"Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru” izjavio je Ratko Mladić pred kamerama.
Ratni zločinac
Ratko Mladić preminuo je u 84-oj godini života u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu, objavila je njegova obitelj. Bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba služio je doživotnu kaznu zbog genocida i ratnih zločina. Posljednjih mjeseci njegovo se zdravstveno stanje teško pogoršalo, a zahtjevi obitelji za puštanjem na slobodu iz humanitarnih razloga više su puta odbijeni, donosi
HRT:
Podsjetimo, Mladić je u lipnju 2021. godine pravomoćno osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog ratnih zločina u BiH te genocida u Srebrenici. Bivši general Vojske Republike Srpske uhićen je 2011., nakon više od desetljeća skrivanja.
Međunarodni sud u Haagu nikada nije sudio Mladiću za zločine u Hrvatskoj.Sud u Zadru osudio je Mladića još 1992. na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, među ostalim i za zločin u Škabrnji.
Bosanski krvnik koji se nikad nije pokajao za svoje zločine
Mladić je umro nešto više od pet godina otkako je u Hagu pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog najtežih ratnih zločina počinjenih tijekom rata u BiH. Nakon dugogodišnjeg procesa, Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u lipnju 2021. odbacilo je sve žalbene osnove Mladićeve obrane na prvostupnjsku presudu.
Mladić je tako postao pravomoćno kriv za genocid na području Srebrenice 1995. i za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije, nehumana djela, teroriziranje, protupravne napade na civile i uzimanje talaca. Presudom je utvrđeno kako je on te zločine počinio sudjelujući u četiri udružena zločinačka pothvata, piše
HRT.
Prvi je uključivao plan čiji je cilj bio da se bosanski muslimani i bosanski Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo.Drugi udruženi zločinački pothvat imao je za cilj širenje terora među civilnim stanovništvom snajperskom kampanjom i granatiranjem kao što je to bilo u slučaju opsade Sarajeva.
Cilj trećeg zločinačkog pothvata bilo je eliminiranje bosanskih muslimana iz Srebrenice, dok je četvrti imao za cilj da se pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih naroda uzmu za taoce kako bi se spriječilo da NATO izvede zračne napade na vojne ciljeve bosanskih Srba. Vojska i policija bosanskih Srba u genocidu u Srebrenici 1995. ubile su oko 8000 muslimanskih muškaraca i mladića.
General Vojske Republike Srpske Ratko Mladić, u pratnji generala Milenka Živanovića (tadašnjeg zapovjednika Drinskog korpusa), generala Radislava Krstića (u to vrijeme zamjenika zapovejdnika i načelnika štaba Drinskog korpusa) kasno poslijepodne 11. jula ulazi u Srebrenicu: "Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru” izjavio je tada Mladić pred kamerama.
Pod zaštitom Miloševića i Koštunice
Hrvatske vlasti izrazile su tada nezadovoljstvo što u pravomoćno okončanom postupku nije utvrđeno sudjelovanje i najviših dužnosnika Republike Srbije u sveobuhvatnom udruženom zločinačkom poduhvatu koji je rezultirao počinjenjem najtežih kršenja međunarodnog humanitarnog prava te zbog toga što Ratko Mladić nije optužen i osuđen za brojna zlodjela počinjena tijekom agresije na Republiku Hrvatsku, gdje je započeo svoj krvavi pohod.
"Bosanski krvnik", kako su Mladića prozvali inozemni mediji, bio je na čelu glavnog stožera vojske bosanskih Srba od njezina utemeljenja 12. svibnja 1992. pa do 8. studenoga 1996.
Nakon što je smijenjen s te dužnosti pod pritiskom međunarodne zajednice, skrivao se u vojnim objektima u BiH, a potom i u Srbiji gdje je godinama uživao zaštitu dok su na vlasti bili Slobodan Milošević i Vojislav Koštunica.
Nije se pokajao
Odmah nakon toga je prebačen u pritvor Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu gdje je i dočekao pravomoćnu presudu. Za dovršetak suđenja trebalo je punih 530 dana, 592 svjedočenja te iznošenje gotovo 10 tisuća dokaznih predmeta.
Nijednog trenutka tijekom suđenja Mladić nije pokazao kajanje zbog počinjenih zločina, a suce je opetovano vrijeđao i optuživao za pristranost.
Ratnog krvnika mnogi bosanski Srbi i dalje smatraju herojem tvrdeći da takav vojnik nije bio sposoban narediti ubojstva ljudi, osobito ne civila.
Bošnjaci koji su preživjeli ratne strahote takvo kontinuirano poricanje ratnih zločina i uzdizanje ljudi poput Mladića vide kao glavnu prepreku u postizanju mira u zemlji koja je još uvijek etnički duboko podijeljena.
Milorad Dodik, na primjer, rekao je da nijedna presuda ne može Mladiću oduzeti status junaka. S tim stavom slažu se mnogi bosanski Srbi.
U ratu u Bosni i Hercegovini između Hrvata, Bošnjaka i Srba poginulo je gotovo 100.000 ljudi, od kojih je većina pripadala muslimanskoj zajednici. Bošnjaci već godinama vode kampanju protiv negiranja genocida i ratnih zločina.
Cijeli članak moguće je pročitati
OVDJE.
