SLAVONSKI BROD - Iako je posljednjih godina izrazito 'in' oko vrata nositi fotoaparate, malotko uistinu postane profesionalac u tom svijetu. Razlog tomu prilično je jednostavan - posao je to koji zahtijeva ogromna financijska ulaganja, ali još veća ulaganja u samoga sebe. Tko nije spreman na cjeloživotno učenje, za njega nije fotografiranje.

Vedrana Brkić, Brođanka koja je od amaterke postala tražena hrvatska fotografkinja koja danas radi s brojnim celebrityjima, otkrila nam je svoj put, a poseban nam je motiv za razgovor s njom bila činjenica da je koronakriza najviše pogodila upravo struke vezane za održavanje i organizaciju različitih javnih i privatnih događanja.

Od amatera do profesionalca - za mnoge (pre)dugačak put

- Po struci sam tehničar PT prometa i nemam apsolutno nikakve veze s fotografijom kojom se bavim posljednjih sedam godina. U fotografiju sam se zaljubila pregledavajući i komentirajući tuđe vjenčane fotografije. Uvijek mi je tu nešto nedostajalo, nisam pronalazila vjenčane albume kojima bih bila oduševljena. Ništa od ponuđenog na tržištu nije bilo po mom ukusu i stilu. Tadašnji dečko, a današnji suprug i ja krenuli smo se baviti fotografijom uz njegovog kolegu koji je tada već bio profesionalac, a muž je otprije imao iskustva u videosnimanju. Krenulo je kao hobi, a preraslo u strast i opsesiju. Skupila sam hrabrosti i napustila dotadašnje radno mjesto kako bi se u cijelosti posvetila fotografiji. Bilo je tu puno neprospavanih noći, sati i sati samoedukacije uz YouTube tutoriale do sedam ujutro. Ljudi se u startu zainteresiraju za fotografiju jer misle kako je dovoljan klik kako bi bili fotografi. No, puno je tu truda i rada, potrebno je obratiti pažnju na puno tehničkih postavki, a istovremeno biti prisutan i reagirati u pravom trenutku. - otkriva Vedrana.

No, očigledno je puno i do karaktera koji opstaje neovisno o vanjskim faktorima. Poduzetničku klimu, kaže ova posebna i nadarena Brođanka, stvaramo sami, a nerijetko je veći uteg od nje mentalitet u kakvom odrastamo.

- Nijedan početak nije jednostavan i lak. Živimo u društvu opterećenom mentalitetom koji nije baš poticajan za otisnuti se u privatne vode. Nasreću, bila sam dovoljno naivna i olako sam se upustila u sve to, ignorirajući one koji su strahovali umjesto mene. Da mi je današnja pamet, teško da bih imala tu hrabrost. - priznaje. 

Za nju je zvijezda svatko tko se nađe ispred njezina objektiva

Vedrana je danas tražena fotografkinja diljem Lijepe Naše, a ono što je karakterizira je činjenica da je zadržala skromnost. To se ogleda u njezinim fotografijama koje doživljava malim umjetničkim djelima.

- U početku nema velikih ulaganja u opremu, kreneš s aparatom od pet tisuća kuna kojemu se danas smiješ. Ali u samom startu nema kraja učenju, neprestano proučavaš programe, aparate, upijaš znanje. Postepeno sam došla do toga da samostalno mogu odraditi svadbu, svoje prve mladence i nakon toga se sve zakotrljalo preko usmene preporuke. Iako volim raditi u svom gradu, izborila sam se za šire tržište; Zagreb, Istru i Dalmaciju. Zadovoljna sam jer sam u tomu uspjela. Lijepo je maknuti se od poznatog i fotografirati, primjerice, svatovske običaje koje vidiš prvi put ili ulice u kojima, jer ih nikad nisi posjetio, uočavaš neobične detalje zanimljive objektivu. Onda to gledaš nekim drugim očima. Kod nas se svi još prilično drže tradicije, dok je na obali sve opuštenije pa se i od fotografa očekuje drugačiji angažman. To više odgovara mom osobnom stilu jer volim 'hvatati' iskrene emocije, raditi dokumentarnu fotografiju, a ne namještati ljude za poziranje. - govori Vedrana o karakteristikama svoje fotografije koje su već postale prepoznatljive.

Smatra se sretnicom jer u današnjim 'ludim vremenima' uistinu radi ono što voli i od toga može prilično dobro živjeti.

- Kad staviš te fotke u Photoshop i Lightroom pa ti samoj zasuze oči, onda je to to. I još kad predaš taj materijal mladencima, a oni te pohvale, rasplaču se; to su najljepši trenutci ovoga posla i zato to volim raditi. Meni je najlakši dio posla fotografirati i satima biti usredotočena tijekom svadbi kako bih uspjela baš sve uhvatiti. Pravi posao dolazi kasnije, kad uslijede obrada fotografija i izbor za albume, odnosno, slaganje bookova. - dodaje.

