Poginuli i ranjeni vojnici HV i HVO u Posavini od 01.04. do 06.10. 1992.

Najosjetljivije Izvješće o posljedicama ratovanja HV i HVO na prostoru Bosanske Posavine jeste Izvješće Načelnika sanitetske službe OG „Istočna Posavina" dr. Drage Prgometa upućeno: Ministarstvu obrane, general bojniku Ivi Prodanu, GSHV, generelu zbora Antunu Tusu, Zapovjedniku Slavonskog bojišta, general bojniku Petru Stipetiću, OZ Osijek, brigadiru Vinku Vrbancu, OZ Osijek Načelniku SnSl - bojniku Dinku Puntariću.

U ratnim aktivnostima u zoni odgovornosti OG 'Istočna Posavina' (Odžačko - Derventsko - Bosanskobrodsko bojište, te Oraško - Samačko bojište) u vremenu od 01.04. do 06.10. 1992. godine gubici u ljudstvu su: poginulih 1261, ranjenih 2965 (teško) 3285 (lakše).

Niti jedno bojište, na kojem su borbe vodile hrvatske snage, nije bilo toliko krvavo kao bojište Bosanske Posavine. Tijekom 189 dana svakodnevno ih je ginulo sedam, a ranjeno 33. Svaki dan je 40 boraca bilo manje.

Dakle, zapovjedništvo OG „Istočna Posavina" je za šest mjeseci ratovanja, izgubilo svoja dva prosječna borbena poretka. Puno i za nešto, a kamoli nizašto. Jer, „samo je onaj rat naplaćen, kojim narod dobiva svoju slobodu".3

Iako je statistika i „točan zbroj netočnih podataka", bez nje se ne mogu raditi nikakve bilance, pa niti one najosjetljivije – o poginulima. Zbog toga u nastavku prenosim podatke iz nekoliko izvora, te donosim rezultate osobnog istraživanja

Kao posljedica osvete nad civilima prilikom topničkih napada na grad i općinu Slavonski Brod, iz pravca Bosanske Posavine poginulo je ukupno 116 civila, od čega 29 djece.[4]

Iz 101. br. HVO „poginulo je 405, nestalo 25, a ranjeno 1210 boraca." [5]

Iz 108. br. ZNG HV poginulo je ukupno 147, a nestalo pet boraca, od čega je u bosanskoj Posavini stradalo njih 68 (46,2 %).[6] Najviše izvora tvrdi kako je ranjen 751 borac.

Iz 3/3'A' br. HV poginulo je 95 boraca, od čega njih 29 u općini Slavonski Brod (?), a u Beglucima dva i Derventi jedan.[7]

Poginuli i nestali pripadnici HVO Bosanske Posavine

Korigirani i dopunjeni pregled poginulih i nestalih pripadnika HVO Bosanske Posavine za period od 03. ožujka do 06. listopada 1992. godine izradio sam temeljem:

- popisa stradalih iz „Spomenice poginulim i nestalim braniteljima HVO-a"[9],
- kartona „Osobnih podataka o poginulom", koje je vodila „Udruga obitelji nestalih i poginulih Bosanske Posavine",[10]
- popisa stradalih pripadnika 107. br. HVO, koju je vodila gospođa Anđa Josipović, članica zapovjedništva 107. br. HVO, zadužena za moral i brigu o stradalim borcima-šehidima i njihovim obiteljima[11],
- popisa stradalih 108. br. HVO iz „Spomen brčanskim šehidima i poginulim borcima 108./215. brigade Armije BiH"[12]

Ako je, (po službenom izvješću Načelnika sanitetske službe OGIP, dr. Drage Prgometa), na bosansko-posavskom bojištu uz jednog poginulog bilo pet ranjenih boraca, onda u tom prostoru, u periodu od 01.04. do 06.10 1992. godine, iz borbe nije izbačeno „samo" 7.511 HV i HVO boraca. Naime, samo u postrojbama HVO (u promatranom razdoblju) poginula su 1.684 borca. Po analogiji (na jednog poginulog – pet ranjenih) u Bosanskoj Posavini je iz stroja izbačeno, samo iz HVO-a i samo u promatranom razdoblju, oko 10.100 boraca.

Tijekom borbi za Bosansku Posavinu teško je stradao i Slavonskog Broda

/…/ do 7. listopada 1992., kada je srušen most na Savi, opća opasnost oglašena je 1.147, a zračna 365 puta. /…/ Ne razlikujući vojne od gospodarskih i civilnih ciljeva agresori su na grad (Slavonski Brod) i sela ispalili desetine tisuća granata (od 1. rujna 1991. do 7. listopada 1992. ispaljeno je 11.651 granata, među koje nisu ubrojene neeksplodirane granate ili one o kojima nije javljeno s terena), 14 raketa zemlja-zemlja tipa 'luna', izbacili mnogobrojne kasetne bombe, 130 teških bombi tzv. 'krmača', raketirali i mitraljirali naselja. Uz velike ljudske žrtve, pričinjene su i ogromne materijalne štete na stambenim i gospodarskim objektima (Đuro Đaković, Slavonija DI, Oriolik, Ciglana Brod, AK Jasinje, HEP, HPT, HŽ, INA...), na 56 spomenika kulture (Tvrđava, Franjevački samostan, crkve...), ustanovama kulture (Gradska knjižnica, Državni arhiv, Muzej...), dječjim vrtićima (od osam pogođeno je sedam), školskim zgradama (od 65 osnovnih škola pogođena je 21). Nastava je prekidana u više navrata, a velik broj učenika izmješten je na sigurnija područja. Iako je proživljavalo teške dane stradanja, pučanstvo slavonskobrodske općine, preko svojih prihvatnih centara, osobito u Slavonskom Šamcu i Zbjegu primilo je i na sigurnija područja sklonilo oko 250.000 prognanika i izbjeglica, dok ih je preko 17.000 zbrinulo u svojim domovima./…/[13]

