Poslodavci imaju pravo zahtijevati od radnika da rade prekovremeno u određenim situacijama, ali se pri tome moraju pridržavati i (strogo) određenih zakonskih ograničenja.
PROBLEMATIKOM prekovremenog rada koji u poslovnoj praksi postaje sve zastupljeniji (posebice u trgovini i ugostiteljstvu), bavi se portal IUS INFO. Članak je u cijelosti dostupan OVDJE, a mi prenosimo zanimljive dijelove.
S obzirom na to da se često poistovjećuju pojmovi preraspodijeljeno radno vrijeme i prekovremeni rad, treba istaknuti da se preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra prekovremenim radom.
Temeljni pravni izvor koji regulira institut prekovremenog rada je opći propis koji uređuje radne odnose u Republici Hrvatskoj, odnosno Zakon o radu.1 Sukladno njemu, rad koji je duži od punog (40 sati tjedno) i nepunog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad. Prekovremeni rad se ne može smatrati opravdanim u slučajevima kada se poslovne aktivnosti mogu pravovremeno planirati, odnosno gdje ne postoji hitna potreba za njihovom realizacijom.
Redovno povećanje opsega posla koje se planira nekoliko tjedana unaprijed ili manjak radnika koji je nastao radi korištenja godišnjih odmora, može se nadomjestiti drugačijim rasporedom redovnog radnog vremena (npr. preraspodjelom radnog vremena), ili zapošljavanjem novih dodatnih radnika na određeno vrijeme radi povećanog opsega posla, a ne prekovremenim radom radnika.
Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno. Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje. Zabranjen je prekovremeni rad maloljetnika. Tu se radi o apsolutnoj zabrani prekovremenog rada. Što znači da iako bi maloljetnik želio raditi prekovremeno, taj rad mu nije dopušten, čak i slučaju više sile.
Za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50%.
Poslodavci za nepridržavanje zakonskih pravila po pitanju prekovremenog rada snose visoke novčane kazne.
Od 8.090,00 do 13.270,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba:
- ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu
- ako rad radnika koji radi prekovremeno traje ukupno duže od 50 sati tjedno ili ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od sto osamdeset sati godišnje ili ako traje duže od 250 sati godišnje kada je prekovremeni rad duži od 180 sati godišnje ugovoren kolektivnim ugovorom
- ako naredi prekovremeni rad maloljetnika
- ako trudnici, roditelju s djetetom do osam godina života te radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, bez njihove pisane izjave o dobrovoljnom pristanku na takav rad, naredi prekovremeni rad, osim u slučaju više sile
Za navedeni prekršaj, novčanom kaznom od 920,00 do 1.320,00 eura, kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe. Treba istaknuti da ako je navedeni prekršaj počinjen u odnosu na maloljetnika, iznos novčane kazne uvećava se dvostruko. Novčanom kaznom od 4.110,00 do 7.960,00 eura kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba ako ne obavijesti radničko vijeće o pitanjima prekovremenog rada o kojima ga je dužan obavijestiti na propisan način. Za navedeni prekršaj, novčanom kaznom od 530,00 do 790,00 eura kaznit će se poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe.
Članak je u cijelosti dostupan OVDJE.
