SLOBODNICA - Otkako su se oženili 1986. godine Liza i Josip Lasić iz Slobodnice kod Slavonskog Broda bave se poljoprivredom. Počeli su, kažu, skromno obradom sedam hektara vlastite zemlje i nešto u zakupu. Josip je u to vrijeme počeo pružati i usluge mehanizacijom drugima poljoprivrednicima, piše Agroklub.

Benjamin (15), koji je zaljubljen u poljoprivredu, ove  je godine na obiteljskom gospodarstvu poorao 50 hektara zemlje. Roditeljima će biti drago ako ih sin naslijedi na gospodarstvu, ali kažu nek aprvo završi školu.

Poljoprivredni obrt Lasić registrirali su 2002. godine. U međuvremenu uspjeli su kupiti 13 hektara državne zemlje čime su vlastite površine povećali na 20 hektara, a obrađuju još 80 hektara državne zemlje koji su dobili u privremeni zakup do pet godina.

Natječaj za zemlju

- To je zemlja koju obrađujemo već dulje vrijeme, cijene zakupa po hektaru se kreću od 300 do 800 kuna po hektaru. To su table u blizini Industrijske zone Slobodnica i uglavnom treće i četvrte klase. Iako dio tih površina strada od poplava za vrijeme obilnijih kiša, zainteresirani smo za zemlju i pripremamo se javiti na natječaj za zakup na razdoblje od 50 godina. Jedino tako naše gospodarstvo može opstati - kažu Liza i Josip.

Budući da su, kako kažu, do sada na vrijeme podmiravali i sve financijske obveze prema općini i državi, bave se ratarstvom i svinjogojstvom, nadaju se da će imati potrebne bodove da dobiju tu zemlju na natječaju.

Lošiji prinosi i niske otkupne cijene

Ovom proizvodnom godinom Lasići i nisu zadovoljni jer će, kažu, u ratarstvu poslovati s manjim gubitkom zbog lošijih prinosa, ali i niskih cijena ratarskih kultura. Na 50 hektara ostvarili su prosječan prihod od šest tona kukuruza, pšenica im je na 23 hektara dala oko 5,5 tona po hektaru, stočni ječam na 15 hektara oko četiri tone, dok su im poplava i suša gotovo uništili svu soju na sedam hektara.

No, Lasići ne posustaju. Ove jeseni posijali su uljanu repicu na 25 hektara i zadovoljni su odličnim sklopom i razvojem tog usjeva. Pod pšenicom imaju 23 hektara, nešto su zasijali i ozimog stočnog ječma, a poorali su i sve površine predviđene za proljetnu sjetvu. Na pitanje kako u ovim uvjetima besparice, kada proizvodnja ratarskih kultura nije dala očekivane rezultate, financiraju jesensku sjetvu Josip odgovara:

- Već osam godina uspješno surađujemo sa tvrtkom Agronom d.o.o. iz Požege s kojom ugovaramo proizvodnju. Ona nam kreditira sjetvu kroz isporuku reprodukcijskog materijala, a mi joj isporučujemo sve proizvedeno - kaže Josip, izrazivši zadovoljstvo suradnjom.

Podbačaj u ratarstvu ublažava prihod od svinjogojstva

I dok se u ratarstvu ove godine ne mogu pohvaliti nekim rezultatima, svinjogojstvo Lasićima pomaže da lakše prebrode prilično tešku i nepovoljnu godinu. "Imamo deset krmača i od njih godišnje možemo dobiti blizu 200 svinja. Dio muških prasaca tovimo godinu, godinu i pol dana da dobijemo zrelije svinje od 180 do 250 kilograma.

Prodajemo i odojke, evo i sada smo za božićne blagdane imali pečenice odlične kvalitete pa su naši kupci bili vrlo zadovoljni", kaže vrijedna Liza koja u gospodarstvu najviše brine o svinjogojstvu. Iako su ove godine cijene tovljenika bile oko 12 kuna, dvije kune niže nego lani, a odojaka 16 kuna, svinjogojstvo im je pripomoglo da financijski lakše dišu. potkraj godine

- Ne možemo se ni u svinjogojstvu nešto posebno pohvaliti, a uspijemo se pokriti, kupiti hranu koja nam je potrebna, platiti račune i školovati djecu. Pokrijemo se ponajviše zato što u ratarstvu proizvedemo dosta vlastite hrane za stoku koja nam je jeftinija, ne moramo kupovati puno skupe hrane i na taj način, uz puno posla i truda, uspijemo nešto zaraditi - kaže Liza.

Sin Benjamin želi ostati na poljoprivrednom gospodarstvu

Zanimljivo je i vrijedno istaknuti da je njihov petnaestogodišnji sin Benjamin, učenik Industrijsko-obrtničke škole u Slavonskom Brodu, budući vodoinstalater, zaljubljen u poljoprivredu i puno pomaže roditeljima na gospodarstvu.

- On je jako zainteresiran za rad sa strojevima, na zemlji, a pomaže i u svinjcu - hvali ga mama Liza. U to smo se i osobno uvjerili kada smo došli kod Lasića, Benjamin je upravo čistio svinjce, prije odlaska u školu. - Najviše volim raditi sa traktorom na polju, a nije mi ništa teško - kaže ovaj mladić prilično škrt na riječima dodajući da će ostati na gospodarstvu i baviti se poljoprivredom.

Pohvalio ga je i otac Josip. Kaže ove jeseni Benjamin je poorao 50 hektara zemlje za sjetvu ozimih kultura. Supružnici Lasić kažu da nikada nisu bili zaposleni u nekoj tvrtki, da isključivo žive od poljoprivrede i da će im biti drago ako ih sin naslijedi na gospodarstvu.

Nadaju se boljim vremenima za poljoprivredu

- Neka najprije završi srednju školu, pa neka se onda potpuno posveti poljoprivredi. Imamo solidan strojni park; tri traktora, kompletne linije za sjetvu, berač za kukuruz i druge priključne strojeve. Želja nam je još kupiti kombajn, kada se stvore uvjeti za to. No, sada nam je najbitnije da na natječaju koji će raspisati Agencija za zemljište dobijemo površine koje trenutačno obrađujemo na dugogodišnji zakup. To bi značilo sigurnost za opstanaka našeg poljoprivrednog gospodarstva, ali i zaposlenje sinu. Starija kći Josipa i sin Valentin su se poženili i stekli svoje obitelji, a mlađa Valentina je odlična učenica Ekonomsko-birotehničke škole. Zadovoljni smo što u baveći se poljoprivredom uspijevamo školovati i djecu i izvodimo ih na put - kažu supružnici Lasić.

Svjesni su da je situacija u poljoprivredi teška, to godinama osjete na vlastitoj koži, porećui se sa mnogobrojnim problemima i nedaćama, ali ne očajavaju. Nadaju se da će se stanje u državi popraviti, da će se domaći poljoprivredni proizvodi više cijeniti, da će se više cijeniti i rad poljoprivrednika i da će se od te proizvodnje moći živjeti.