Život prolazi... 

Prolazim ulicom aveti iz Mahale i dolazim na trg, prepun kafana, i jednom trgovinom trgovačkog lanca, poznatog pod nazivom "Konzum", u negdašnjoj robnoj kući "Beograd". Sve poznate face, obično izlaze u jednu od mnogobrojnih kafana, koje rade od ranoga jutra, pa sve do iza ponoći. Na trgu se odvija cjelokupni javni, kulturni i obrazovni život, ove male društvene sredine na obali Save, u blizini granice Europske unije.

I dok se na drugoj strani sviraju bečki koncerti, a život koliko toliko vraća u normalnu kolotečinu, ovdje, na desnoj obali, život zamire.

I dok se na drugoj strani sviraju bečki koncerti, a život koliko toliko vraća u normalnu kolotečinu, ovdje, na desnoj obali, život zamire. Polako i sigurno, gase se i posljednje svjetiljke normalnog života.

Ovdje je svaki dan, radni dan, nema odmora dok traje obnova, a tko nema sredstava za obnovu, ubija dosadu u nekoj od kafana i čeka bolje dane. Srećom bolji dani ne dolaze, godina je bogata, šljiva je rodila kao nikada do sada, kafane se ne zatvaraju, a piva se toči potocima.

Mahalom se fešta

Mjesec je  Mahalom se fešta, žuja se saljeva, dani za danom prolaze, kao i cijeli život, koji ovdje izgleda nema smisla, osim da se samo preživi. Srećom da ovo nije raj, bilo bi užasno živjeti bez cilja, bez pogleda u bolje sutra, a i ovo je neki život, ako drugog nemamo. 

Pogledaj, čovječe, gore u nebo! I šta vidiš ? Lastavicu. Svija gnijezdo, podiže mlade, a mi ?!

Bez kuće i gnijezda, i topline bližnjeg svoga. 

Prolazi ovaj život, prijatelji dolaze i odlaze, a mi ostajemo sami između četiri zida i dva prozora, i pogledom na pustu ulicu. Mahalom šetaju usamljeni starci, a zalutali biciklisti bacaju tužne poglede, dok iz ruševina vire zidovi i iz odžaka raste drveće.

Sada ispod streha proviruju pacovi, zmije prave gnijezda u podrumima, a mi?! Gdje smo mi ?! Naš glas se ne čuje, dok život prolazi pored nas, kao neka tužna karavana... 

Pogledaj se, čovječe, ima li smisla ovaj život ? Zapravo ima, drugog nemamo, a možda nam je ovako dobro. 

Jesi li danas ručao? Naravno, kod Aljke. 

Znaš da sam radostan, ovo je moj život, drugog nemam, a život prolazi.

(Ibro Alić,Donja Mahala, Bosanski Brod)