- Nakon povratka iz Saudijske Arabije malo sam odmorio u Slavonskom Brodu. Akumulirao sam novu energiju i zaželio se posla. Bilo je ponuda iz dva-tri kluba, a prihvatio sam ponudu iz Kenije, kluba Kenya Police iz Nairobija. - kazao je Logarušić.
NAKON razlaza sa saudijskim klubom Al-Batinom hrvatski trener Zdravko Logarušić (58) opet je pronašao angažman u “trećem svijetu”, ovaj put u Africi, odnosno Keniji. Trener iz Slavonskog Broda u tom dijelu svijeta uživa veliki ugled. U trenerske vode krenuo je 1988. godine u švedskoj Croatiji iz Malmöa, nastavio u njemačkom Villingenu, pa u australskom Western Knightsu, da bi se vratio doma i trenirao Marsoniju i Vukovar ‘91. - pišu Sportske novosti Jutarnjeg lista.
Godine 2009. krenuo je u afro-azijsku avanturu, te vodio klubove King Faisal Babes, Ashanti Gold i Asante Kotoko u Gani, Gor Mahia i Leopards u Keniji, Simba SC u talijanskom distriktu Kariaku, Interclube u Angoli i naposljetku Al-Batin u Saudijskoj Arabiji. U međuvremenu je bio izbornik Sudana (2017-19.) i Zimbabvea (2019-21.), koje je uspio odvesti na Afrički kup nacija.
- Nakon povratka iz Saudijske Arabije malo sam odmorio u Slavonskom Brodu. Akumulirao sam novu energiju i zaželio se posla. Bilo je ponuda iz dva-tri kluba, a prihvatio sam ponudu iz Kenije, kluba Kenya Police iz Nairobija. To je klub kenijske policije, praktično državni klub, što znači da je financijski stabilan. Natječe se u kenijskoj Premier ligi, u kojoj igra 18 klubova, i sad je na 10. mjestu. U zemlji koja ima 51 milijun stanovnika nogomet je, kao i u cijeloj Africi, vodeći sport. Kenija je zemlja srednje Afrike, opterećena korupcijom. Tamo postoji sloj bogatih ljudi i sloj siromašnih. Siromaštvo dominira, srednji sloj praktično ne postoji. Zemlje srednje Afrike traže svoje mjesto u nogometnog svijetu. Nogomet je napredovao na sjeveru Afrike, Tunis, Alžir, Maroko, Egipat, Nigerija, Gana i Obala Bjelokosti to potvrđuju i putokaz su zemljama srednje Afrike - priča Logarušić.
Kakva je zapravo kvaliteta kenijske lige, ima li u njoj i stranaca?
- Teško je o tome govoriti. Usporedbe radi, dva vodeća kluba iz Kenije (trenutačno su to Gor Mahia i Posta Rangers) nisu ni blizu vodećih klubova u Hrvatskoj, ali bi bili u borbi od 5. do 8. mjesta recimo. Igrači su uglavnom domaći, ili iz obližnjih zemalja, Ugande, Ruande, Zimbabvea, s kojima Kenija ima bezvizni režim i svi se tretiraju domaćim igračima. Klubovi nema škole nogometa. Recimo, s djecom do 12. godine uopće se ne radi. Uglavnom mladi igraju po lokalnim klubovima i oni koje se žele baviti nogometom stižu u Premer ligu već u 15. godini. Imaju goleme fizičke predispozicije, jako su izdržljivi, vole igru s loptom, puno dodira, tehnički su dobro potkovani, vole atraktivne poteze, ali su bez taktičke nadgradnje.
Koliko se radi na treninzima?
- Klubovi Premier lige treniraju jednom dnevno. Nitko ne trenira dva puta na dan jer je to praktično nemoguće. U Nairobiju su, naime, velike gužve u prometu i igrači jednostavno ne bi mogli stići na trening. Primjerice, moji igrači imaju trening u osam sati ujutro, a da bi stigli na vrijeme moraju krenuti već u četiri sata ujutro. Izlaze na određena mjesta u gradu i čekaju autobus koji ih skuplja i dovozi na trening. U klubovima izvan Nairobija još je teže zbog lošeg prometa. Ali, uporni su, vole nogomet, rade iskorak, možda će vas to iznenaditi, posebno u ženskom nogometu. Sve više se ulaže u ženski nogomet.
Članak je u cijelosti dostupan OVDJE.
