NOVA GRADIŠKA - Za vjerovati je da na svijetu ne postoji čovjek koji nema svoj san. Nekome je san postati pjevač, plesač, predsjednik, policajac ili, pak, zdravstveni djelatnik. San 31-godišnjeg Domagoja Vidmara krenuo je upravo u tom - medicinskom - smjeru, no kao takav je potrajao samo sedam godina.

- Jednostavno, kada te nešto toliko vuče prema nečemu, znaš da je to to, a kada dođe taj trenutak da čovjek sam sebe upozna i shvati što želi u životu, onda nema povratka. Pepitas je nešto drugačije i više od mene ili ikoga iz moje obitelji. Pepitas je život. - započeo je svoju poduzetničku priču, Domagoj.

Ne tako suluda ideja, došla mu je kada je 2017. godine, kako sam kaže, uspješno krenuo u teretanu i odlučio se zdravo hraniti.

- Jednostavno nisam htio jesti gluposti. Kako volim sjemenke, otišao sam u trgovački centar i tamo su uglavnom sve sjemenke bile pečene na ulju. Što je logično jer začin se nekako treba zalijepiti za sjemenku. Odlučio sam napraviti sjemenke na jedan drugi način - suho pečene na vrućem zraku, ali ipak da ta sol ili bilo koji drugi začin ostane zalijepljen za nju. Bilo je dosta optimistično na početku, no bilo je problema dok nisam shvatio kako to sve radi što je trajalo dobrih šest mjeseci. Nakon tih pola godine, shvatio sam koji je pravi 'recept' te kako proizvesti pravi proizvod. - pojašnjava nam.

U samom početku, Domagojeva je pećnica gorjela od 0 do 24 sata jer ono što ga je zanimalo, nije puštao, ma koliko god taj proces trajao. Ipak, nakon nekog vremena uspio je pokrenuti posao, no pećnica u stanu više nije bila dovoljna.

- Znao sam da mora postojati način kako da taj začin ostane zalijepljen za sjemenku i došao sam do toga - ne samo da ostane zalijepljen nego je praktički i nevidljiv. To je jedan inovativan proces pečenja. Kako sam radio u bolnici, napravio sam hrpu uzoraka i dijelio ih ljudima po bolnici da vidim kako bi to 'išlo'. Od tog trenutka krenulo je kao zaraza. Praktički nisam spavao koliko sam morao peči sjemenke u stanu za ljude kojima se to svidjelo. Naposljetku, odlučio sam se za korak više te smo ekipa i ja osnovali d.o.o. te iznajmili profesionalnu kuhinju u kojoj smo pekli sjemenke. Nakon dvije godine, to nam je postalo premalo jer smo mi rasli. Stoga smo se odlučili na jedan veliki korak, dignuli veliki kredit i sada ga trebamo vratiti. - govori nam u šali Domagoj.

Ono što njegove sjemenke čini posebnima, osim što su pečene na vrućem zraku, upravo je svjetski jedinstven stroj kojeg su osmislili sami, a napravljen je da služi baš njihovu načinu pečenja.

- Takav stroj na svijetu uopće ne postoji - jedinstven je. Postoji više koraka pečenja sjemenki, što smo prije radili ručno. Sada taj stroj sve radi 'na gumb'. Maksimalno smo, noćima, pekli sjemenke u Zagrebu, a s ovakva dva stroja, u jednoj smjeni imamo kapacitet od 20 tona mjesečno, no još nismo došli do toga. Nadamo se da hoćemo. Svi strojevi su napravljeni u Harkivu u Ukrajini koji je upravo bombardiran. Jako smo se sprijateljili s njima i oni su molili da nam ne rade te strojeve. Sjećam se kako su nam govorili da to neće funkcionirati, no ostali smo ustrajni u tome i napravili su nam stroj koji funkcionira. - otkriva nam.

Naziv njihovih proizvoda - suho pečenih sjemenki suncokreta, soje, buče - je „Pepitas", što na španjolskom znači 'male sjemenke' te je i naziv u skladu s onime što proizvode. Ipak, iako se sve čini bajnim, postoji i problem.

- Imamo veliki problem sa sirovinom jer ne možemo naći dovoljno proizvođača ovdje. Ima ih vani, no to nam nije cilj. U cilju nam je da budemo hrvatski proizvod koja prerađuje isključivo hrvatsku sirovinu i da to što je kvalitetno izvozimo strancima, a ne da od njih uvozimo. Smatram da će i ovaj naš kraj moći puno ljepše i jače zaživjeti. - zaključio je 31-godišnji poduzetnik.