MOJ je tata od djetinjstva potpuno gluh. Dobro čita s usana i sporazumijeva se znakovnim jezikom, ali apsolutno ništa ne čuje. Od slušnih pomagala također nema koristi. Tim više iznenađuje njegova fascinacija glazbom. Kad tko izbaci neki novi hit, on odmah provjeri kakav je tekst pjesme. Pa komentiramo je li dobra ili nije.

I tad mi je jasno poručio - nije ga udario jer je Srbin, nego zato što je ubojica. A ubojice nemaju pravo ni na vjeru ni na naciju. Sve ih treba tretirati jednako.

Kad je Sevka prvi put izvela ‘Tako ti je, sine moj!’ i u trans novim hitom bacila dvije posvađane susjedne nacije, moj tata i imenjak odmah se ‘upecao’ pa mu je postala fora da me svako jutro bodri porukom “Dok pucaju, kćeri, ti stoj pravo!”. To je naša privatna zezancija i tako me, na svoj način, hrabri protiv svih koji će taj dan, skriveni iza tipkovnica, pljuvati po mom liku i djelu (koje ne smatram ni posebnim ni izvanrednim, nego tek načinom na koji zarađujem za kruh).

Tata me nije naučio mrziti Srbe ni kad su mu ‘na Kadru’ raščetvorili baku koja ga je odgojila i othranila. Staricu koja je odbila s nama pobjeći u Slavonski Brod jer ‘tko će staru ženu dirati… nikad nikomu nije naudila i svakomu je pomogla, bez obzira na to tko je’. Nije mi rekao da ih mrzim ni kad smo krajem devedesetih oko kuće u kojoj sam odrastala nalazili njezine kosti, skupljali ih i pokapali. Ne govori mi da ih mrzim ni danas kad se naša baka Luja - kako smo je odmilice svi zvali - i dalje vodi kao nestala - samo zato što joj je kuća bila označena kao - hrvatska. Nije mi govorio da ih mrzim unatoč tomu što za taj monstruozni zločin nitko nije i nikad neće odgovarati.

Tek sam ga jednom kao mala vidjela kako je umalo premlatio ‘susjeda’ za kojeg je znao da je sudjelovao u ubojstvu za koje ti ogavni monstrumi neće platiti ni danom zatvora. I tad mi je jasno poručio - nije ga udario jer je Srbin, nego zato što je ubojica. A ubojice nemaju pravo ni na vjeru ni na naciju. Sve ih treba tretirati jednako.

Moja seka, istog tog oca kći, polomila se nekidan da nabavi ulaznice za Thompsonov spektakl u Zagrebu - nesumnjivo najveći koncert u povijesti Hrvata. Mi ga ne slušamo, ali preznojišmo se skupa s njom jer je bila tek 45-tisućita u redu. Mislili smo da će nam cmoljiti tjednima ako ostane bez karte. Srećom, druži se s hrpom likova koji ga slušaju pa joj je jedan takav uporni frend nabavio zlata vrijednu ulaznicu. Ide pa će mi pričati kako je bilo, jesu li vikali ‘Za dom spremni!’ i nosili ustaška obilježja. Ne zanima nju politika, njoj je Thompson fora i to je to. Meni - osim što se drelji - djeluje izrazito neiskreno na pozornici i kao da glumi. O spornim znakovljima i uzvicima na koncertima - ne moram. Ali tko mene pita - ja sam u manjini, meni je Gibo čista poezija.

Moj ‘školski’, pak, s kojim se obožavam već skoro dva desetljeća kaže - ne kužiš ti to, to je takva energija, ljubav, zajedništvo,… mediji to napuhuju, nema tu nasilja, ustaštva,… to moraš doživjeti.

Ne bih hvala, pričat ćete mi. I ja ću vas predano slušati, kao i uvijek. Možemo se, eventualno, naći na ‘Tajni dvaju svjetova’ koja mene nevjernicu umornu od gubitaka voljenih tješi da ljubav spaja dvije osobe i kad jedna od njih ‘zaspe korak dublje od sna’.

Uglavnom, skrenula sam s teme - poruka je - živo mi se j… tko što sluša,… dok god ga to raduje i dok god time izravno (ozbiljno) ne šteti i ne ugrožava drugu osobu. Ne mrzim Srbe pa ne mrzim ni Thompsona ni Severinu.

Ali… tu dolazimo do problema. Jer postoje oni koji mrze sve oko sebe kad/ako se prepoznaju u njihovim pjesmama. A onaj tko mrzi sebe, brzo/lako zamrzi i druge. Slavonskobrodski HDZ-ovci su se, primjerice, (tek naočigled) toliko ozbiljno uznemirili oko Sevkinog pjevanja u Tvrđavi za Dan grada da se bojim kako se netko od njih prepoznao u stihu ‘Kad nemaš obraz imaš đon…’ ili ‘Tako ti je, sine moj, kad sitna bagra zgrabi vlast pa uči druge što je čast…’.

Nezadovoljan glazbenim ukusom drugih

Zašto Severina? Zašto ne Škoro ili Thompson?

No, njihov je cilj, dakako, i u ovom slučaju samo jedan - predizborna kritika njima Nepobjedivog. I nema apsolutno nikakve veze ni sa Severinom ni s Thompsonom ni sa Škorom. Tako i mene i HDZ-ovce, zapravo, boli briga tko će pjevati u Tvrđavi Brod 16. svibnja. Mene - iz gore preopširno oslikanih razloga, njih - jer na privatnim dernecima (kao i ostatak nacije) slušaju daleko lošiju glazbu.

U konačnici - namjera je baciti pijesak u oči raji, zakuhati, unijeti nemir,… a kako to bolje činiti no dobrim starim predizbornim temama o Srbima i Hrvatima, domoljubnim osjećajima i niskim strastima. Mada se ponekad čini kako društvene mreže ključaju od takvih tema, njima se zapravo bavi manjina. Da, ta je manjina u đubrištu u koje se pretvorio virtualni svijet, daleko glasnija od većine, ali ne znači da je zato u stvarnosti jača i nadmoćnija. Naprosto - tigar će uvijek izgubiti bude li vrijeme trošio na uvjeravanje magarca da trava nije plava nego zelena.