SLAVONSKI BROD - Sutra, 29. prosinca započinje isplata jednokratnog novčanog primanja za preko 685 tisuća hrvatskih umirovljenika, objavljeno je na stranicama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. 

Mjerom su obuhvaćeni svi čije mirovine nisu više od 4360 kuna, a iznos koji će umirovljeniku sjesti na račun, ovisi o „razredu“ kojemu on pripada prema visini svoje trenutne mirovine. Što je ona manja, pomoć je veća, no hoće li ona zaista postići svoju „ambicioznu“ svrhu - ublažiti posljedice rasta troškova života - najbolje znaju sami „dobitnici“.

- Nešto posebno mi neće značiti, ali, u svakom slučaju, bolje da dobijem i tih 400 kuna nego ništa - kazao je Branko Krolo, s mirovinom iz najvišeg od spomenutih razreda, tj. oko 4100 kuna. Za hrvatske prilike to je solidan iznos.

- Samo sam se uklopio u prilike i vrijeme u kojem živim. Životom sam zadovoljan, s tom mirovinom snalazim se dobro. Automobil, na primjer, ne vozim, ali nemam dugova, imam internet i sl. Dodatnih prihoda nemam. Djeca su, hvala bogu, financijski stabilna, ali pomoć od njih zasad ne trebam niti je tražim.

Ovu, reklo bi se, atipičnu hrvatsku umirovljeničku situaciju g. Krolo ima najviše zahvaliti radom u poznatoj slavonskobrodskoj tvrtci.

- Posljednjih 20-ak godina radnog staža ostvario sam kao monter u „Montaži ĐĐ“. Dok sam radio, iskreno, računao sam da će mi mirovna jednog dana biti i manja, tako da sam njome, na kraju, zadovoljan. Nije to ni sedam-osam tisuća, ali ni dvije-tri tisuće, dakle neki prosjek - zaključio je g. Krolo, dodavši da za vrijeme blagdana, kao i svi, trošio malo više, ali strogo ograničeno.

Njegov sugrađanin, Martin Vrančić, premda također bivši „Đurin“ uposlenik, ima neku drugu priču.

- S obzirom na 1560 kuna mirovine, ova će mi pomoć (1200 kuna, op. a.) značiti mnogo. Upravo idem platiti plin, koji iznosi oko tisuću kuna. Sve je onda jasno - kazao je razočarano, pokazujući račun za plin.

Sve je krenulo po zlu još davno, dok je radio.

- U mirovinu sam otišao, sramota je reći, s oko 600 kuna. Bilo je to 1999. godine, s 23 godine radnog staža. Naime, u Ljevaonici, gdje sam radio kao brusač, zadobio sam ozljedu na radu, zbog koje mi je ugrađen plastični kuk, te sam poslan u invalidsku mirovinu. Kasnije sam nekako „dotjerao“ do spomenutog iznosa, ali on je dakako nedostatan za normalan život u Slavonskom Brodu. Za to bi bilo potrebno najmanje oko pet tisuća kuna.

Zbog male mirovine uskraćeno mu je bilo jedno blagdansko zadovoljstvo.

- Imam šestero unučadi. Sramota je kad ja njima za Božić mogu kupiti samo gricaklice ili neku sličnu sitnicu jer bi me, npr. Modrićev dres stajao sedam-osam posto mirovine.

Jednokratnu novčanu pomoć, za koje je Vlada iz Proračuna izdvojila ukupno oko 465 milijuna kuna, ipak neće dobiti svi umirovljenici.

- Suprug mi prima vojnu mirovinu, pa mi nećemo dobiti tu pomoć, što je i u redu . kazala je umirovljenica S. F., dodavši da ga je ratni put, u tom smislu, „spasio“.

- Radio je kao tokar u „Đuri“ 20 godina. Da je ostao samo na tome, mirovina bi mu bila premala za život. Mnogima su takve i nakon čak 40 godina radnog staža, što u Slavonskom Brodu znači jako skroman život.

Između iznosa koje će dobiti naša dva sugovornika, još su dva - 600 i 900 kuna. Šesto kuna dobit će navjiše mjerom obuhvaćenih umirovljenika, njih oko 285 tisuća ili 41 posto, s mirovinama u rasponu od 2350 kuna do 3350 kuna.

Iako uvijek dobrodošle, ovakve su jednokratne pomoći više podsjetnik na loše stanje hrvatskog mirovinskog sustava, na koje stručnjaci upozoravaju već godinama, a na svojim leđima najteže osjete sami umirovljenici