest desetljeća, od trenutka kada se upisao u slavonskobrodsku Industrijsku školu. Kaže kako je i u to vrijeme, pedesetih godina prošlog stoljeća, to bilo vrlo neo­bično i rijetko zanimanje. Kada je po završetku osnovne škole došlo vrijeme da odabere zanat, otac ga je odveo kod majstora vagara i to je bilo to.

- Mogao sam biti i pekar ili dim­njačar, ali danas mi je drago što je ovako ispalo. Bio sam jedini vagar u svom razredu i cijeloj generaci­ji, čak me je i jedan profesor pitao kakvo je to zanimanje, pa su me drugi dečki zadirkivali. Ipak, da se ponovno rodim, odabrao bih isto - kaže Mato.

U početku je samo radio servis za vage, ali kako je posao jenjavao, počeo ih je i proizvoditi. Jedna stočna vaga od 1000 kg danas stoji desetak tisuća kuna, nekada su bile znatno skuplje. Mato često voli reći kako nijedna trgovina ne može biti bez vage. Međutim, dok digitalne i elektroničke vage svat­ko može popraviti prema uputa­ma s interneta, za mehaničke je potrebno majstorsko znanje. - Svaka vaga ima svoju priču, one su za mene živa bića jer se kazaljke na njima gibaju. One sa svojim sklopovima i komunikatorima svake dvije godine moraju na baždarenje, odnosno umjeravanje. U drugim zanimanjima napravite komad, stavite ga i on ostaje vječno. Ovdje to nije tako - dodaje Mato, koji nije uvijek bio samostalan obrtnik.

Jedno vrijeme radio je i u Gavriloviću iz Petrinje, a na specijalizaciju je išao u Njemačku. Odlaskom u mirovinu, nije prestao raditi, ali u poslu ipak nije mogao ostati sam. Svoju je ljubav tako prenio na starijeg sina Ivicu, na kojeg se danas vodi obiteljski obrt HMD vage. Ivica je po struci elektromehaničar, a zaposlen je u tvrtki za proizvodnju metalne galanterije. Sam vagarski obrt u današnje vri­jeme ne bi mu, kaže, bio dovoljan da prehrani obitelj.

- Prije se od ovog posla moglo so­lidno živjeti. Imali smo tada puno dvorište vaga. Danas, nažalost, male privatne trgovine više ne postoje, a veliki trgovački lanci imaju svoje servise - kaže Ivica Hrvojević.