Srušen most na Savi

01.00 sati Nastavlja se aktivnost naših postrojbi na učvršćenju obrane na r. Savi prema prethodnom izvješću. U rajonu sela Zbjeg završeno je prebacivanje ljudi i tehnike iz sela Koraće, te su inžinjerijske postrojbe pristupile sklanjanju skele te pojačale ljudstvo za osiguranje mosta.[14]

Prema kazivanju Ive Đogaša, zapovjednika 5./3./108. br. HV (autoru, kolovoz 2009.), u vremenu od 24,00 do O 1,30 sati, njegovih pet borca je osiguravalo most dok su ga četvorica" neidentificiranih minera, naoružavala protutenkovskim minama
i drugim eksplozivom. Naoružavanje je vršene na onom mjestu na kojem je most (u 03,08 sati) i srušen.

Prema kazivanju v.d. načelnika inženjerije 157. br. HV, satnika Jerka Bašića (autoru, kolovoz 2009.) - koji je most osiguravao do 06.10. u 18,00 sati - prilikom rušenja mosta nije korišten, mjesecima prije, postavljen eksploziv. Naime, "most je srušen novim eksplozivom, postavljenim neposredno prije njegova rušenja. Eksploziv je postavljen na vrh nosača mosta, kroz otvor koji je nastao od avionskih bombi."
Ta tvrdnja se može smatrati dosta pouzdanom jer je, tijekom eksplozije, "stari eksploziv ispao iz svojih ležišta - neaktiviran."

U 03,09 sati snažna eksplozija potresla je grad. Neprijatelj je minirao most na r. Savi sa svoje (desne) obale r. Save.[15]

Istog dana pripadnici 108. br. HV morali su se suočiti s još jednom velikom svinjarijom. Naime, zapoviješću zapovjednika OZ Osijek, brigadira Vinka Vrbanca, Zapovjednik 108. brigade HV, pukovnik, Stanislav Sorić, suspendiran je s dužnosti i stavljen na raspolaganje OG „Istočna Posavina".

U 03,10 sati građane je probudila strahovita eksplozija od miniranja mosta. Eksplozija je bila toliko snažna da su u okolici mosta prozori i vrata letjeli iz zidova, lomili se krovovi, a stakla su popucala i u širem gradskom području. U gradu vlada relativan mir koji jedino četnici remete pucajući iz pješačkog naoružanja po Bosanskom Brodu. 16

Taj posao izvršili su inženjerije 157. i 108. brigade HV, Štoković i Tomakić, uz znanje i pomoć Specijalne policije Slavonski Brod, a da se ni danas ne zna po čijoj zapovjedi.[17]

Pored manje važnih dvojbi, kada je most srušen i tko ga je srušio, ostaje nedvojbena činjenica kako hrvatske vojne i civilne vlasti nisu htjele utvrditi - tko je zapovjedio dodatno naoružavanje i rušenje mosta.

Bio nalogodavac njegova rušenja međunarodni kriminalac ili lokalni idiot, za građane oba Broda i ljude zdrave pameti, ostati će upamćen kao – that son of a bitch.[18]

Smijenjen Zapovjednik 108. br. ZNG HV pukovnik Stanislav Sorić

Istog dana pripadnici 108. br. HV morali su se suočiti s još jednom velikom svinjarijom. Naime, zapoviješću zapovjednika OZ Osijek, brigadira Vinka Vrbanca, Zapovjednik 108. brigade HV, pukovnik, Stanislav Sorić, suspendiran je s dužnosti i stavljen na raspolaganje OG „Istočna Posavina". Za v.d. zapovjednika brigade imenovan je pukovnik Stjepan Orešković.[19]

Onaj isti zapovjednik koji je post factum „štancao" alibi zapovjedi, brigadir, Vinko Vrbanac, suspendira Zapovjednika 108. br. HV, iako mu po subordinaciji nije izravno nadređen, pa analogno tome niti ovlašten za to, a ne suspendiraju ga prvonadređeni, Zapovjednik OG „Istočna Posavina", brigadir Vinko Štefanek, niti drugonadređeni, Zapovjednik Slavonskog bojišta, general-bojnik, Petar Stipetić?!

Motiv brigadira Vrbanca za neovlašteno izdavanje alibi zapovijedi, bio je – bolja osobna prošlost, a motiv za suspenziju pukovnika Sorića, bio je – bolja osobna budućnost. Ako se već poslužio institutom neovlaštenog suspendiranja, mogao ga je koristiti na samom sebi. Na taj način bi ostao upamćen kao nesposoban, ali pošten, a ovako će biti upamćen kao „sposoban", ali nepošten. I kukavica. Jer, nije smijenio zapovjednike brigada - koji nisu došli na bojišnicu, nego onog koji je bojišnicu morao napustiti, zbog zapovjednika brigada - koji na bojišnicu nisu došli. Vjerojatno je „sposobni" brigadir Vrbanac znao, ne samo što se šest mjeseci događalo na bosansko-posavskom ratištu, nego i kojoj liniji zapovijedanja pripada koji zapovjednik, pa je uspješno procijenio kako bi suspendiranje pukovnika Sorića mogao biti karijerno koristan, a suspenzija npr. brigadira Basarca, karijerno štetan potez.