287
Prikaza
0
Komentara
VALPOVO - U utorak, 21. studenog, u Gradskoj knjižnici otvorena je interaktivna izložba „Igra kao skulptura”, nastala prema diplomskom radu Tina Andonovskog, likovnog pedagoga i kipara. Izložba je niz primijenjenih skulptura osmišljenih kao kreativno-didaktičke igre, formirane od plošno-istanjenih oblika, različitih materijala i boja koje slaganjem potiču maštu i aktivno učenje.
Ovaj diplomirani umjetnik s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, završio je smjer likovne pedagogije, modula kiparstvo. U studenom 2022. godine, Andonovski je pokrenuo projekt Mala Galerija u Rijeci gdje trenutno organizira i žirira umjetničke izložbe, a djeluje na području slikarstva, ilustracije i kiparstva.
„Prilikom odabira teme diplomskog rada, vratio sam se svojim korijenima - igri. Prvo sam pokušavao slagati Lego kocke pa Spužva Bob žetone, ideja se vrlo brzo razvila. Drveni dijelovi za sastavljanje skulptura, nastali su posve intuitivno, pa su tako neki oblih, a neki oštrih oblika. Uložio sam godinu dana intenzivnog rada u ovu izložbu. Na kraju sam napisao projekt i dobio subvenciju Studentskog kulturnog centra Sveučilišta u Rijeci, neizmjerno sam zahvalan svima koji su mi pružili podršku.” - ističe Andonovski. Uspješan rad dobio je čak tri petice i pohvale profesora što zaista nije često, a mnogi su ga već pitali: „Gdje se može kupiti?”.
Platon je u svoje vrijeme rekao da je život jedna kultna igra i doista, putem istraživanja i oblikovanja shvaćamo svijet oko sebe. Analizirajući pedagoške učinke igranja, Andonovski je otkrio da se svaka osoba igra na individualan način. Svaka tako ima afinitete i predispozicije koje mogu pomoći pri slaganju skulptura, stvarajući odraz te osobe kroz kreativnost i maštu.
„Mnogi su mi rekli da igra, posebice oblikovanje rukama, djeluje opuštajuće. Primijetio sam i da pomaže s napadajima panike jer skreće pozornost na dodire predmeta i raznih materijala. Kroz projekt sam htio približiti umjetnost svima jer je baš ta umjetnička razigranost nešto što smo svi osjetili kao djeca. Tada nije bilo straha od pogreške, kretali smo se i učili u prostoru bez ikakvog osuđivanja. To je pravi umjetnički proces, kada postoji sloboda izražavanja.” - otkriva Andonovski.
Poput djeteta, Tinu je najveća motivacija u životu upravo znatiželja. Ipak, kaže, maleni broj ljudi nakon Akademije zna kojim će putem krenuti. Težak je odabir i zbog same vrste posla, nedovoljno financiranog od strane države.
„Mislim da bi formalno obrazovanje trebalo biti bolje organizirano kako bi umjetnici znali u kojem smjeru krenuti i koje sve opcije imaju. Teško je živjeti od umjetnosti, najčešće je ono neka dodatna zanimacija uz redovan posao. Nekolicina projekata je zaista dobro financirana, ali većinom na razini Europske unije ili ako su u centru žarišta - Zagrebu. Mali poduzetnici nemaju toliko prilika, biti umjetnik u Hrvatskoj znači ploviti morem bez karte.” - naglašava.
Iako je svjestan izazova, Andonovski je siguran da je umjetnost njegov poziv. Kao profesor likovne umjetnosti, priznaje voli predavati djeci, no želja mu je educirati na kreativnoj razini i stvarati umjetnička djela.