SLAVONSKI BROD – Vegeta, ulje, margarin, eurokrem,… uz pivo, cigarete i gorivo ono je po što Brođani sve češće odlaze u susjednu Bosnu i Hercegovinu i bosanski Brod. Svaka kuna uštede i tekako je bitna građanima koji žive u jednoj od najsiromašnijih hrvatskih županija kada se promatraju podaci o prosječnoj hrvatskoj plaći. O mirovini koja je u prosjeku tek nešto malo viša od dvije tisuće kuna da se i ne govori. U takvim okolnostima ne gledaju žitelji Brodsko-posavske županije i Slavonskog Broda previše niti na gužvu u koju nerijetko zapadnu na granici. Jer ušteda koju ostvare, tvrde, nije zanemariva.

Da je tomu tako i sami smo se uvjerili u petak kada se na prijelaz čekalo, u pojeidnim trenucima, i do tri sata. U koloni vozila nije manjkalo onih sa slavonskobrodskom registracijom koji su se vraćali iz 'beha' šopinga. Na bosanskoj Tržnici uz vozila s brodskom bila su i ona sa požeškom i đakovačkom registracijom.

- Zadnjih dvadeset godina kupujem u Bosni jer je jeftinije – kazao nam je Đakovčanin dodavši kako dobar dio njegovih sugrađana dolazi u Brod. Ipak, trgovci tvrde kako su im glavni potrošači i dalje stanovnici Slavonskog Broda. 

 - Platežna moć naših stanovnika je vrlo mala. U svakom slučaju puno manja od kupaca koji dolaze iz Hrvatske. Nažalost i mi ovdje osjetimo iseljavanje Slavonaca jer se tijekom prošle godine donekle smanjio promet u odnosu na godinu ranije, ali vjerujemo kako će ova 2018. Donijeti bolje dane – kaže nam Stojanka Radovanović koja na pijaci u Brodu prodaje obuću. 

No sve češće, osim na pijacu po odjeću i na jednu od sedam benzinskih crpki po gorivo, stanovnici Slavonskog Broda odlaze u jedan od trgovačkih lanaca u mjesečnu nabavku.

- Tek odnedavna smo počeli redovno špeceraj (mjesečna nabavka) kupovati u Bosni. Ono što inače kupujem tamo me dođe nekih stotinjak kuna manje već u samom startu, što zbog nižih cijena što zbog nižeg PDV-a, koji je tamo 17, a kod nas 25 posto. Kad tome dodam iznos povrata poreza koji ostvarimo onda uštedimo i do 150 – 200 kuna ovisno o iznosu računa. Primjerice prošli mjesec nabavka nas je stajala 650 kuna, plus povrat od stotinjak kuna. A kupujemo uglavnom hrvatske proizvode, jer tamo je primjerice naše suncokretovo ulje osam kuna a kod nas 13, 14, na akciji 10 ili 11 kuna, zatim vegeta od 250 grama tamo je isto osam kuna, a kod nas oko 12, na akciji 10 kuna…, ako pak kupujete i nehrvatske proizvode ušteda je i značajnija – kazala nam je Mirjana K., koja kaže kako i dalje kani opskrbljivati se u susjednom gradu u kojem ne rijetko kupi i lijekove koji su također jeftiniji.

I dok građani Hrvatske imaju točnu računicu koliko ovakvim kupovinama uštede, u Općini Brod kažu nemaju egzaktnih pokazatelja o tome koliko zarade od hrvatskih kupaca. No, kažu, svjesni su kako je riječ o nezanemarivim iznosima.

- Kod oko 250 zaposlenih trgovaca na Tržnici, na sedam benzinskih crpki i u tri trgovačka centra mogli bismo reći kako je kuna postala najzastupljenije platežno sredstvo – kazao je načelnik Općine Brod, Ilija Jovičić, pripisujući to ne samo povoljnijim cijenama, nego i činjenicom da su dva grada prije rata živjeli kao jedan te da danas u Slavonskom Brodu živi gotovo pola bivšeg bosanskog Broda. – Navike su ostale. Ljudi ovdje imaju zemlju, objekte, prijatelje i naviku kupovine. Mi te ljude trebamo , bez njih ne bi mogli – naglasio je Jovičić.

I ne treba se bojati kako će izgubiti kupce iz Hrvatske, točnije s područja Brodsko-posavske županije i Slavonskog Broda, jer dokle god je većina proizvoda, pa čak i onih proizvedenih u Hrvatskoj, kod njih jeftinija i do četiri pet kuna, i dok god po primanjima stanovnici Brodsko-posavske županije budu na začelju hrvatske ljestvice dotle će hrvatski državljani kupovati hrvatsko u Republici Srpskoj. I na tom primjeru najbolje se oslikava činjenica važnosti ekonomije u odnosu na stalno prisutne međunacionalne razmirice i prepucavanja. Niti smeta hrvatskim državljanima što kune ostavljaju u srpskim rukama, niti stanovnicima Republike Srpske smeta što primaju kune iz hrvatskih ruku. Zakon tržišta je neumoljiv i kristalno jasan. Dokle god svi imaju interesa, a ovdje imaju, dotle je nebtino iz čije u čiju ruku ide kuna, marka ili euro. Svejedno.