SLAVONSKI BROD - Iako se moj otac bavio pčelarenjem ja sam u tome samostalno posljednjih dvadesetak godina te danas posjedujem oko 50 društava koje mi prosječno godišnje daju 20 do 30 kilograma meda po društvu. No, ove godine, barem za sada, ta je količina čak četiri puta manja - priča nam pčelar Ivan Živić koji svoje pčele, zajedno sa zetom koji ima oko 20 društva, drži na stacionaru u Sredancima.

Kaže Ivan da ovakvu godinu, kada su u pitanju nepovoljni vremenski uvjeti, ne pamti. - Godine 2014. kada su bile one velike poplave isto je bila loša situacija, ali ni približno ovome kako je danas. Kažem, pčelarim već 20 godina i ne pamtim da mi 1. svibnja košnice nisu bile pune meda. To ne pamtim - kaže Ivan, koji upravo prvih dana svibnja vrca med iz košnice. Učinio je to i ove godine, no tek četvrtina količine meda ranijih godina, jasan je pokazatelj koliko je vrijeme ostavilo svoga traga u košnicama. Mada, početak godine, barem za ovog pčelara, i nije davao naznake da će sve krenuti ovako kako je.

Sva društva su prezimila. Sunčani dani krajem ožujka i početkom travnja dali su izvrstan unos proljetnica: maslačka, mrtve koprive, voća, a onda je došla sredina travnja. Nastupili su hladni i kišoviti dani s puno promjenljivog vremena i pčele su sve to što su do tada unijele i potrošile. - Slijedio je bagrem i krenulo je dobro, a onda su opet nastupile kiše i promjenljivo vrijeme zbog čega sam neka društva morao prehranjivati a neka čak nisu niti izlazila van. To je dovelo do toga da mi se dosta pčela izrojilo, a ta društva koja su se izrojila su dosta oslabila te više nisu proizvodna - priča Ivan, dodajući kako je zapravo već sada vrlo upitno što će dati bagrem. Krenula je i amorfa no usporedo s njom nastavilo se loše i promjenljivo vrijeme. Pitanje je što će biti i s tim iako pčele trenutno unose prikupljeno u košnice.

To da su ovogodišnje iznimno loše vremenske prilike ostavila traga na količinama meda u košnicama, slaže se i Stjepan Aračić, dopredsjednik Upravnog odbora Pčelarske udruge Zrinski i član Upravnog odbora Hrvatskog pčelarskog saveza.

- Učestala kiša i niže temperature pogodovale su tome da je bagrem podbacio, baš kao što su i kulture prije njega: repica, i voće, dale daleko manje prinose od očekivanih. Trenutno je situacija takva da smo vrlo blizu toga da pčele već troše rezervu zaliha tako da za one koje su slabije već sada je potrebna prihrana u vidu sirupa ili pogače kako bi se održale i pripremile za nastavak sezone - kaže Aščić, dodajući kako smo trenutno u pola pčelarske sezone obzirom da ostaje amorfa, kesten, a onda i suncokret kao tri dosta važne paše. Ukoliko bi se vrijeme u radzoblju tih paša stabiliziralo godina bi se, mišljenja je Aračić, mogla izvući.

Nažalost, sudeći po sadašnjim prognozama, koje i za idući tjedan najavljuju promjenljivo vrijeme sa - za ovo doba godine - niskim temperaturama - i dosta kišnih razdoblja, prostora za veliki optimizam baš i nema.

- S obzirom na vremenske prognoze, barem ove kratkoročne, mi smo sada u nedoumici što činiti. Nevjerojatno je da se ide s prihranjivanjem u ovo doba kada su bagrem i amfora i kada bi unosi svaki dan trebali biti po dva tri kilograma - priča Ivan, naglašavjući kako je on sam neka društva već prihranjivao.

