SLAVONSKI BROD/ZAGREB -  Jedan je od najznačajnijih hrvatskih jezikoslovaca druge polovice 20. stoljeća, akademik Stjepan Babić, umro je u petak u Zagrebu u 96. godini, izvijestili su iz kruga obitelji.

Stjepan Babić, jezikoslovac, rođen je u Oriovcu, 29. studenog 1925. godine. U Oriovcu je završio Osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Slavonskom Brodu, Osijeku i Zagrebu, gdje je i maturirao 1947. godine. Pošto je dvije godine bio činovnik, 1949. upisao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu VIII. grupu predmeta: Narodni jezik i književnost (A), Ruski jezik i književnost (B), Njemački jezik (C). Godine 1955. diplomirao je i odmah postao asistent na istome fakultetu, na katedri za hrvatski jezik i književnost. Disertaciju Sufiksalna tvorba pridjeva u suvremenom hrvatskom ili srpskom književnom jeziku obranio je 1962. na istom fakultetu i 1963. postaje docent, 1970. izvanredni, a 1975. redoviti profesor što ostaje do umirovljenja 1991. Od 1977. bio je član suradnik HAZU, od 1986. izvanredni, a od 1991. redoviti član. Urednik Jezika bio je od 1963., a od 1970. glavni i odgovorni urednik.

"Uloga toga časopisa bila je važna posebno u doba komunističke represije u bivšoj Jugoslaviji, najviše u 60-tim i 70-tim godinama kada je Babić često vodio "rovovski rat" s ideološkim komesarima koji su pokušavali potisnuti izrazito hrvatske značajke u hrvatskome jeziku - sve u cilju ostvarenja unitarnog jugoslavenstva.", piše Jutarnji list. 

Stjepan Babić bio je član Glavnoga odbora MH, a od 1989.-1992. i potpredsjednik. Uz to  bio je i član je Hrvatskoga filološkoga društva i njegova Predsjedništva. Od 1993. do1997. bio je zastupnik Županijskoga doma Sabora RH izabran u Brodsko-posavskoj županiji.

Akademik Stjepan Babić bavio se prvenstveno problematikom suvremenoga hrvatskoga književnoga jezika, posebno tvorbe riječi. S tih je područja do 1998. objavio osam knjiga, a u domaćim i stranim časopisima preko 800 članaka, od toga preko 100 znanstvenih. U svome jezikoslovnome radu nastojao je pronaći sustav, a u njemu mjesto svake jezične jedinice o kojoj raspravlja. U suradnji sa S. Težakom objavio je pod raznim naslovima u 12 izdanja (jedno u Londonu) pregled hrvatske gramatike (1966–96), a zajedno s Božidarom Finkom i Milanom. Mogušem napisao je Hrvatski pravopis, koji je od 1972. do 2004. izašao u 8 izdanja (prvo od njih u Londonu).

"Kao pisac udžbenika i priručnika hrvatskog jezika Stjepan Babić trajno je zadužio mnoge naraštaje i obilježio hrvatsku jezičnu kulturu.  Hrvatski pravopis iz 1971. bio je zabranjen, dok je jedan prokrijumčareni primjerak tiskan u Londonu, i bio je poznat pod imenom Londonac. Značajni su Babićevi znanstveni doprinosi u mnogim časopisima i stručnim djelima no, prema stručnim prosidbama, jedno je od najvažnijih radova o 'Tvorba riječi u hrvatskome književnom jeziku' (prvo izdanje 1986., treće 2003.).", piše Jutarnji.

Za svoj izniman rad dobitnik je niza priznanja i nagrada od strane struke. Među njima su - Nagrada Bartola Kašića za značajnu znanstvenu djelatnost oblasti društveno-humanističkih znanosti u području proučavanja hrvatskog književnog jezika, 1991., Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osobite zasluge u znanost, 1995., Spomenica Domovinskog rata 1995., Spomenicom domovinske zahvalnosti za časnu i uzornu službu za razdoblje od pet godina(1995.), Redom Ante Starčevića (1996.) i Državnom nagradom za životno djelo (2004.).

Godine 2005., 8. travnja, na svojoj 41. sjednici, Gradsko vijeće Grada Slavonskog Broda donijelo je odluku da Stjepanu Babiću dodjeli javno priznanje Povelju počasnog građanina Slavonskog Broda "za sustavan i nemjerljiv polustoljetni doprinos očuvanju samobitnosti i čistoće hrvatskoga jezika, utvrđivanje pravopisnih normi, njegovanje jezične kulture i razvoj lingvističke znanosti, sveukupni doprinos hrvatskoj kulturi i  znanosti, za ljubav prema zavičaju i domovini Hrvatskoj iskazujući poštovanje i zahvalnost svojih građana".