Šljiva, slažu se svi, ovog ljeta rodila 'ko nikada'. I grožđe je imalo povoljnu godinu za stvaranje dekstroze i drugih šećera ispod opni bobica koje je posljednja kiša 'našpanovala' do, a neke i preko granice pucanja. Dakle, sirovine se ima. Možda ima i volje. Pitanje je ima li se 'ge' skupiti, u koje posude smjestiti toliki urod. Zato su mali oglasi puni ponude. Čak i za smiješno sitne novce – svega pola kune po kilogramu, uz vlastito kupljenje, ili od kunu do kunu i pol za pokupljenu šljivu. O ovogodišnjoj cijeni grožđa vinogradari vjerojatno imaju svoje kalkulacije, ali još je rano za berbe, pa ćemo tek vidjeti po koliko će, naveliko, koštati kilogram.

Pitanje je ima li se 'ge' sva ta silna šljiva skupiti, u koje posude smjestiti toliki urod. Zato su mali oglasi puni ponude. Čak i za smiješno sitne novce – svega pola kune po kilogramu, uz vlastito kupljenje, ili od kunu do kunu i pol za pokupljenu šljivu. 

Kako su i šljiva i grožđe trošarinske sirovine, a proizvodnja vina i pečenje rakije, i u najmanjim količinama predstavlja trošarinsku radnju, i budući da ni neznanje ne pravda pred zakonom, nije loše podsjetiti se na relevantne odredbe Zakona o trošarinama.

Mitski položaj rakije u Šokadiji

Gotovo mitsku poziciju, opjevanu u slavonskim bećarcima, ulaskom u Europsku uniju, šljivovica u Slavoniji još nije izgubila. Vjerojatno i neće. Ali broj kotlova, koji su, sve do prošlog stoljeća bili lončarski, od pečene gline, a bakreni, koji su se koristili, i još uvijek su najčešći, ustupaju mjesto onima od 'rostfraja' sigurno se već sada drastično smanjio. Imalo imućniji Šokci su, u okviru svojih okućnica, imali pecare, posebne prostore za pečenje rakije s kacama i rakijskim kotlom. Ostali su najčešće  posuđivali rakijske kotlove od njihovih vlasnika za pečenje svoje rakije, kako se to i danas radi, na ušur, na ujam. Naknada po kotlu obično je bila jedna litra rakije. U posljednje vrijeme i to se promijenilo – vlasnici kotlova radije uzimaju novce pa, kao naknadu, po kotlu najčešće traže od 20 do 30 kuna. 

Sve ih je manje i sve su zapušteniji stari šljivici 

Stari šljivici, pašnjačkog tipa, ispod potkućnice, ili negdje na stanu, pod šumom, ustupaju mjesto plantažnim šljivicima. I sorte su se promijenile pa umjesto, za rakiju, pekmez i sušenje, najbolje 'Mađarice' ili 'Bistrice', koju je poharala šarka, i sve starijih i zapuštenijih Bjelica, Pintara i Torgulja, u uređenim nasadima dominiraju sorte 'Stanley' i niz 'Čačanskih' od 'Rane', 'Rodne' i 'Ljepotice' do 'Najbolje', a stidljivo se javlja i jedna od najkasnijih i najkrupnijih sorti – 'Valjevka'. 

Ni kace nisu što su nekad bile 

Omekšavanje i fermentacija šljive odvijala se u drvenim kacama zapremine od 1200 do 1400 litara, odnosno, 25 do 28 akova, kako su stari govorili. Sveprisutna plastika u velikoj mjeri istisnula je drvene kace koje su, ne samo fizički teže pa time i teže za manipuliranje, već puno više truda zahtijevaju za pripremu (pranje, zaptivanje rogozom, kvašenje da se stisnu pukotine između rasušenih duga, nabijanje obruča…).

Majstori od kazana 

Koliko ljudi, toliko ćudi. Vrijedi i za 'majstore od kazana'. Različiti su načini kako odvojiti metilni, otrovni alkohol, od etilnoga, odnosno rakije. A i rakija sama, kad počne curiti, ima tri faze: Prvu, najjaču rakiju u procesu pečenja, odnosno prvi mlaz većinom nazivaju bašica ili prva patoka, a najslabiju, zadnju rakiju - patoka. Za rakiju je najbolje makar neko vrijeme držati ju u buradi od dudovine koja daje specifičan miris, ukus i osobitu, zlatnu boju stare šljivovice. Kod rakije vrijedi pravilo 'Što starija - to bolja!'. 

Suputnica i supatnica 

Koliko ljudi, toliko ćudi. Vrijedi i za 'majstore od kazana'. Različiti su načini kako odvojiti metilni, otrovni alkohol, od etilnoga, odnosno rakije. 

Takva, najstarija, najbolja, čuvala se za određene, svečane prigode: svatove, rođenje djeteta, krstitke… od nje se pravila medena rakija za Badnjak. Bez rakije, kao suputnice, nezamislivi su bili uobičajeni seoski poslovi oranje, sjetva, kosidba, kupljenje sijena, žetva, komušanje kukuruza, svinjokolje, kirijašenje… ali se njome nazdravljalo i tijekom čijanja perja, sijela…

Kako šljiva, osobito stare sorte, u pravilu, jedne godine prerodi, a druge podbaci, svaki 'pravi domaćin'  treba razmišljati i o tome što će piti i čime će počastiti goste i prijatelje već iduće jeseni. Kako u blizini nema ozbiljnih otkupljivača s većim prerađivačkim kapacitetima, bilo za sušenje šljive koja je, unatoč troškovima energije, maloprodajnom cijenom i dvadeset puta viša od svježe, bilo za preradu u slavonsku šljivovicu, briga o ovom tradicionalnom proizvodu i dalje ostaje na neorganiziranim slavonskim seljacima.

U prilogu:  'Podsjetnik' na zakonske odredbe o proizvodnji žestokih alkoholnih pića i vina za male proizvođače (pdf).

PDF Dokument

PODSJETNIK.pdf