"Onaj tko želi ući u umjetnost doista mora biti darovit. Ako nema dar bolje da nije tu jer će biti ismijan. Umjetnost se ne može naučiti, ona se mora osjećati" ustvrdio je profesor, dodavši kako je "voditi mlade ljude uzajamna sreća, i svakom profesoru ponos ako student uspije".
SLAVONSKI BROD - Gradu za rođendan, u oba likovna salona Becić, pa i na korzu, postavljena je zanimljiva izložba "Simfonija željeznog bata", renomiranog hrvatskog kipara Mladena Mikulina.
Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je kiparstvo u klasi Branka Ružića, rođenog Brođanina, a njegov rad „Čovjek s kotačem" nalazi se u stalnom postavu Galerije „Ružić",dok se brodskoj likovnoj publici do sada predstavio prije dvije godine u istom likovnom salonu s dva rada na kolektivnoj izložbi pod imenom „Ružić i njegovi učenici".
Kipar kaže kako se osjeća počašćenim jer je pozvan na rođendan Grada u kojemu je posebno cijenio Ružića, Tadijanovića, Becića, I.B.Mažuranić...i koji mu nikako nije stran jer je još kao školarac šetao gradom 1972.godine u danima posvećenim velikoj književnici. "Tada nisam mogao ni sanjati da ću jednog dana izlagati u Brodu. A onda je počela suradnja s Ružićem koji je bio veliki hrvatski kipar i pedagog, bio mi je profesor i diplomirao sam u njegovoj klasi".
Sklonost čeličnom limu kao materijalu iz kojeg već preko tri desetljeća stvara metalne skulpture , medijska su konstanta koju je prihvatio još kao srednjoškolac. "Oporost koja izvire iz materijala a on u sebi nosi inherentnu tromost mase, a time težinu i ogroman otpor koji slijedi pri njegovoj obradi "krojenje i šivanje" i spajanje oblikovanih ploha zakovicama-spori je i vrlo bučan postupak koji ne trpi drhtavu ruku To je fizički i mentalni napor dostojan samo onih odvažnih kojima je umijeće artikuliranja oblika sve samo ne ležerno poimanje kiparskog zanata" riječi su autora predgovora pratećeg kataloga Branimira Pešuta.
U Brodu je Mikulin predstavio presjek svojih djela, tema i izvedbi rađenih u željezu, bronci, kamenu. "Željezni lim je težak materijal, hladan, pruža otpor ne želi biti ono što si je autor zamislio ako stvarno nije jači od njega" veli autor koji si je od početka zadao velike kriterije. Njegovo djelo, kamena bista poznatog glazbenika Jima Morrisona, koja je uz dopuštenje konzervatora, bila postavljena u pariškom groblju Pere Lachaise, kaže da tada, kao mlad umjetnik nije toga ni bio svjestan. "Obratio sam im se i nakon desetak pisama, dobio poziv, bila mi je to čast pred upis na akademiju. Iako mi je kasnije to bio jedan balast ..."
Uz svojstvenu temporalnost koja skulpturi daje patinu, brojni Mikulinovi protagonisti poput kipa Krleže, Dalia, Balerine, ili Žena, Paun, On, Ptica...dobili su smeđi, ruzinavi ton. "Hrđa je sastavni dio željeza,kaže autor sklon portretima koliko god to bilo zahtjevno.
No ne može izdvojiti niti jedan rad kao najdraži jer svaki je kaže popraćen svojim osjećajem a promatrač će sebi odabrati ono djelo koji mu se najviše usjeklo.
Danas, kao nekada Ružić, Mikulin obrazuje mlade umjetnike na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. To je, priznaje, jako odgovoran posao. "Onaj tko želi ući u umjetnost doista mora biti darovit .Ako nema dar bolje da nije tu jer će biti ismijan. Umjetnost se ne može naučiti, ona se mora osjećati" ustvrdio je profesor, dodavši kako je "voditi mlade ljude uzajamna sreća , i svakom profesoru ponos ako student uspije".
Dobitnik je natječaja za spomenik Grgi Martiću koji je izveden u bronci i postavljen u istoimenoj zagrebačkoj ulici, a u zagrebačkom parku Maksimir izradio je brončani kip "Hrvatskog sokola”. Mikulin je, po posebnim narudžbama, autor još desetak javnih spomenika (Herman Dalmatin, Juraj Habdelić, Bartol Kašić, Slavko Ježić, Alojzije Stepinac …). Dobitnik je više nagrada i priznanja, među kojima je nagrada za kiparstvo na „Salonu mladih" 1987., nagrada na Trećem triennalu hrvatskog kiparstva i posebna nagrada Zagrebačkog salona 1990.
Na rodnoj kući Dragutina Tadijanovića u Rastušju 2015. postavljena je spomen ploča s portretom našega akademika, također rad Mladena Mikulina." Tadijanović je redovito dolazio gledati dok sam ranije radio njegovo poprsje za jednu školu i nisam mogao završiti dok on nije dao dozvolu" prisjeća se kipar, čija je zanimljiva izložba za posjetitelje otvorena do 15. kolovoza.
