Ljeto i visoke temperature najavljuju i početak godišnjih odmora. Za neke je odmor već počeo, neki ga planiraju, a dosta je onih koji neće imati godišnji, a najviše onih koji će svoj godišnji provesti u poslovima koje nisu stigli obaviti tijekom godine. 

Godišnji odmor za svakog čovjeka je nešto najbolje što se može dogoditi u jednoj godini. Dosta nas za te dane rinta skoro cijelu godinu. Danas je moderno planirati godišnji puno ranije. Ali je dosta i onih koji, kada vide koliko sve košta - brzo od svega odustanu. Ostaju kod svojih kuća, djecu će poslati na selo kod bake i možda poneki put odvesti ih na bazene. Jer ipak mi smo društvo koje ima najljepše more kojeg koriste svi drugi, a mi najmanje. Znamo i zašto. 

Slavonija, možda najljepši kutak na zemlji, njezini dobri i izuzetno vrijedni ljudi, ove godine i neće baš vidjeti more. Mladi su uglavnom otišli, a stariji sa svojim primanjima teško da mogu i do trgovine jednom tjedno. Rijetki su oni koji će se zaputiti na Jadran... da ne pričamo one koji će otići na neke skuplje i egzotičnije destinacije. 

Doduše, nije samo tako u Slavoniji. Slično je i u ostatku Lijepe Naše. Tko danas sebi može priuštiti ljetovanje bez zaduživanja? Samo određeni postotak naših stanovnika. Istra, Hvar, Dubrovnik, odavno su prestali biti destinacije za prosječnog Hrvata. Danas su se toj listi pridružili mnogi gradovi i mjesta za ljetovanje. Godišnji odmor i ljetovanje postali su luksuz samo za odabrane, za one s dubljim džepovima. I oni što su rođeni na obali najljepšeg mora, Jadranskog, imali su sreću što su se tu rodili. Da su se kojim slučajem rodili u kontinentalnom dijelu Lijepe Naše, vjerojatno ni oni nikad ne bi vidjeli more, kao što mnogi od nas ne vide. 

Vidjeli smo, a imat ćemo opet priliku vidjeti mnoge „uspješne“ u tajkunskim gaćama i sa skupocjenim šampanjcem u ruci kako se izležavaju na najljepšim plažama Jadranskog mora. A mnogi od nas ostat će u domu svom. Neki će okrečiti stan, neki otići na pregled u bolnicu jer nisu mogli dobiti slobodno od poslodavca. Neki će čak uspjeti i sakupiti nešto novca pa otići u posjetu rodbini. A mnogi će godišnji dobiti tek u desetom mjesecu. Možda ti „uspješni“ poslodavci koji mizerno plaćaju radnike i ne daju godišnje žive po onom pravilu kako je nekad živjelo staroeuropsko plemstvo. Naime, oni su običavali za ljetne mjesece odlaziti na sjever, a u vrijeme zimskih mjeseci na jug. No, po izdašnim hrvatskim plaćama radnika, sumnjamo da bismo mogli i tako. 

Ove godine, prosječna četveročlana obitelj treba izdvojiti najmanje dvije-tri prosječne plaće za sedmodnevno naguravanje u apartmanu u kojeg u ovom stoljeću nije uložena ni kanta Jupola. Uz to imajmo na umu i besramno skupe pizzerije i konobe, gužve na cestama, bezobrazno skup užitak lizanja sladoleda, kao i one bezobrazne koncesionare plaža koji će vam komad plastike i suncobran iz Kine masno naplatiti. I sve će biti dobro ako na kraju bankovni račun bude ogoljen, ako ne završimo u minusu. 

Rijetki su oni koji će osjetiti pravu čar i zadovoljstvo godišnjeg odmora i vratiti se preporođeni na svoja radna mjesta. Mnogi će otići na more kako bi kupili obiteljski mir, jer ako prijateljica i njezin muž idu na more, a manje zarađuju od nas - kako da mi ne idemo. Bit će i onih koji će platiti ljetovanje, a tek kad se vrate zaraditi što su potrošili samo kako bi svaki dan na društvenim mrežama prkosili onima koji nisu otišli. 

Ipak, godišnji odmor više nije odmor. Za mnoge je samo problem i umor.