MOŽEMO li zamisliti ovako nešto: budimo se ujutro, protežemo i prva stvar koju radimo nije uzimanje našeg mobitela. Ne skrolamo po društvenim mrežama, nema mailova, notifikacija. Umjesto toga, mi uživamo u mirnom i tihom jutru ispijajući kavu bez ometanja, a možda čak uspijemo i pročitati nekoliko stranica omiljene nam knjige. Zvuči nerealno, možda čak i idilično. Realnost je ipak drugačija - koliko bi nas moglo izdržati bez telefona pa makar i jedan dan.

Društvene mreže, mailovi, razne aplikacije za dopisivanje - sve je to tako dizajnirano i osmišljeno da nas drži prikovanim za ekran skoro cijeli dan. Hormon sreće luči se uvijek kada vidimo lajk, poruku ili novu notifikaciju na našu objavu. Naši telefoni ili mobiteli nisu samo obični uređaji, oni su produžetci naše ličnosti, naše memorije pa čak često naš telefon oslikava i naše sociološke ili psihološke profile.

Koliko je puta svatko od nas otključao svoj telefon onako iz čista mira, bez razloga, refleksno? Ili, da nismo ni svjesni, kako koristimo telefon dok čekamo u redu na blagajni.

Naši telefoni kao da su postali naši suputnici u svakom trenutku. A pravo pitanje je - donose li telefoni korist ili su nas učinili robovima ekrana ili displeja? Obično svaki pametni telefon danas bilježi sve. Koliko nas je hrabrih koji će kazati koliko dnevno ili tjedno provedemo koristeći naše telefone? Vjerujemo kako ima onih koji imaju dnevni prosjek preko deset sati. Je li to korisno ili je takva osoba odavno zarobljena i duboko ovisna o ekranu i telefonu?

Je li uopće danas moguće napraviti ili bar pokušati napraviti digitalnu detoksikaciju? Možda je bolje pitanje želimo li makar pokušati? Danas su popularne razne detoksikacije, svakakva detoks pića pa čak i tablete. Možda u nama ima i želje za digitalnom detoksikacijom.

Oni koji su nas postupno lovili u digitalnu mrežu ili zamku, znali su kako mi nećemo moći izaći iz te mreže ili zamke. Ta mreža je tako čvrsto isprepletena da pokušaj odlaska s takve mreže može izgledati kao potpuna socijalna izolacija. Na koncu, naši poslovi, obaveze, društveni život - sve je to povezano s našim displejom.

Realnost je da je svaki čovjek danas prihvatio tehnologiju. I od toga ne možemo bježati, a i da hoćemo, nemamo kud. Nemoguće je potpuno ugasiti naš telefon, jer je on danas nama potreba. Ali da možemo odvojiti svaki dan nekoliko sati bez telefona, to sigurno možemo. Recimo, zašto ne bi ostavili telefon sat vremena prije spavanja i sat vremena nakon buđenja.

Ono što trebamo uraditi, vratiti kontrolu nad tehnologijom i ne dozvoliti da tehnologija vlada nama. A danas svjedočimo kako tehnologija vlada nama, a posebno s onim s kojim ne bi smjela, a to su najmlađi.

Ne trebamo se lomiti možemo li bez telefona ili djeci uvjetovati kada i koliko da koristi telefon. Jednostavnije je, i bolje po nas  pitanje - želimo li da telefon upravlja nama? Ipak, neke stvari u životu sami biramo i dopuštamo im, koliko će se ticati nas i koliko će, na koncu, takve stvari oblikovati nas same. A danas je sveprisutna digitalna indoktrinacija, koja dopire u sve dijelove svijeta. Kako se oduprijeti takvoj indoktrinaciji ili kako pronaći digitalnu detoksikaciju?