No osim vremena, pčelare prati i nerazumijevanje onih koji su oko njih a o čijem odgovornom ponašanju dodatno ovisi opstanak njihovih društava. Svjesni su, kažu naši sugovornici, kako ozbiljnog bavljenja poljoprivredom nema bez uporabe određenih sredstava. No, pri tome, ističu, oni koji ih upotrebljavaju čine to nerijetko nekontrolirano. - Ratari, voćari, povrtlari koriste pesticide, herbicide i insekticide i to je dio moderne suvremene poljoprivrede, no apeliram na njih da to koriste sukladno uputama i to u jako rano jutro ili kasnu večer kada pčela nema - apelira Živić, ističući još jedan problem s kojim se susreću ovih dana, a koji je lako rješiv samo da je malo razumijevanja.

Radi se o tome da im se, u ionako vremenski lošoj godini, kose kanali s čime odlaze i biljke s kojih pčele skupljaju pelud. - Samo malo razumijevanja i da pričekaju nekih desetak dana s košnjom pčelarima puno znači, a njima ništa ne oduzima - apelira ovaj pčelar iz Sredanaca, koji je samo jedan od ukupno gotovo 450 pčelara koji na području Brodsko-posavske županije, u tri udruge - slavnoskobrodskoj, sibinjskoj i novogradiškoj - imaju ukupno od 12 do 14 tisuća košnica.

Neki od njih, na novogradiškom području, još iz prošle godine, kažu muku muče s bolestima i pomorom pčela.

- Tražili smo informaciju od predsjednika sve tri udruge pčelara s područja Brodsko-posavske županije i prema dobivenim informacijama nešto gubitaka, lokalno, ima. Ukupno gledano ti gubitci i nisu preveliki, no pojedinačno neki su pčelari imali znatne gubitke. Bitno je sada zapravo analizirati razloge koji su doveli do tih gubitaka. Postoje naime indicije da špricanje repice kod stacioniranih pčelara daje gubitak do 30 posto pčela radilica, a u tom slučaju jasno je da sa onda to poslije osjeti na prinosu meda, ali i kondiciji pčelinje zajednice. Nažalost taj problem pčelara i onih koji koriste sredstva za špricanje za sada nije riješen, a bez puno više komunikacije, edukacije, razumijevanja, suradnje, teško će pčelar održati zajednicu na životu ili u nekoj kondiciji u kojoj bi bila dovoljno jaka da donese med u pčelinju zajednicu - pojašnjava Aračić, dodajući kako se elementarna nepogoda pokušala ne jedanput proglasiti. - Nažalost, mislim da u zakonu toga za pčele nema tako da nama, kada su u pitanju bolesti, jedino ostaje da to uredno pratimo, na vrijeme uzimamo uzorke i šaljemo u ovlaštene centre koji će utvrditi o čemu se radi - poručio je Aračić, zaključujući da - kada su u pitanju pčele - svi moramo raditi na svojoj edukaciji, a posebice oni koji se nalaze u uskom, međusobno povezanom lancu koji bi morao funkcionirati.

Jer, kao što reče Aračić, i ratar i poljoprivrednik bi morao biti svjestan važnosti razmišljanja da svojim postupcima doprinosi tome hoće li i njima i pčelarima u konačnici biti zajedno bolje ili će, nažalost, zajedno tonuti u neizvjesnost. I dok ratari špricaju, kosci kose, pčelari apeliraju,... - one zuje. Prilagođavaju se, vrijedno rade i trude se dati maksimum u okolnostima koje im čovjek, koji je krivac i za klimatske promjene, svojim (ne)djelovanjem pruža. I ne kažnjavaju ga, nego mu vraćaju zdravljem utkanim u med koji proizvode. Kada bi samo malo zastali, osluhnuli, pogledali ih, proučili, od njih bi puno toga mogli naučiti. Kada bismo željeli. A trebali bismo. Jer, Albert Einstein svojedobno je izjavio: "Nestanu li pčele sa Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaju još oko četiri godine života." Bez pčela, nema oprašivanja, ne bi bilo plodova, hrane pa ni ljudi. Radeći protiv i na štetu njih, radimo protiv sebe.