NAKON što je jučer, u zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici, učenicima Luki Gnjidiću i Patriciji Marelji dodijeljena nagrada „Luka Ritz - Nasilje nije hrabrost" koja promiče humanost i toleranciju, držimo korisnim osvrnuti se na prošlotjedni događaj u jednoj od brodskih ulica.

Svima koji misle kako bespotrebno dramatiziramo, kako se Luka Ritz ne događa svaki dan, kako je mladalački 'nestašluk' uobičajen ne samo u Brodu i Hrvatskoj nego i u 'regionu'... predlažemo neka na čas pomisle da je kukavički i besramno brutalno pretučen te u lokvi vlastite krvi, na pločniku Strossmayerove ulice, ostavljen njihov trijezni 13-godišnji sin, a ne nepoznati i pijani 31-godišnjak.

Tijekom martinjske noći, oko tri sata ujutro, u Strossmayerovoj ulici, ničim izazvana, trojica nepoznatih mladića "hrabro" su i divljački nasrnula na 31-godišnjaka koji je prolazio pored njih. Čovjek niti slutiti nije mogao kako će postati žrtva divljaštva na povratku kući sa subotnjeg Martinja koje je proslavio u krugu svojih prijatelja.

Psihologija mase i disperzija odgovornosti

Ovakav i/li sličan scenarij u Slavonskom Brodu nije nepoznat. Psihologija mase i disperzija odgovornosti među mladima u lošem društvu učine svoje i dovoljno je malo više alkohola u krvi da slučajni prolaznik postane meta neke skupine.

U cilju isticanja vlastite dominantnosti u zajednici ili tek u običnoj potrazi za uzbuđenjem, nerijetko pod utjecajem droge i/li alkohola, takve skupine samo čekaju pogodnu žrtvu. I najbezazleniji pogled usmjeren prema njima, ili izgovorena najbenignija primjedba mogu biti povod 'cipelarenju' i bezumnom iživljavanju cijele skupine na nedužnoj osobi.

Ovaj su put pretučenog, u lokvi njegove krvi, pronašli policajci te mu na vrijeme osigurali medicinsku pomoć. Međutim, mnoge žrtve nemaju tu sreće jer se, obično, premlaćivanja dogode na manje uočljivim i ne prometnom mjestu. Te sreće nije bio Luka Ritz kojega su prije devet godina, iz čiste obijesti, čak petorica mladića, pretukli i ostavili u predsmrtnom stanju na zagrebačkom Mostu slobode.

Društvo tolerira, a često i potiče nasilje

Naguravanje u gradu, glumljenje 'frajera', povremeno šaketanje... nije ništa novo za ljude te dobi. Loše je to što vrsta i način njihova dokazivanja "muškosti" tijekom odrastanja, vrlo često i na različite načine, potiče samo društvo.

Međusobnu tučnjavu vršnjaka, ponekad, moguće je i razumjeti, međutim, kad se njih nekoliko, kukavički, u čoporu, okome na jednu osobu to nije ni razumljivo niti dopustivo. Dapače, za svaku je osudu i primjerenu društvenu sankciju.

Napuštanje čovjeka na samrti, okretanje leđa nekomu tko je u nesvijesti i guši se u krvi, apsolutno je nerazumljivo i neprihvatljivo. Jedno je težiti "mužjačkom" dokazivanju, a nešto je sasvim drugo biti ubojica.

Brođanin iz naše priče izbjegao je smrt i završio "samo" s teškim ozljedama glave. Potres mozga, puknuće jagodične kosti, polomljena hrskavica nosa, podljev oko očiju, oštećen vid... samo su neki od nalaza proizašlih iz liječničkih pregleda.

Pomislite na tren kako je u pitanju Vaš 13-godišnji sin

Cijeli slučaj postao je još teži jer je pretučeni nesretnik, već nakon tri dana, morao se vratiti na posao zbog straha od gubitka radnog mjesta. Uz to, zbog kasnonoćne šetnje i martinjskog veselja bit će kažnjen i financijski, jer nema dopunsko osiguranje. Troškove boravka u bolnici mora platiti sam. Unatoč molbama i upozorenjima liječnika kako bi mu trebali operirati kosti lica, odlučio je, na vlastitu odgovornost, s teškim ozljedama, napustiti bolnicu i na taj način spriječiti rast troškova liječenja.

Onima koji misle kako bespotrebno dramatiziramo, kako se Luka Ritz ne događa svaki dan, kako je mladalački 'nestašluk' uobičajen ne samo u Brodu i Hrvatskoj nego i u 'regionu'... predlažemo neka na tren pomisle da je kukavički i besramno brutalno pretučen te u lokvi vlastite krvi, na pločniku Strossmayerove ulice, ostavljen njihov trijezni 13-godišnji sin, a ne nepoznati i pijani 31-godišnjak. Predlažemo im neka potom zauzmu stav o kriminalitetu te vrste.