VRBJE / SIČICE - Vrući ljetni dani i hladno pivo, po mišljenju većine muškaraca i dobrog dijela ženske populacije, nekako se sljubljuju, a kad je još riječ o domaćem pivu, bez aditiva i konzervansa, rađenom s modernom opremom za kuhanje i cijeđenje slada, onda je preporučljivo poput lijeka (u manjim količinama!).

Hobistička proizvodnja piva u „veš loncu" pretočena u ozbiljnu turističku ponudu

Proteklo desetljeće upravo takvo, svijetlo i tamno pivo na svom Turističko-seljačkom gospodarstvu ( TSG)  u Sičicama (između Nove Gradiške i Davora) proizvode Mario i Marijana Bošnjak ,te Mariov brat Dario- jedini koji u Hrvatskoj imaju i kušaonicu domaćeg piva.

U početku hobistička proizvodnja piva u veš loncu, pretočena je u ozbiljnu priču kad se krenulo u kupovinu opreme, a posao je prerastao u dopunsku djelatnost jer se još uvijek, samo od toga, ne može živjeti.

Registrirani su kao turističko seljačko domaćinstvo, a proizvedenih nekoliko stotina litara mjesečno prodaju kao turistički proizvod na vlastitom imanju. Pokretači proizvodnje najdražeg ljetnog pića, odrastali su nedaleko tvornice Slada u Novoj Gradiški, a u obitelji se proizvodi pivarski ječam, dok im je tehnologija proizvodnje piva bila poznata od najranije mladosti.

Njihovo seosko domaćinstvo, kao jedno od rijetkih, zaokruženo je strukovno i s opremom. Marijana je diplomirani ekonomist - smjer turizam, a završila je i tečaj za voditelja agroturističkog domaćinstva; osnivač je županijskog klastera „Zemlja plemenita". Uz proizvodnju piva u vlastitom prostoru, kušaonica je završena 2009. godine tako da su, uz ponudu domaćih gastro specijalioteta (domaći kruh, šunka, kulen..) zaokružili cjelinu turističko-seljačkog domaćinstvo s radionicom za prezentaciju proizvodnje piva.

- Koristili smo poticaje. Približno 50 posto sufinancirano je sredstvima ministarstava poljoprivrede i turizma. Nažalost, kontinenatlnog turizma je sve manje, seoski turizam je vezan uz domaćeg gosta, a kriza i recesija su učinile svoje. Ulaskom u Europsku uniju, sve je manje gostiju i ne znam kad će situacija krenuti na bolje - žali se Mario, unatoč svim pohvalama i nagradama Bošnjak pivu (rađenom po Schwarzenbeker recepturi) zbog kojega su Sičice upisane na pivsku kartu Hrvatske.

Bošnjaci se, s razlogom, ponose svojim svjetlim i, pogotovo, tamnim pivom te, u novije vrijeme, sve popularnijim radlerom, rađenim u kombinaciji s domaćim sokom od bazge, koji su Davorci prekrstili u „Bazger". Za pivo je ,kaže Mario, potrebno samo slad, hmelj, kvas i voda. „Iako mnogi misle kako se pivo proizvodi od hmelja, hmelj je samo začin, poput ljute paprike u kulenu, iako, bez hmelja nema piva.

- Ali, najvažnija je kvalitetna voda. Za svijetlo pivo treba biti što mekša, no naše su vode dosta tvrde pa mi je bolja kombinacija slada i vode za crno pivo - kaže majstor, čiji proizvod u brodsko posavskoj županiji već desetljeće prepoznaju pravi pivoljupci, no još dugo ga, vjerojatno, neće biti u trgovinama jer, zbog reklame velikih pivovar, nemaju nikakvu šansu, smatra Mario.

Mnoge zanimljive ideje Bošnjakovih - poput tečajeva kuhanja piva, demonstracije pečenja rakije na bazi piva, pripremanja likera od piva... - zbog teške situacije i smanjene kupovne moći sve rjeđih grupa kontinentalnog turizma, za sada su zaustavljene.

Prvi je bio Osijek
Prvi spomen konzumiranja piva u Beču potječe iz 13.stoljeća dok se u Češkoj i Bavarskoj već u srednjem vijeku snažno razvila proizvodnja piva. Popularnost piva je rasla pa se u 18 stoljeću, u Beču, otvarane pivnice u svim dijelovima grada. U doba vladavine Josipa II bilo ih je više od 500. A potkraj 17.stoljeća pojavila se i prva pivovara u Hrvatskoj - Osječka, nakon čega je uslijedilo otvaranje pivovara u Novoj Gradiški, Požegi...