Premda „strši" u samom centru grada, rješenje za nekadašnju Robnu kuću „Vesna" i dalje se ne nazire. Dok se ne riješe pravni sporovi, bit će prepuštena propadanju. U međuvremenu su ponuđeni neki prijedlozi za oživljavanje toga objekta, koji leže na jednoj od najatraktivnijih lokacija u gradu. Sva ta rješenje zasad su samo teorijska, ali u svakom slučaju zanimljiva.
SLAVONSKI BROD - Mnogi će se složiti da neslavno prvo mjesto na popisu arhitektonskih „aveti“, koje ovaj grad „progone“ već nekoliko desetljeća, jest zdanje bivše Robne kuće „Vesna“. Ako ni zbog čeg drugog, „najbolniju točku“ slavonskobrodskog urbanizma predstavlja jer je smještena u srcu grada, zbog čega ne može umaknuti pogledima, ni građana Slavonskog Broda ni gosti. Nije to dakako jedini razlog.
Ipak, i uz najbolju volju Grada da taj gorući problem riješi, za to do danas nisu stvoreni preduvjeti, a to su, prije svega, uredni imovinsko-pravni odnosi. Podsjetimo, kao i, primjerice, u slučaju starog Autobusnog kolodvora, i ovdje se radi o podjeli vlasništva između više subjekata, konkretno dvaju.
Pod pretpostavkom da će i taj čvor jednom biti razriješen, otišlo se korak dalje pa se, unazad nekoliko godina, pojavilo nekoliko prijedloga o karakteru i razmjerima intervencije u ovaj objekt.
Osnovna dilema koja se kod reprezentativnih građevina poput „Vesne“ javlja jest treba li ih obnoviti u izvornom ili nekom njemu bliskom obliku ili, naprotiv, potpuno ga „zaboraviti“ te podići vizualno nešto sasvim novo. Na ovu se nadovezuje dilema o namjeni i funkciji koju bi taj novi objekt, bio on „replika“ ili „original“, trebao imati. Ovo su pitanja oko kojih je zainteresirana javnost podijeljena, što je, u biti, sasvim logično i očekivano jer je, u krajnjoj liniji, stvar osobnog (urbanističkog) ukusa. No prvo ipak treba čuti struku i zakone.
- Budući da je nekadašnja RK „Vesna“ dio Kuturno-povijesne cijeline Slavonskog Broda, upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, njenoj bi sanaciji, u kojem god obliku, trebao prethoditi javni ili pozivni arhtiektonsko-urbanistički natječaj. To je nužno kako bi se pronašlo najbolje rješenje, odnosno kako bi objekt u središtu grada krasila vrsna arhitektura - objasnila je Željka Perković, pročelnica Konzervatorskog odjela Slavonskog Broda, te dodala kako vlasnik ima pravo zadržati objekt u izvornom obliku, dok za svaku drugu intervenciju, dakle i za redizajniranje i za rušenje, treba ishoditi niz dozvola i suglasnost struke.
Pročelnica je podsjetila na jedan prijedlog, koji je zanimljiv jer građevinu „vraća“ čak sto godina unatrag, u 20-e prošloga stoljeća.
- Studija glavnog gradskog trga, koju je za Grad Slavonski Brod bio izradio Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba, predlagala je izgradnju replike povijesne zgrade Prve hrvatske štedionice.
Ovdje bi se radilo o „stilskoj regresiji“, odustajanju od „Vesnina“ socijalističkog modernizma 70-ih i povratku u „mirne“ građanske klasicističke fasade dvadesetih, koje promatrača uvijek asociraju na „ozbiljne“, finacijske ili kulturne ustanove. Ovakvo bi rješenje obradovalo zainteresirane za ovu tematiku koji nestanak Prve hrvatske štedionice s Korza, za račun, kako oni smatraju, „ružne“ betonske robne kuće, nisu nikad prežalili. Jasno da se o ukusima ne raspravlja, ali ovdje ipak treba napomenuti da u arhitekturi, kao i u umjetnosti, prije nego se nešto odrješito proglasi ružnim, valja bolje proučiti i razumjeti. A ono što je Hrvatskoj podarila arhitektura 50-ih, 60-ih i 70-ih 20. stoljeća predstavlja nešto fascinantno, no to je druga priča.
Još je jedan prijedlog koji bi donio nešto novo, ali u pravom smislu, ono što dosad nije viđeno. Ponudio ga je u svome diplomskom radu Antonio Tomić, arhitekt iz Slavonskog Broda. Doduše, i ovdje se radi o modernizmu, ali „našem“, 21-stoljetnom, koji bi zatvorene betonske blokove „Vesne“ zamijenio elegantnim staklenim površinama, kakve viđamo najviše na poslovnim zgradama, u novije vrijeme i obrazovnim institucijama. I ovdje će se „aktivirati“ osobni ukus - dok su nekima moderne „staklenjare“ simbol birokratsko-poslovne stege kapitalističke stvarnosti, drugima su one vizualna potvrda da smo zakoračili u novo doba.
Je li za Slavonski Brod bolje da „Vesna“ dobije „nasljednika“ u vidu šoping centra ili da postane sudentski centar, kako to predlaže Antonio Tomić, ili da naprosto bude „sravnjena“ u parkiralište, kako su neki komentirali, o tome bi se dalo debatirati. Većini građana Slavonskog Broda zasigurno je najvažnije da ova lokacija ponovno „doživi“ svoju „mladost“ i „proljeće“, baš kako je i zapisano u lijepom drevnoslavenskom imenu nekadašnje robne kuće.
