BUKOVLJE - "Ne radi onaj tko mora nego onaj tko je naučio raditi" - krilatica je koju je 40-godišnji Andrija Blažević, još kao dijete, naučio od svog oca pa cijeli život uči, radi i stvara nešto novo.

Uzgajivač upozorava kako je zečeve teško i komplicirano othraniti jer je mortalitet 50 postotan . Uspjeh sezone uzgoja ovisi i o tome kakva je godina, a ako je dobra, preživi oko 150 zečeva.

Uz posao voditelja u slavonskobrodskom AH servisu, ovaj automehaničar po struci, jedini se u Brodsko posavskoj županiji već deset godina  bavi uzgojem (divljeg) zeca. Andrija poučava kako je većini dobro poznati divlji zec ustvari samo zec obični, a pitomi je kunić.

U 35 rasplodnih kaveza ima toliko parova koje se odlučio uzgajati zbog ispuštanja u lovišta. Naime lovačka društva su dužna unositi divljač u šume, a država i sve više lokalnih zajednica to subvencioniraju. Tako i Brodsko-posavska županija subvencionira lovačka društva i udruge za unos zečeva i fazana, koje oni  kupuju od uzgajivača.

Kroz proteklo desetljeće Andrija je uzgojio stotine mladih zečeva. Koćenje kreće krajem siječnja i traje do početka listopada. No ima parova koji se uopće ne okote ali i onih koji u godini imaju i šest legla što u prirodi nije slučaj. Uglavnom okote oko četiri mlada, a ove godine je po prvi puta  ženka okotila sedam mladih i svi su  živi pa će ih, veli, ostaviti za dalji rasplod jer očito imaju dobru genetiku.

Uzgajivač upozorava kako je zečeve teško i komplicirano othraniti jer je 50 postotan mortalitet. Uspjeh sezone uzgoja ovisi i o tome kakva je godina, ima li puno kiše ili je sušna. „U proljeće i jesen podložni su bolestima zbog promjena vremena, tlaka zraka, temperatura...Najveći problem im stvara Kokcidioza i Escherichia, no neki su manje a neki više otporni. Ova godina je pogodna za uzgoj jer je sušna" kazao je.

Ako je godina dobra, preživi oko 150 zečeva, a prodaje ih na području cijele Hrvatske kada navrše tri mjeseca. Ovogodišnji rani uzgoj s početka godine uspio je, kaže, plasirati  u Župu dubrovačku. Kupuju i okolna lovačka društva kao Kuna iz Garčina, Lovačka udruga Fazan (Beravci), LD Petnja...i puštaju u svoja lovišta, za "obnavljanje krvi" ili  da se nastane.. "Dobar je primjer područje Garčina koje je bilo bez zečeva, pa su ga pet godina konstantno unosili i  sada ih stvarno ima" navodi Andrija.

U stalnom je kontaktu s uzgajivačima, a kako je jedini u BPŽ razmjenjuje ih s kolegom iz Vukovarsko srijemske, Osječko baranjske županije te s uzgajivačima iz Istre gdje ih ima najviše. "Međusobno se pomažemo, mijenjamo zečeve i miješamo da ojačaju krv, a i zbog zajedničke prodaje jer u Hrvatskoj nema ni jednog  tako ozbiljnog uzgajivača da može podmiriti cijelo tržište" pojašnjava Andrija, koji je na ideju bavljenja ovim poslom došao prije deset godina.

"Uvijek me privlačilo nešto što nitko nema. U početku su to bili fazani čiji je uzgoj prekinula ptičja gripa. Tražeći nešto drugo, saznao sam za uzgajivače zeca u Istri i stupili smo u kontakt. Upravo tada je Ministrastvo poljoprivrede oglasilo financiranje uzgoja zeca, javio sam se i dobio 70 tisuća kuna bespovratnih sredstava. Krenuo sam s 15 parova, i to traje do danas. Riječ je o poslu koji nije zahtjevan ako su zečevi zdravi. Za pola sata ih napojim i nahranim, no treba vremena i za čišćenje izmeta, popravak i gradnju novih kaveza".

Uz dehidriranu kupovnu hranu ljeti ih hrani i svježom travom, a zimi im stavlja sijeno i klipove kukuruza da stvore naslage za zimu. I hrana i voda moraju biti dostupne stalno. Zimi im daje jabuke, jer su sočne i pune C vitamina, a vole grickati i koru vrbe na koju oštre zube te jačaju organizam.

Nakon deset godina bavljenja ovim poslom mogao bi ga, kaže, preporučiti i drugima uz upozorenje da prve tri godine vraćaju uloženi novac za kaveze, matične parove, hranu, početne probleme s bolestima zeca..."Od mojih prvih 15 parova primjerice, kotilo se samo sedam, pa sam morao kupiti nove.

Da se tome  posvetim potpuno i da povećam broj parova, od toga bi se moglo živjeti", zaključiuje Andrija, koji voli životinje, pa uz zečeve sada drži i ovce, nekoliko pasa... Kaže iz gušta, a pomažu mu roditelji koji žive u istom dvorištu. Životinje, pogotovo male zeke, obožava i njegov sin Mislav, koji uz oca uči, a  možda će se nekada nastaviti baviti istim poslom.