DONJA VAROŠ - Za ovu reportažu "krivac" je prijatelj Ivan Rešković iz Gorica, jedan od pionira ekološkog voćarstva na novogradiškom području. Dok smo obilazili njegov veliki voćnjak, koji je pretrpio veliku štetu od mraza i tuče, spomenuo mi je da je u gostima kod zajedničkih prijatelja susreo mlade ambiciozne poljoprivrednike Katarinu i Damira Pavišića i da se posebno oduševio s koliko su ljubavi ta mlada žena i njezin suprug pričali o poljoprivredi, ljubavi prema stoci, povrtlarstvu o životu na selu, piše Agroklub.

Lijepo je kada djecu učiš na prirodno, na doticaj sa prirodom, na ekologiju i zaštitu prirode, lijepo je kada djeca znaju da rajčica i paprika ne rastu u trgovini već u vrtu. 

Doznao sam da ti mladi ljudi žive u Donjem Varošu, pograničnom selu uz rijeku Savu na području općine Stara Gradiška i dogovorio posjet i obilazak njihova gospodarstva. Zatekao sam ih s Damirovim roditeljima Vesnom i Slavkom i šogoricom Ivankom u dvorištu za stolom, u hladovini povelike krošnje gdje su opušteno, u kratkom predahu od poslova, ispijali poslijepodnevnu kavu.

Nakon povratka iz četverogodišnjeg progonstva Damir je u poslijeratnom razdoblju najprije radio kao čuvar na ribnjaku, a potom na jednoj pilani, ali nije se time zadovoljio. Želio je biti sam svoj gazda i unatoč svim rizicima i nesigrnosti, počeo se baviti poljoprivredom za koju baš i nije imao uvjete: nedostajali su zemlja, strojevi, gospodarski objekti.

Ispočetka je proizvodnja mlijeka bila isplativa

"Ipak, odlučio sam ostati kod kuće i baviti se stočarstvom. Sa novcem županijskog kredita koji je bio prilično povoljan kupio sam pet junica i tako 2003. godine krenuo u stočarsku proizvodnju. Uskoro sam se i oženio sa Katarinom i dobio vrijednu partnericu u poslu. Polako smo proširivali stado mlječnih krava, postupno nabavljali mehanizaciju, gradili štale. Ispočetka je to išlo dobro, jer je tada cijena mlijeka bila viša od četiri kune", kaže Damir.

Imao je tada Damir i većih ambicija, nagovarali su ga na gradnju velike suvremene štale višemilijunske vrijednosti u sklopu tadašnjeg operativnog programa razvoja gospodarstva, ali budući da tada nije imao dovoljno zemlje, zbog nedostatka uvjeta nije se mogao upustiti u taj vrlo rizičan posao. Sada mu je drago što se tako dogodilo, jer bi, kako kaže, zbog otplate velikih rata kredita i mizernu cijenu mlijeka koja je u međuvremenu pala ispod dvije kune po litri, njegova obitelj, poput mnogih drugih, došla u vrlo nepovoljan i nezavidan položaj.

U međuvremenu su Pavišići okrupnili gospodarstvo.

"Kupili smo 20 hektara državne zemlje, od toga je pola bilo zaraslo u šikare koje smo iskrčili i te površine uredili za ratarsku proizvodnju. Sijemo kukuruz, tritikale, ječam, zob, uglavnom za ishranu stoke, a nešto soje i pšenice prodajemo kao tržne viškove."

Počeli proizvoditi i povrće

Damir je pomalo škrt na riječima, više voli raditi oko strojeva i u polju, pa me u nastavku priče upućuje na glasnogovornicu svog OPG-a, kako u šali kaže za svoju vrijednu suprugu Katarinu. A ona kaže da se ne kaje što se udala za poljoprivrednika, što živi na selu.

"Ja sam kao dijete počela odrastati na selu kod Dervente u Bosni. Za vrijeme rata došli smo u Hrvatsku i onda sam jedno vrijeme živjela u stanu, ali od malena sam voljela životinje, nikada mi nije bilo teško raditi i brinuti o njima", priča Katarina dok obilazimo sada njihovo lijepo gospodarstvo.

"Ja više volim reći da je to moja mala farma, jer imamo dosta životinja: od gica, krava, ovaca, tako da uživamo u tome."

U blizini kuće imaju ograđeni pašnjak površine pet jutara. Tu zemlju kupili su od općine Stara Gradiška. Ondje sada preko dana obitavaju krave i junice, a između pašnjaka i obiteljske kuće počeli su širiti površine pod povrćem.

