SLAVONSKI BROD - „Ako nekome u selu kažeš Jale, svi znaju da sam to ja. Ako kažeš Tomislav, onda baš i ne“ - kazao je Tomislav Katavić iz Donje Motičine kod Našica. Kao što je u rodnom selu više prepoznatljiv po nadimku nego pravom imenu, tako je i rad ovoga po struci zidara, izvan sela, poznatiji po onome što su njegove ruke načinile - od drva.

Sinoć je u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod ovaj umjetnik amater izložio dio svoga opusa na temu raspela i Križnog puta.

- Ovim se bavim trideset pet godina, ali nisam bio započeo s križevima, nego s korpama, koje sam pleo. Potom sam se zaposlio u Hrvatskim šumama i tako „otkrio“ drvo kao materijal, odnosno njegove različite vrste. Sam njegov oblik prekrasan je, ali ga treba prepoznati. Nije to samo uzeti nešto i odnijeti kući - prisjetio se davnog vremena, ranih 80-ih, kada se u njemu rasplamsala umjetnička iskra. 

Raspela nisu u drvorezbarstvu nikakva nova stvar, ali će promatrač, čak i ako nije stručnjak, u gomili tih rukotvorina lako prepoznati Jaletove. Za razliku od ravnih linija i geometrijske pravilnosti klasičnog križa, Jaletova su raspela rustična, gruba, nepravilna i kvrgava, baš kakvo je drvo u prirodi, dok živi.

-  To je raspelo već „zadano“, na meni je jedino da ga prepoznam i izdvojim. Koliko sam u tome uspio, neka procijene gledatelji. Naravno da sam drvo i djelao, moraš neke dijelove skinuti da bi nešto drugo „pokazao“, ali je njegov izvorni oblik zadržan. U tome se obliku krije njegov život, ono što to drvo jest, a to se ne prekida kad ga odsiječete. Ono i dalje živi, sa mnom, s Vama, eto i sada u Slavonskom Brodu - objasnio je svoj specifični izričaj, koji je, kako je i sam primijetio, blizak naivnoj umjetnosti.  

Sukladno tome, nema ni realistički oblikovana Kristova tijela, s uvijek istom, ikoničnom grimasom odsudnog trenutka agonije, već je na svakom raspelu to neko drugačije lice, jednom prijeteće i uplašeno, drugi put blago, smireno, potom zamišljeno... upravo onakvo kakav je i čovjek dok, kako kažu kršćani, nosi svoj križ, tj. prolazi kroz život.

- Vjernik sam i nastojim živjeti jednostavan život po tim pravilima. To je moja inspiracija, koju sam nastojao prenijeti. Pritom je svako raspelo jedinstveno, ne samo po izvedbi nego i po vrsti drva. Ima tu drijenka, masline, javora, lipe...

Osim raspeća posjetitelji su mogli vidjeti još neke biblijske motive vezane uz posljednje dane Kristova života na zemlji te još jedan stil. Primjerice, postaje Križnog puta Katavić je uprizorio na dijelovima tkalačkog stana.

- To su preslice. U Slavoniji nemamo takvu tehniku duboreza, to je dalmatinski stil. Moja pokojna punica bila je s mora pa sam ja takve primjerke vidio kod nje. To mi se jako svidjelo pa sam se odlučio izraziti i na taj način - objasnio je Tomislav Katavić.

Izložba pod nazivom „Život drveta“ nije slučajno održana baš u ovo vrijeme.

- Svakako smo htjeli da to bude u Korizmi. Tomislav Katavić dolazi iz kraja koji je okrenut šumi pa je i to, na neki način, u njemu probudilo poziv, ljubav, i htijenje da srcem, okom i rukom komadu drva, grane ili panja udahne život - kazala je Ružica Bobovečki, ravnateljic a Gradske knjižnice.

Pasionsko-umjetničkom ugođaju izložbe doprinijeli su i Marinko Markota recitiranjem poezije te zbor kapele sv. Ane Šestinac i Markan Kormanjoš prigodnim napjevima.