Skromnost je krasi i u privatnom životu pa joj veća nagrada od zadovoljnog klijenta nije potrebna.

- Dosta sam sramežljiva i imam problem sa samopouzdanjem kada je u pitanju slanje vlastitih radova na različite natječaje. Zasad mi je dovoljno zadovoljstvo klijenata i usmena pohvala onih s kojima surađujem. Bitno mi je da me to ispunjava i da od toga mogu živjeti. Radila sam s različitim ljudima, fotografirala političare, manekenke, TV-voditelje i svakom pristupam na jednak način. Suprotno mišljenju, rad sa celebrityjima još je jednostavniji jer su oni profesionalci koji i tebe tako doživljavaju i jako cijene tvoj rad. Često su oni puno više oduševljeni fotografijama, znaju biti i komentari „Kako si to uspjela napraviti od mene?". Volim raditi i s poznatima, nije mi to opterećenje, uvijek je opuštena atmosfera. Neke od njih smijem otkriti, druge ne, ali evo posljednje što sam fotografirala je obitelj plus size modela, Lucije Lugomer. Pravili smo blagdanske božićne fotografije koje će slati prijateljima i obitelji kao čestitke. - opisuje neke od svojih zanimljivih radnih zadataka.

Korona je neke iz event-industrije gotovo dokrajčila, dok su drugi uspjeli 'isplivati'

Kako sve promatra kroz prizmu profesionalca, nevjerojatno joj je koliko neke službene stranice malo pažnje pridaju profesionalnoj fotografiji. I u medijima, svjesna je, zbog brzine informiranja, danas prolazi svašta. Ona sama, pak, jedino time pronalazi i privlači poslove. Pametno je to iskoristila i tijekom lockdown-a kada je u ponudu uključila novitete.

- Zanimljivo je da su danas društvene mreže u cijelosti postale platforme za reklamiranje i pronalazak klijenata. Dakle, web stranice su potpuno zastarjele i rijetko posjećene. Mnogi me angažiraju baš putem Instagrama, svide im se moje fotografije. Iako smo se u prvoj polovici godine uplašili za opstanak zbog lockdowna, zapravo smo dobro isplivali i u koronakrizi. Naime, privatno fotografiranje se i dalje može odvijati sukladno epidemiološkim mjerama. Nema svadbi, ali sad je posebno aktualno blagdansko fotografiranje u kućnom okruženju. Zaručnička intimna fotografiranja ili fotografiranje tek rođenog djeteta, također je već dugo hit, a može se obavljati i sada. Sada to više ljudi ne doživljavaju kao luksuz i mnogi si žele priuštiti profesionalne fotografije koje će zabilježiti najbitnije životne trenutke. Puno toga radim i 'pro bono'. Naime, volim svojom fotografskom vještinom pomoći ljudima koji su na početku poduzetničke priče i na taj im način pomoći da se otisnu u uspješne privatničke vode. Znala sam tako fotografirati otvorenje restorana i ne naplatiti svoj rad. Volim takve stvari raditi i iz svog gušta. Živim i radim i u svom gradu, tako da sam i po cijenama prilično realna. - govori 'prizemljena' Brođanka.

Ne tako lijepu stranu ovog posla, ipak, iskusile su mnoge njezine kolege.

- Nisam koristila Vladine mjere za pomoć tijekom borbe s koronavirusom, ali u neku ruku sam i sretna što mi nisu bile potrebne. Opstali smo i bez njih. No, naša industrija posebice je pogođena koronakrizom. Nema baš puno pozitivnih iskustava. Drugi val strožih mjera, otkazivanja svečanosti, okupljanja, svadbi dodatno je dokrajčio neke, ali nadam se da će se mnogi uspjeti 'vratiti u život'. Ovo je posao koji zahtijeva velika ulaganja. Jedno tijelo aparata vrijednosti 30 tisuća kuna, uz objektive koji koštaju oko 15 tisuća, realno, možeš koristiti pet godina, no niti jedan fotograf ne stane na tome jer to postane opsesija. Ove godine smo u novu opremu uložili 60 tisuća kuna, tako da su to uistinu velika ulaganja. - otkriva.

Pametni telefoni vs Profi-aparat

Na pitanje - može li kvalitetna kamera pametnog telefona nadomjestiti skupocjeni profesionalni fotoaparat, najprije se samo nasmijala.

- Društvene mreže pokrenule su veliki val interesa za dobru fotografiju pa su mnogi poželjeli kupiti si profesionalne fotoaparate. No, bez edukacije i učenja, u rukama amatera ti aparati ne vrijede puno. Nama profesionalcima teško je čuti, a kamoli izgovoriti da je moguće nadomjestiti fotoaparat pametnim telefonom. Istreniranom oku to nikada ne može biti jednako, no daleko od toga da se smartphone-om ne mogu napraviti lijepe fotke. - zaključuje naša sugovornica.