"Željela sam mali plastenik, da probam sama uzgajati povrće. No, ipak smo nabavili malo veći plastenik. Počeli smo uzgajati povrće za sebe, a sada na otvorenom posadili smo oko 4.000 presadnica paprike koja odlično napreduje, već ju prodajemo u selu, a krenuli smo i na okučansku tržnicu. Od prodaje rasada povrća koji smo uzgojili ovog proljeća otplatili smo plastenik i čini mi se da bi povrće moglo biti isplativo, pa ćemo sljedećih godina povećati površine pod njim", zadovoljna je Katarina novom proizvodnjom.

Kaže da se od govedarstva, koje im je bilo glavna proizvodnja, sve teže preživljava zbog vrlo niske cijene mlijeka pa su zbog toga smanjili broj muznih krava sa 22 na 12 i da se zbog toga moraju orijentirati i na druge, nadaju se, isplativije proizvodnje.

"Planiramo se ozbiljnije posvetiti i svinjogojstvu. Trenutačno imamo pet krmača i nešto odojaka, a budući da imamo pogodnu zemlju, vjerojatno ćemo uskoro ići i na uzgoj crne slavonske svinje."

Katarina i Damir žive u zajedničkom kućanstvu sa njegovim roditeljima koji također pomažu.

"Svi smo zajedno, jedni smo u štali ili na polju, netko čuva djecu, netko priprem ručak, tako da se uvijek dogovaramo i organiziramo tko će što raditi. Kako odrastaju i kći Tena (9) i sin Ivan (12) pomažu nam u nekim poslovima. Puno nam znači i velika pomoć jetrve Ivanke, supruge Damirova brata Marija, koji žive u susjedstvu. Pomaže u vrtu, oko janjaca, u štali oko krava. Uvijek se možemo pouzdati u nju i jako dobro se slažemo", otkriva nam Katarina neke male tajne uspjeha njihova obiteljskog gospodarstva.

Imaju lijepo djetinstvo na selu

Pavišići su jedna od rijetkih obitelji u Donjem Varošu koja se ozbiljnije posvetila poljoprivredi, nažalost i to posavsko stari. "Kada smo se Damir i ja oženili, željeli smo da naša djeca odrastaju na selu, da imaju lijepo djetinjstvo, da imaju puno životinja, bez obzira hoće li oni kasnije ostati kod kuće ili otići trbuhom za kruhom. Ali da imaju djetinjstvo na koje će se uvijek sjećati i kojemu će se vraćati, da imaju svoje korijene, objašnjava Katarina.

Lijepo je, kaže, kada djecu učiš na prirodno, na doticaj sa prirodom, na ekologiju i zaštitu prirode, lijepo je kada djeca znaju da rajčica i paprika ne rastu u trgovini već u vrtu.

"Oni s nama pomalo kopaju, pomažu i u drugim poslovima, lijepo nam je. Život na selu nije lagan, problema je u poljoprivredi mnogo, nekada je teže, nekad lakše, ali uvije uživaš kada vidiš plodove svoga rada", zadovoljna je Katarina što djeca uz njih uče o stvarnom životu na slu i pomalo stječu radne navike. Ali i žalosna je što ljudi odlaze iz tog dijela Posavine, kao i mnogih drugih dijelova Slavonije "trbuhom za kruhom" i potrazi za boljim i lakšim životom.

Uzorna žena i odličan orač-natjecatelj

Uz sve poslove na gospodarstvu ova vrijedna žena ima vremena i za hobije. Nedavno je u završila radionicu zlatoveza koja je organizirana u selu. Tim ručnim radovima više će se baviti zimi. Piše i pjesme - domoljubne i ljubavne - ali, kaže, za sada samo za svoju dušu. Sudjelovala je i na izboru za najuzorniju seosku ženu Brodsko-posavske županije. Damir kao odličan orač postiže dobre rezultate na natjecanjima orača. I sada se priprema za natjecanje koje će se krajem ovog mjeseca održati u Bodovaljcima. Imaju, kažu i vremena za opuštanje, rado ga provode u prirodi sa djecom, često na lijepo uređenom obiteljskom ribnjaku.

"Kada se osvrnemo na razdoblje od 2013. kada smo krenuli skoro iz ni iz čega, zadovoljni smo onim što smo do sada postigli, ipak stvorili jedno gospodarstvo od kojeg živimo. Ove godine proširili smo strojni park, kupili smo i kombajn, tako da smo dobro opremljeni za ratarsku proizvodnju", kaže Damir, nadajući se da će se proširiti i opstati, ali i dalje uz puno rada, truda i dobrog gospodarenja.